Egipat: Druga godišnjica kobnih protesta
U Egiptu strahuju kako bi moglo doći do nemira na drugu obljetnicu uličnih protesta u Kairu. Tada je 40 osoba poginulo, a više stotina ozlijeđeno u sukobu sa snagama sigurnosti u ulici Muhamed Mahmoud 2011. godine.
Protesti su bili važna prekretnica za Egipat nakon pada Hosnija Mubaraka. Doveli su do prvih demokratskih predsjedničkih izbora u toj zemlji.
Život Ride Abdel-Aziza zauvijek se promijenio 20. novembra 2011. godine. Odlučio je pridružiti se protestima u ulici Muhamed Mahmud u centru Kaira.
Demonstracije su počele kad su snage sigurnosti prisilno uklonile učesnike sa protesta na obližnjem Tahrir trgu, koji je organizirala rodbina žrtava revolucije iz 2011. godine.
“Posljednje što sam vidio bilo je oklopno vozilo, bodljikava žica i čovjek sa šljemom koji je uperio oružje u mene. A onda crveno svjetlo. Nisam osjetio ništa. Nije bilo boli, nisam vrištao. Bio sam svjestan, ali svjetlo se ugasilo”, kaže Abdel-Aziz.
Razdor među demonstrantima
Demonstranti su tražili kraj vojne vladavine i prijevremene predsjedničke izbore. Također su pokušali upasti u zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova na drugom kraju ulice.
Tokom šest dana ulica je bila bojno polje. Interventna policija je koristila suzavac, gumene metke, pa čak i bojevu municiju.
Protest u ulici Muhamed Mahmud označio je i razdor među onima koji su nekad zajedno stajali na Tahrir trgu, ujedinjeni u zahtjevu da Hosni Mubarak odstupi. Muslimanska braća našla su se na meti kritika zato što nisu učestvovali na tom protestu i što su osudili demonstrante.
“Toga dana su nam se rugali, ismijavali su našu krv na ulici Muhamed Mahmud. Sjećamo se presije protiv nas… prijatelja koji su ubijeni bez ikakve kazne za ljude koji su to učinili. Vidimo policajce i snajperiste koji su i dalje tu bez ikakvog suđenja”, kaže Rami Shaath, demonstrant.
Dvije godine kasnije zidovi ulice Muhamed Mahmud i dalje podsjećaju na krvave događaje. Tadašnji zahtjevi za slobodom, dostojanstvom i socijalnom pravdom ostaju isti. Povezi za oči postali su simboli policijske brutalnosti. A za Ridu, kao i za mnoge druge, ta policijska brutalnost je posljednje što su vidjeli.
Izvor: Al Jazeera