Duplo više stranih boraca u Siriji i Iraku

Piše: Michael Pizzi

Broj stranih boraca u Siriji i Iraku se više nego udvostručio nakon što je SAD pokrenuo svoju vojnu kampanju protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) u junu 2014. godine, što je dodatni dokaz da vraćanje teritorije od ISIL-a kao ni pojačana sigurnost na granicama nisu dovoljni da samostalno zaustave dotok regruta.

Prema podacima iz izvještaja njujorške konsultantske firme za sigurnosna pitanja Soufan Group, između 27.000 i 31.000 ljudi otputovalo je u Siriju i Irak da se priključi ISIL-u i drugim “nasilnim ekstremističkim grupama.” Kada su posljednji put pobrojani ovi borci, u junu 2014. – isti mjesec kada je ova grupa dramatično napredovala na zapadu Iraka i proglasila svoj “halifat” – u ove dvije države je bilo svega 12.000 stranih boraca.

Dok SAD i njegovi evropski saveznici intenziviraju kampanju zračnih napada na ISIL-ova ogromna uporišta u Siriji i Iraku koja ipak postaju nešto manja, porast broja boraca navodi na zaključak da su “nastojanja da se zaustavi priliv stranih regruta ekstremističkim grupama u Siriji i Iraku imala ograničen utjecaj”, zaključili su iz Soufan Groupa.

Podaci do kojih je došla ova firma pokazuju da ova grupa i dalje privlači simpatizere iz cijelog svijeta. Prema zvaničnim procjenama vlade i drugim vjerodostojnim izvještajima, u Siriji i Iraku ima boraca iz najmanje 86 država. Za ovoliki priliv djelimično je zaslužna i neslavna ISIL-ova propaganda na društvenim mrežama koja ublažava teritorijalne gubitke i nudi dobrodošlicu u svoje redove svim muslimanima sunitima – ili onima koji su spremni to postati – koji žele iskazati svoju odanost vođi ISIL-a Abu Bakru al-Baghdadiju.

Jako iskusni borci

Autori izvještaja iz grupacija Soufan govorili su za Al Jazeeru o borcima koji dolaze iz Rusije, ali i o onima koji se s ratišta vraćaju u zemlje podrijetla.

“Broj stranih boraca iz Rusije se utrostručio i sa 700 porastao na gotovo 2.400. Predsjednik Vladimir Putin kazao je kako je jedan od razloga za pružanje podrške [Basharu] al-Assadu, borba protiv stranih boraca s područja Rusije, prije svega s područja Kavkaza, u Siriji, kako se ne bi morao boriti protiv njih u Rusiji”, ukazuje Martin Reardon iz grupacije Soufan.

Dodaje i kako su u Siriji najiskusniji borci oni iz regija Sjeverne Afrike i Kavkaza, a ne iz Zapadne Europe ili Sjeverne Amerike.

Napominje i kako je riječ “o iznimno iskusnim borcima, jer neki od tih ljudi ratuju još od ‘80-ih godina i sovjetskog rata u Afganistanu”.

“Od 20 do 30 posto stranih boraca vratilo se u države podrijetla. To su informacije koje imamo prije 2011. godine. Znači, ne odnose se na one koji su sada tamo, ali otprilike 20-30 posto ih se vratilo kući. To je ozbiljan problem za sigurnosne agencije. Prvo, moraju se identificirati. Drugo, gdje su i što sada rade”, pita Reardon.

Ali Soufan je također otkrio da dublja uključenost u ISIL, naime odluka da se pođe u boj u inostranstvo, dolazi kroz povezanost među ljudima. Zato je alarmantno visoka koncentracija regruta iz određenih “žarišta” – država, gradova i općina.

Najviše ih dolazi iz Tunisa

Najveći broj boraca po glavi stanovnika i najveći ukupni broj boraca i dalje dolazi iz Tunisa (6.000 boraca, prema posljednjim podacima), što je više nego iz cijele zapadne Evrope. Veliki procenat ovih boraca dolazi iz svega dva grada – Bizertea i Ben Gardanea. Kako su naglasili iz Soufana, u ovim gradovima prisutan je opasan spoj siromaštva, visoke stope kriminala i drugih antivladinih aktivnosti. Dodaju tome još i jednostavan pristup prekograničnom putovanju. Podaci također pokazuju da u rat u Siriji i Iraku ljude najjače privlači prijatelj ili član porodice koji je tamo već otišao.

Priliv boraca iz zapadne Evrope, čiji se broj udvostručio od juna 2014. na približno 5.000 također je visoko koncentrisan na nekoliko lokacija. Tri četvrtine zapadnoevropskih boraca dolazi iz samo četiri države: Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Belgije. U svakoj od ovih država nalazi se nekoliko izolovanih zajednica iz kojih dolazi većina boraca. Četvrt Molenbeek u Briselu, odakle je nekoliko napadača iz Pariza, možda je najpoznatija od svih.

Jedna od pouka do koje je Soufan došao analizirajući ove podatke jeste “lična priroda regrutovanja” u grupe kao što je ISIL. Iako su društvene mreže i dalje ključne za širenje poruke ove grupe, u većini slučajeva, “izgleda da one češće pripreme tlo za uvjeravanje, umjesto da isforsiraju  samu odluku.”
Kako se žarišta razvijaju, “regrutovanje putem društvenih mreža postaje manje važno od onog putem direktnog kontakta među ljudima, dok grupe prijatelja i komšija uvjeravaju jedni druge da putuju odvojeno ili zajedno da se pridruže ISIL-u.”

Rusija na trećem mjestu po broju boraca

Osim Tunisa, među top pet država našle su se Saudijska Arabija, Turska i Jordan. Svaka od njih je optuživana da je ignorisala to što su u ranim danima ustanka u Siriji njeni državljani pohrlili u Siriju da se bore protiv svog regionalnog rivala, predsjednika Bashara al-Assada. Za Soufan, ova koncentracija pokazuje da ISIL, u svojoj srži ostaje “suštinski lokalni i regionalni fenomen.”

Broj boraca iz udaljenih država, međutim, raste. Rusija, koja je na trećem mjestu po broju boraca u Siriji i Iraku, ima gorući problem. Od juna 2014. godine, broj Rusa koji se bore u Siriji i Iraku se više nego utrostručio, i porastao je na 4.700. Većina ovih boraca dolazi iz Čečenije i Dagestana u regiji sjevernog Kavkaza, tradicionalno nemirnih predjela u kojima već decenijama postoje pritajeni islamski pobunjenici.

U svjetskim okvirima, 30 posto ovih boraca se vrati kući, iako pitanje koliku opasnost predstavljaju ostaje otvoreno. Konzervativci smatraju da su oni opasni i da ih sve treba zatvoriti, dok zagovornici blažeg pristupa kažu da su borci koji se vrate i koji su razočarani životom u “halifatu” vladin najbolji alat protiv radikalizacije.

Nova otkrića došla su u vrijeme kada se američki političari raspravljaju o prijetnji koju bi ISIL mogao predstavljati u državi nakon pucnjave u San Bernardinu, u Californiji, događaja koji je možda inspirisan ovom grupom. Donald Trump, glavni republikanski kandidat je u ponedjeljak pozvao na zabranu ulaska u SAD svim putnicima muslimanima dok “predstavnici naše države ne utvrde šta se dešava.”

Pa ipak, iz Soufan Groupa su otkrili da se broj državljana SAD-a koji idu boriti se u Siriju i Irak nije povećao. Zapravo, dok je 250 Amerikanaca pokušalo otputovati da se bori sa radikalnim grupama u Siriji i Iraku, a 120 ih je uspjelo, američki zvaničnici kažu da je broj Amerikanaca koji pokušavaju isto zapravo smanjen u posljednjih nekoliko mjeseci, na svega dva mjesečno od jula.

Neki analitičari su upozorili kako bi ovo mogao biti znak da ISIL na domaćem terenu namjerava početi ohrabrivati napade u stilu “vuka samotnjaka” ili čak napade u stilu Al-Kaide – poput onog u Parizu – budući da se smanjuje teritorij koji ISIL drži pod kontrolom u Siriji i Iraku. Ipak, sve je više dokaza koji navode na zaključak da će ISIL teže naći regrute u državi kao što je SAD gdje je muslimanska zajednica raznovrsna, obrazovanija i bogatija od muslimana u predgrađima Pariza – i stoga sklonija integraciji.

Izvor: Al Jazeera