Kurdi traže pomoć u borbi protiv ISIL-a

Kurdske snage potisnule su borce grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) kod sirijskog grada Kobanija, a namjera ISIL-a i dalje je zauzimanje obližnjeg prijelaza sa Turskom.

I nakon sedam dana teškog granatiranja koalicije koju predvodi SAD, kurdski borci pozivaju u pomoć.

Uz to, Kurdi su prilično razjedinjeni, što se vidjelo na sastanku njihovih vođa u Iraku.

Salih Muslim predvodi samoproglašenu kurdsku autonomnu regiju u sjeveroistočnoj Siriji. Pod stalnim je pritiskom, jer je njegova politička skupina – Partija demokratske unije, u ratu je sa ISIL-om.

Zato Muslim moli svijet za oružje, ali se i od njegove Unije zahtijevaju ustupci. Jedan od njih je predaja pojedinih ovlaštenja drugim frakcijama sirijskih Kurda, koji su u savezništvu sa Turskom.

“Ako žele da se bave političkim uslovima, to nije pomoć. To znači nešto drugo, što nam se ne sviđa. Mislim na promjenu projekta, na promjenu administracije koju imamo. Želimo da dijelimo, ali ne želimo promjenu”, odlučan je Muslim.

Nepomirene kurdske frakcije

U iračkom gradu Dohuku sastao se sa Regionalnom vladom Kurdistana u sjevernom Iraku, koja je i sama u ratu s ISIL-om.

Oni su i politički rivali, tako da za sada nema zajedničkog rječnika. Protivnici Saliha Muslima imaju uslove za koje tvrde da su i uslovi Washingtona.

“Oni ne mogu biti jedine snage na terenu. Mora postojati zajednička komanda. Moraju raditi sa sirijskom opozicijom. Moraju okončati veze sa sirijskim režimom, a Tursku ne trebaju smatrati neprijateljem”, ukazuje Jadaan Yousef Ali iz Sirijske kurdske reformske partije.

Demokratska unija je u ratu s ISIL-om u Kobaniju na granici s Turskom već sedmicama.

Mogu doživjeti poraz i izgubiti još više kurdske teritorije u sjevernoj Siriji, pa sudbina miliona sirijskih Kurda u konfliktu možda ovisi o političkim dogovorima rivalskih frakcija koje se nadmeću za regionalnu prevlast.

Ono što postaje jasno jeste da kurdska Demokratska unija mora raditi ustupke prije nego što pristigne oružje koje želi.

Sve više izbjeglica iz Kobanija

Istovremeno, dok se nastavljaju borbe za Kobani, međunarodne humanitarne organizacije procjenjuju da je 200.000 izbjeglica iz tog grada pronašlo spas u Turskoj. Neki od njih su u izbjegličkom kampu u gradu Suruc gdje su pronašli spas.

Turska vlada već im je podigla tri velika izbjeglička kampa, a nevladine organizacije – još pet.

Mali Shirvan je rođen u izbjeglištvu prije jedanaest dana, a njegova majka je u devetom mjesecu trudnoće na granici čekala pet dana da uđe u Tursku.

Shirvanov otac priželjkuje povratak kući, gdje im je ostalo sve što su imali.

“Živjeli smo u svojoj domovini, u Kobaniju. Teško je napustiti dom. Živimo ovdje, ali jedino o čemu razmišljamo je povratak”, kaže Abu Shirvan, izbjeglica iz Kobanija.

Situacija teška svima

Situacija je podjednako teška i za djecu i za odrasle, među kojima je i puno starijih osoba, poput 75-godišnje Yazi koja je također napustila dom u dijelu grada u kojem se odvijaju najžešće borbe.

“Borci ISIL-a su prvo pucali na nas i granatirali nas. Zatim su počeli upadati u kuće. Tada su žene pokupile djecu i pobjegle na granicu. Sa sobom nismo ponijeli ni hranu, niti bilo šta drugo”, žali se Yazi.

Izbjeglice strahuju da bi ih zima mogla zateći u šatorima, a jesenje kiše već su im počele stvarati probleme.

Brojne izbjeglice svaki dan dolaze na obližnje brdo na samoj granici, odakle golim okom prate borbe u svom gradu, kao i zračne napade snaga koalicije.

Turska vojska se nalazi na granici, ali još ne učestvuje u borbama.

Međutim, kurdske izbjeglice kažu da se ISIL ne može pobijediti samo zračnim napadima, te da prijeti opasnost da se borbe prošire i na okolna mjesta.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO