Zašto je Putin odlučio sada da djeluje u slučaju Ukrajine?

Kombinacija trenutnih okolnosti idealan je momenat da Putin iskoristi evropske i američke slabosti, objašnjava se u analizi u magazinu Foreign Policy.

Kremlj ima prostora za akciju sve do američkih opštih izbora, smatra Snegovaja (EPA)

Treći mjesec zaredom, Rusija nastavlja da osnažuje svoje snage na granicama sa Ukrajinom. Više od 100.000 ruskih vojnika trenutno okružuje Ukrajinu sa tri strane. Međutim, zašto se to dešava baš sada?

Maria Snegovaja iz Centra za analizu evropske politike i postdoktorantica međunarodnih odnosa na Univerzitetu Johns Hopkins, u tekstu objavljenom u magazinu Foreign Policy daje odgovor na ovo pitanje.

“Čini se da odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da eskalira situaciju nije izazvana određenim događajem za razliku naprimjer od ruskog vojnog jačanja 2008. godine i rata sa Gruzijom, što je uslijedilo nakon Samita NATO-a u Bukureštu, gdje se Ukrajini i Gruziji obećalo da će nekada postati članice saveza”, piše.

Međutim, sada, umjesto jednog određenog događaja, čini se da postoji nekoliko nedavnih dešavanja koja su odredila Putinove poteze, dodaje Snegovaja.

Kako objašnjava, u svojim javnim obraćanjima, intervjuima i člancima, Putin je stalno izražavao brigu zbog mogućeg gubitka Ukrajine. Na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a u maju 2021, on je rekao da se Ukrajina “sporo ali sigurno pretvara u neku vrstu antipoda Rusije, neku vrstu anti-Rusije”.

Zaista, utjecaj Rusije na ovu zemlje je bio u opadanju posljednjih godina. Prvo, saradnja NATO-a i SAD-a sa Kijevom se dramatično povećala. Ovo se reflektiralo i u povećanoj vojnoj pomoći, naprednijem oružju i treninzima ukrajinske vojske, te podršci u suprotstavljanju ruskim cyber prijetnjama. Tako NATO od 2016. podržava zemlju kroz 16 različitih programa kojima se jača ukrajinska odbrana i sigurnost, navodi Snegovaja.

“SAD je 2018. počeo slati smrtonosno oružje, kao što su Javelin protivtenkovske rakete. U jesen 2021, Turska je prodala Bayraktar TB2 borbene dronove Ukrajini. Zvaničnici Kremlja su ovo protumačili kao da NATO šalje sve više oružja Kijevu, što se posmatralo kao opasnost za rusku sigurnost i prijetnju sigurnosnim odnosima u regiji. Međutim, ne radi se samo o vojnoj saradnji. Ukrajinska javnost je postepeno postala više prozapadno raspoložena, i ankete pokazuju sve veću podršku članstvu u EU i NATO-u.  Saradnja između Zapada i Kijeva je ojačana i u drugim područjima, kao što su antikorupcijske inicijative i izgradnja institucija.”

Kampanja protiv Putinovog saveznika

Kako objašnjava Snegovaja, druga stvar koja je pogodila Moskvu bila je to da je Ukrajina 2021. pokrenula kampanju protiv navodnih ruskih agenata u zemlji. Nacionalno vijeće za sigurnosti odbranu najavilo je sankcije protiv Putinovog bliskog saradnika i glavnog ruskog saveznika u Ukrajini, oligarha Viktora Medvedčuka, kao i protiv njegove žene i nekoliko drugih pojedinaca.

Medvedčuk je, piše Snegovaja, često isticao svoje lične veze sa Putinom, koji je također kum njegovoj kćerci, opisivao ga je kao bliskog prijatelja, imao proruske pozicije o protestima 2014, Krimu i ukrajinskoj budućnosti, a ranije je također bio pod sankcijama SAD-a zbog poticanja separatizma u Ukrajini.

Ukrajina je novim sankcijama zamrznula sredstava Medvedčuka na tri godine i spriječila ga da posluje u zemlji. Istovremeno je predsjednik Volodimir Zelenski naredio zatvaranje tri televizije u njegovom vlasništvu, optuživši ga za prorusku propagandu.

“Ovaj potez je uslijedio nakon telefonskog razgovora američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena i ukrajinskog misnitra vanjskih poslova Dmitro Kuleba, zbog čega Kremlj sumnja da je SAD imao upetljane prste u zatvaranje televizija. Medvedčuk je od maja 2021. u kućnom pritvoru u Ukrajini zbog optužbi za izdaju. Nakon toga, Rusija je poslala dodatne snage na ukrajinsku granicu”, navodi se u članku.

Stav Francuske i Njemačke

Putinove nade da će održati prednost u Ukrajini nakon 2014. tako što će prisiliti separatiste iz Donbasa nazad u Ukrajinu također su propale. Kijev je dokazao da nije voljan da uključi ove regije ponovo u Ukrajinu pod ruskim uvjetima.

U članku iz jula 2021, Putin je otvoreno priznao svoj poraz. Napisao je: “Navodno, a postajem sve više uvjeren u ovo – Kijev jednostavno ne treba Donbas.”

Kako ističe Snegovaja, ovo je tada pripisao prisustvu “malignim, sa zapadom povezanim antiruskim snagama koje koriste sliku žrtve vanjske agresije i šire rusofobiju” u Ukrajini.

Kombinacija ova tri faktora navela je Putina na zaključak da gubi Ukrajinu zbog čega je morao što prije djelovati, kao lider sile koja je u opadanju, i za koju se predviđa da će njen ekonomski i globalni utjecaj nestati u naredne dvije decenije, navodi autorica.

Dodaje da je ovo idealan momenat za njega. Prvo, EU je podijeljena što se tiče Rusije. Dok nove članice EU na Istoku Evrope podržavaju snažniju akciju protiv Rusije, dvije vodeće sile EU, Njemačka i Francuska, su podijeljene što se tiče ovoga.

Francuska je zaokupljena svojim predsjedničkim izborima u aprilu 2022. Francuski predsjednik Emmanuel Macron insistira da EU vodi razgovore sa Moskvom odvojeno od SAD-a.

Njemačka koja želi postati evropsko središte za ruski gas nakon završetka Sjevernog toka 2, spremna je za više ustupaka Kremlju, što se pokazalo u njenom nedavnom odbijanju da da dozvole za oružje Estoniji kako bi zalihe mogle stići do Ukrajine.

Također, od aprila 2021, Kremlj je poduzeo nekoliko koraka kojima se smanjuje isporuka ruskog gasa prema Evropi, što je dovelo do trenutnog porasta cijena i nestašice gasa u Evropi, piše Snegovaja.

Evropska ovisnost o ruskom gasu, sa oko 40 posto uvoznog gasa iz Rusije, također ograničava EU da djeluje po pitanju Ukrajine.

Cijene nafte i gasa

Drugo, tokom protekle godine, relativni pad međunarodne pozicije SAD-a postao je više očigledan, što se oslikalo u haotičnom povlačenju iz Afganistana. Prema saopćenjima Kremlja, ovo je viđeno kao opadanje američkog utjecaja u svijetu.

Odgovor Bidenove administracije na poteze Rusije sada se čini dosta slab – SAD je uveo sankcije na Sjeverni tok 2, izdao veoma simbolične sankcije kao odgovor na rusko trovanje Alekseja Navaljnog, i nastavio stavljati naglasak na Kinu.

Što je još važnije prema mišljenju autorice, Kremlj ima prostora za akciju sve do američkih opštih izbora. Situacija se može promijeniti ako republikanci preuzmu kontrolu nad ključnim odborima za vanjsku politiku u Kongresu i povećaju pritisak na administraciju što se tiče Rusije.

Slično EU, Bidenova administracija trenutno može biti ograničena u nametanju snažnih sankcija Rusiji, jer bi mogla rizikovati još jedno povećanje cijena nafte i metala, čime bi se još više povećala inflacija u SAD-u, ili čak stagflacija. To još više skraćuje prostor Putinu da djeluje.

Treće, dok povećanje cijena gasa i nafte ograničavaju EU i SAD, to daje prednost Putinu. Na međunarodnoj sceni, Rusija pokušava da djeluje kao tipična naftna država koja postaje agresivna i ambiciozna čim akumulira dovoljno prihoda od nafte i gasa. Dotok velikih prihoda omogućava joj da joj prioritet budu vojni troškovi umjesto socijalnih i infrastrukturnih pitanja.

Sve ovo objašnjava zašto je baš sada Putin dao Zapadu ultimatum. Kombinacija trenutnih okolnosti idealan je momenat da Putin iskoristi evropske i američke slabosti.

Međutim, razumijevanje da je Kremlj vremenski ograničen u tome daje zapadnim liderima prostor da razviju efktivniji odgovor, zaključuje Snegovaja.

Izvor: Agencije