Građani Mijanmara uzimaju oružje u ruke: ‘Ovo je kao klaonica’

Odmah nakon vojnog udara 1. februara, Andrew se priključio milionima ljudi širom Mijanmara u mirnim protestima za povratak civilne vlasti.

Manje od dva mjeseca kasnije, 27-godišnjak trenira kako da ubije vojnike drvenom lovačkom puškom u džunglama na jugoistočnoj granici zemlje.

“Prije vojnog udara nisam mogao ubiti ni životinju”, kaže Andrew, koji je kao i drugi borci koje je intervjuirala Al Jazeera htio da se njegovo ime prikrije iz sigurnosnih razloga.

“Kada sam vidio kako vojska ubija civile, bio sam jako tužan i zabrinut… Počeo sam misliti kako se borim za ljude protiv zlih vojnih diktatora.”

Andrew je među rastućim brojem civila širom zemlje koji su uzeli oružje da se bore protiv vojske koja je ubila više od 860 ljudi, najviše na protestima, te uhapsila više od 6.000.

Ove civilne odbrambene snage su uglavnom naoružane lovačkim i kućno pravljenim oružjem, a mnogi borci su imali samo nekoliko sedmica treninga.

Oni su suočeni sa vojskom koja ima oružje vrijedno dvije milijarde dolara i 70 godina iskustva u obračunima sa civilima.

“Pokrenuli smo nacionalne proteste i pokret građanskog neposluha protiv vojske u nadi da će to vratiti demokratiju, ali te metode nisu djelovale”, kaže Neino, nekadašnja predavačica na univerzitetu koja sada vodi građansku grupu otpora u državi Chin.

“Uradili smo sve što smo mogli, uzimanje oružja u ruke je jedino što nam je preostalo”, dodaje.

Salai Vakok, 23-godišnjak koji se nekad bavio razvojem zajednice sada skuplja lovačke puške.

“Nekada smo se nadali da će se ljudi izvan zemlje boriti za nas, ali to se nije desilo. Nikada u životu nisam pomislio da ću držati oružje… ali brzo sam promjenio mišljenje nakon što sam saznao za ubijanje nenaoružanih, nevinih civila širom zemlje.”

Gotovo 230.000 ljudi je pobjeglo iz svojih domova od vojnog udara i većina se krije u džunglama.

Vojska je pucala na volontere koji su donosili hranu i raseljene koji su se vraćali kući kako bi uzeli rižu i druge zalihe.

Krajem maja, režimske snage su otvorile vatru na crkvu gdje se sklonilo više od 300 ljudi, ubivši četiri osobe.

UN je upozorio na mogućnost masovnog umiranja od gladi i bolesti.

Salai Vakok kaže da se zbog svega ovoga nastavlja boriti, ali to nije u mogućnosti jer je ranjen prošlog mjeseca.

“Donio sam čvrstu odluku da ću se nastaviti boriti kada se oporavim sve dok režim ne padne”, rekao je za Al Jazeeru.

Gerilske taktike

Čini se da otpor u gradovima također raste, uglavnom kao rezultat toga što su se mladi ljudi okupili nakon kratkih treninga sa etničkim oružanim grupama u džungli.

Nakon što su se vratili u grad, počeli su primjenjivati gerilske taktike uključujući postavljanje bombi, trovanje i ciljana ubistva.

Mediji u Mijanmaru javljaju da u glavnim gradovima postoji najmanje 10 ovih urbanih ćelija, dok neki čak govore o 300 eksplozija od vojnog udara, većinom u napadima na policijske i administrativne urede i druge institucije.

“Vojska nas ugnjetava oružjem. Trebamo li klečati ili se boriti? Ako se budemo opirali samo sa podignutim prstima, nikada nećemo dobiti šta želimo, kaže Gue Gue, 29-godišnji ljekar i član pokreta otpora u Yangonu.

Dodaje da živi u stalnom strahu od obavještajaca.

 

Druga briga za borce jesu njihove porodice. Od puča je najmanje 76 ljudi uhapšeno kada sigurnosne snage nisu mogle naći osobu po koju su došli.

“Rekao sam roditeljima da ako me vojska bude tražila, da kažu da su me pokušali ubijediti da ne uzimam oružje, ali da nisam slušao”, kaže Vakok koji je prekinuo svaki kontakt sa porodicom kako se pridružio borbi.

Aktivisti očekuju da će se borbe širom zemlje pojačati u nadolazećim sedmicama i mjesecima. Također upozoravaju da oružane grupe nemaju kapacitet i snagu da se suprotstave vojsci.

Dok se nasilje nastavlja a broj žrtava i raseljenih raste, borci otpora se također nadaju da će Mijanmar ostati u fokusu svjetske pažnje.

“Mijanmar je sada kao klaonica. Ljudi se dnevno ubijaju kao životinje”, kaže Gue Gue.