Sirijka Nadia: Prekinuto djetinjstvo

Tisuće sirijskih izbjeglica ranjenih u ratu na liječenju su u susjednim zemljama. Mnogi su invalidi i potrebna im je specijalistička skrb.

Kad je paralizirana Nadia Kharshouf imala je 12 godina. Snajper ju je pogodio u kralježnicu dok je bježala od vojne ofenzive na rodni grad Hamu. Prije dvije godine s obitelji je došla u Jordan na liječenje. Terapeut dolazi u njezinu kuću jednom tjedno kako bi s njom radio vježbe.

Tretman bi trebao spriječiti trajnu paralizu i omogućiti joj da bude djelomično neovisna. Međutim, liječnici kažu kako je njezina ozljeda toliko teška da možda nikad neće prohodati.

Prekinuto djetinjstvo

“Više ne mogu hodati. Moje djetinjstvo je prekinuto sa samo 12 godina”, kaže Nadia.

Donji dio tijela joj je oduzet. Sada joj trebaju i pomagala zbog deformiteta nogu uzrokovanog višemjesečnim ležanjem u krevetu. Kaže da joj je dosadno, jer ne može ići u školu. Njezini roditelji još se nisu pomirili s onim što se dogodilo.

“Srce mi se slama. Imala je samo 12 godina kad je ranjena. Sada ima 14. Pozivam sve zemlje da pogledaju moje dijete i pomognu njoj i drugim ranjenim mališanima”, kaže otac Yahya.

Tisuće Sirijaca žive s posljedicama ranjavanja. Mnogima je život zauvijek promijenjen.

Šestgodišnji Mohammad došao je iz Istočne Gute. Ranjen je gelerima i ide na terapiju. U istom projektilskom napadu izgubio je oca i dvije sestre. Ranjena mu je i majka. I ona je na terapiji, nakon što je godinu dana provela vezana uz krevet.

Potrebe Sirijaca neopisive

“Svaka dvadeseta sirijska izbjeglica ima ozljede, a 80 posto njih su izravne posljedice rata. Prema nedavnom istraživanju nevladine organizacije Handicap International, bombardiranja, pucnjava, geleri i život u oštećenim kućama glavni su uzroci tih teških ozljeda”, izvještava iz Ammana reporterka Al Jazeere Nisreen El-Shamayleh.

Iz organizacije Handicap International, koja žrtvama pruža liječenje, rehabilitaciju i proteze, kažu kako su potrebe Sirijaca neopisive.

“Preporučujemo svima koji pružaju humanitarnu pomoć da učine sve što mogu i u svoje programe uključe i ove ljude koji imaju posebne potrebe”, kaže Simon Trichot iz Handicap Internationala.

Nadijini roditelji kažu da nijedno dijete ne bi trebalo željeti ono što želi njihova kćerka.

“Najveća želja mi je da opet prohodam”, kaže Nadia.

Međutim, to bi mogao ostati samo neispunjeni san.

Izvor: Al Jazeera