Jesu li Indija i Pakistan na pragu rata za vodu?

Međunarodni stručnjak za azijska pitanja upozorava da bi se Pakistan mogao suočiti s ozbiljnom nestašicom vode do 2025. usred sve većih napetosti s Indijom nakon odluke New Delhija da preusmjeri tok jedne rijeke koja teče prema njenom sjeverozapadnom susjedu.

Indija je saopćila da će zaustaviti tok pritoka rijeke Ind prema Pakistanu nakon “samoubilačkog” napada koji je sredinom ovog mjeseca izveden na vojni konvoj u dijelu Kašmira koji je pod kontrolom New Delhija.

U napadu je stradalo više od 40 vojnika iz redova specijalnih snaga, a odgovornost za napad preuzela je grupa Jaish-e-Mohammed bazirana u Pakistanu.

Američki časopis Foreign Policy navodi da odluka indijske vlade o izgradnji brane na rijeci Ravi (jedna od šest pritoka Inda) potiče plamen sukoba između dva nuklearna susjeda, koji su se stalno sukobljavali zbog sporne teritorije Kašmir.

Izvor sukoba

Kako bi se bolje razumjela priroda događanja između dvije zemlje, Foreign Policy razgovarao je sa Sunilom Amrithom, profesorom južnoazijskih studija na Univerzitetu Harvard i autorom knjige Neukrotive vode, koji se slaže sa časopisom u opisu nedavne krize kao “izvora prekograničnog sukoba za vodu”.

Amrith kaže da se taj opis može primijeniti na ovaj slučaj, “barem kad je riječ o naglosti, proizvoljnosti i brutalnosti kojom se pojavio”.

Skrenuo je pažnju i na brojne druge prekogranične sukobe u Aziji za vodu koji su dosta “sporiji” u svom pogoršanju. Naprimjer, do 1980-ih susjedne države nisu imale kapacitete ili ambicije da izgrade brane i skrenu gornje tokove himalajskih rijeka.

Taj međunarodni stručnjak smatra da želja Indije za preuzimanjem kontrole nad vodama potječe još iz 19. stoljeća, kad je raznolika grupa indijskih nacionalista, britanskih vodnih inženjera i administrativnih radnika počela gledati na navodnjavanje kao na “spas Indije”.

Drugi hramovi

Ekspanzija izgradnje brana u vrijeme indijskog predsjednika Jawaharlala Nehrua oličenje je ambicija njegove države u postkolonijalno doba i njenog planskog osvajanja hirovite prirode i klime. Nehru je poznat po tome što je velike brane nazvao “hramovima nove Indije”.

U vrijeme premijera Narendre Modija kontrola vode za Indiju je i dalje imala “simboličnu vrijednost”, prema Amrithovim riječima. Vlada se također obavezala na provođenje gigantskog projekta povezivanja rijeka, čija se vrijednost procjenjuje na najmanje 90 milijardi dolara.

Amrith se u intervjuu osvrnuo i na Sporazum o vodama Inda, koji su dvije države postigle 1960. pod pokroviteljstvom Svjetske banke, a koji su brojni istraživači u području međunarodnih odnosa smatrali primjerom uspješne saradnje među neprijateljskim državama.

Kaže da se tim sporazumom nastojala regulirati podjela vode, gdje bi vode tri “istočne rijeke”: Sutleja, Beasa i Ravija bile dodijeljene Indiji, a vode tri “zapadne” rijeke: Inda, Jheluma i Chenaba Pakistanu.

U praksi, znatna količina vode tekla je u Pakistan, čak i nakon što je Indija izvukla ono što joj je trebalo iz istočnih rijeka.

Međutim, to je sada dovedeno u pitanje nakon što je Indija obećala da će zadržati više vode iz Ravija. Amrith smatra kako je zanimljivo to što je jedan od faktora koji je ranije zaustavljao Indiju da učini taj potez bio unutrašnji sukob u vezi s korištenjem rijeke između indijskih država kroz koje protječe.

Nedostatak vode

Amrith ističe da Pakistan spada u države koje se suočavaju s ozbiljnim nedostatkom vode. Prema nedavno provedenoj studiji, ta država suočit će se s manjkom vode od 38,2 milijarde m³. Pakistan svake godine koristi približno 1,12 biliona m³ vode za navodnjavanje u poljoprivredi.

Odgovarajući na pitanje Foreign Policyja o tome može li se taj spor o podjeli vode razumjeti u kontekstu sukoba zbog Kašmira ili je to naslijeđe podjele Indije, Amrith kaže da su obje hipoteze validne.

Dodaje da vode Chenaba i Jheluma, koje su Sporazumom o vodama Inda dodijeljene Pakistanu, prolaze preko dijela Kašmira koji je pod indijskom kontrolom. To znači da su pregovori o vodama uvijek bili povezani sa zabrinutošću u vezi s teritorijalnim suverenitetom, i to je jedan od razloga zašto tenzije u Kašmiru vrlo brzo eskaliraju u sukobe zbog vode, kao što se dogodilo u ovom slučaju.

Više od 400 brana trenutno se gradi ili se planira izgraditi u sljedećih deset godina u Indiji, Nepalu, Butanu i Pakistanu, otkriva Amrith i još će mnogo toga biti izgrađeno duž kineske granice na Tibetanskoj visoravni.

Ako se ti planovi ostvare, kaže Amrith, to područje imat će najveći broj brana na svijetu.

Izvor: Al Jazeera i agencije