Struka: Hrvatska ne može još dugo ovako

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatska je u recesiji već šest godina, ima visoku stopu nezaposlenosti i javnog duga, potreban je društveni i politički dijalog između svih društvenih skupina jer ovako se ne može još dugo, presjek je nedavne izjave predstavnika Svjetske banke u Hrvatskoj Carlosa Pinerue.

A s njegovim upozorenjem slažu se i hrvatski ekonomisti, pogotovo nakon najnovijih i ponovno poraznih podataka za hrvatsko gospodarstvo.

Naime, iako dio makroekonomista to nije očekivao, u utorak je objavljeno kako je hrvatska industrijska proizvodnja, nakon rasta tijekom godine, izuzev pada u lipnju, ali i ponovnog rasta u srpnju, u kolovozu potonula 4,7 posto na godišnjoj razini, najviše od svibnja 2013. godine, kada je pala za 5,2 posto.

Niz loših vijesti

Istovremeno, prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB), javni dug Hrvatske dosegnuo je krajem lipnja 224,6 milijardi kuna (blizu 29 i pol milijardi eura), odnosno 26,9 milijardi kuna (blizu 3 i pol milijarde eura) ili 13,6 posto više nego u istom lanjskom mjesecu, što predstavlja nastavak tendencije dugoročno neodrživog rasta duga.

Treća loša vijest, iako ne neočekivana jer turistička sezona ide prema kraju, jest da je kolovoz prekinuo niz od pet uzastopnih mjeseci u kojima je zaposlenost rasla na mjesečnoj razini.

Prema tim podacima, krajem kolovoza u Hrvatskoj je bilo 1.364.599 zaposlenih osoba, što je za 5.692 osobe ili 0,4 posto manje nego krajem srpnja.

Nedavno je objavljen i podatak da hrvatsko gospodarstvo pada 11 kvartal zaredom.

Ništa od svega toga, smatraju hrvatski ekonomisti, nije iznenađujuće s obzirom na to kakvu gospodarsku politiku provodi Vlada.

Upravo neprekidan rast industrijske proizvodnje tijekom prvih pet mjeseci, što nije zabilježeno od početka recesije krajem prošlog desetljeća, bio je jedan od argumenata aktualne vlasti, predvođene Socijaldemokratskom partijom (SDP), da vlada vodi zemlju u pravom smjeru.

Jurčić: Mjesečni rast bio je statistička igra

No, smatraju analitičari, nije bilo realno očekivati da će se taj pozitivni trend nastaviti, kao ni da će se neki negativni prekinuti.

“Ljudi vole pozitivne vijesti ne videći realno stanje stvari. Istina je da je postojao pozitivan trend industrijske proizvodnje ove godine, no tih par mjeseci nisu nisu pokazatelj. To je statistika, to je bila pozitivna statistička igra. Istina je pak da industrijska proizvodnja u Hrvatskoj pada od prvog kvartala 2007. godine, dakle i prije početka krize, i taj trend pada traje do danas”, kaže ekonomist Ljubo Jurčić.

Jedini pokazatelj, kaže Jurčić, tu može biti cijela godina pa je na mjesto optimizma baziranog na mjesečnim izvješćima stiglo naglo ‘otriježnjenje’.

Jurčić je stoga pesimističan i ne vjeruje u oporavak ni u 2015. godini, a najvećeg krivca za takvo stanje vidi u Vladi za koju kaže da je očito da ne zna što bi trebala učiniti.

Politika otpuštanja

Jurčić naglašava kako se u Hrvatskoj provodi politika stečaja i otpuštanja, umjesto politika zapošljavanja i otvaranja novih proizvodnih pogona.

U takvim uvjetima industrijska proizvodnja može rasti samo privremeno, primjerice uvođenjem novih tehnologija, no kako se istovremeno otpuštaju radnici, osobna domaća potrošnja pada, a time trpi BDP.

“Od 2008. se provodi ta politika, troškovi se smanjuju otpuštanjima što smanjuje potrošnju, a onda se to ponovno sve reflektira u idućem razdoblju kada smanjenje potrošnje utječe i na rast proizvodnje. I to je jedan zatvoreni krug”, kaže Jurčić.

Po njemu, to je pomicanje fokusa politike s deficita, HNB-a i sličnih tema na povećanje zapošljavanja i proizvodnju, pri čemu, kako kaže, treba imati na umu da se kriza ne može zaustaviti bez investicija u zaustavljanje krize.

“A to je dizanje domaće potrošnje koja dolazi iz domaće proizvodnje. Tako se vraća i dug jer ljudi ako rade, onda i troše. Dug se ne može riješiti u Ministarstvu financija, nego u Ministarstvu gospodarstva”, poručuje Jurčić te dodaje da umjesto akcije, svi čekaju da se nešto dogodi.

Kraj politike promatranja

“No, u ekonomiji se ništa ne događa ako se ništa ne poduzima”, zaključuje Jurčić.

S njime se slaže i ekonomski analitičar Damir Novotny, koji smatra da makroekonomski pokazatelji ukazuju na kraj ere politike koja se očituje samo u promatranju što se u ekonomiji događa te je na redu proaktivni pristup, a to je ulaganje u profitabilni realni sektor.

Jer, ističe, Hrvatska doista ne može još dugo nastaviti ovako bez ozbiljnih posljedica. 

I Novotny naglašava da proizvodnja mora početi rasti, kako bi počela rasti i potrošnja, a hrvatska ima tradicionalne industrijske sektore u kojima je bila i može biti jaka, poput, primjerice, tekstilne industrije i dizajna, drvoprerađivačke ili prehrambene industrije, kojima Jurčić kao perspektivne dodaje i metalnu, kemijsku i posebno elektrostrojarsku, za čijim je proizvodima u Europi velika potražnja.

No, naglašava Novotny, svaka je investicija dobrodošla, a privatni sektor je taj koji treba ulagati. S druge strane, posao države je kreirati snažni institucionalni okvir za ulaganje. Pogotovo s obzirom na to da sama država sada mora štedjeti i smanjivati rashode.

Štednja nema alternative

“Štednja nema alternative. Rashodi se moraju smanjiti, javni dug mora padati, imamo i deficit. Hrvatska je previše trošila, a pritom nije postigla održivi ekonomski rast”, kaže Novotny te objašnjava da su deseci i stotine milijardi kuna u proteklih deset godina uloženi od strane države u infrastrukturne projekte i neprofitabilne sektore, primjerice putem poticaja, od kojih se novac nije vratio.

“U posljednjih deset godina 30 milijardi kuna (3 milijarde i 900 milijuna eura) poticaja je uloženo u agrarni sektor, a za to su podignuti brojni vinogradi koji su nekonkurentni i proizvodi se ne mogu prodati te stvorena mehanizacija prevelika s obzirom na veličinu poljoprivrednih površina, a nije se ulagalo primjerice u stakleničku proizvodnju ili sustave navodnjavanja”, kaže Novotny.

Jedino investicije u realni sektor, kaže Novotny, mogu pokrenuti gospodarske mehanizme, dovesti do povećanja proizvodnje, radnjih mjesta, a time i potrošnje.

“Mi imamo duboku strukturnu nezaposlenost, u Hrvatskoj nema dosta radnih mjesta. Ovaj posljednji turistički sezonski učinak je završio, sezona je povukla nekoliko mjeseci, no mnogi se sada vraćaju na burzu rada. Od početka tranzicije u Hrvatskoj je izgubljeno milijun radnih mjesta, a nisu stvarana nova”, ističe Novotny.

Da je odnos politike prema gorućim gospodarskim pitanjima, a time i prema društvu, problematičan, upozoravaju i politički analitičari.

Neodgovorno ponašanje politike

Neke analize ističu da bi dubinske i teške reforme i smanjenje državne potrošnje godinu dana prije općih izbora u Hrvatskoj, bili politički opasni potezi.

Analitičar Jaroslav Pecnik slaže se kako se upravo to pokazuje u slučaju aktualne vlasti u Hrvatskoj, ali napominje da je takvo političko prosuđivanje neodgovorno i u moralnom i u političkom smislu s obzirom na gospodarsko i socijalno ozračje. 

“Ni moralno, ni političko, ni ekonomsko ni socijalno odgovorno. No, najgore je što se i oporba ponaša isto tako. No, ona može, iako zapravo ne bi trebala, govoriti što želi jer ni o čemu ne odlučuje, ali konci su ipak u rukama vladajućih, koji bi tim više trebali biti odgovorniji”, kaže Pecnik.

Pecnik smatra kako teška gospodarska situacija traži da se promijeni ‘mentalna matrica’ i prestane gledati samo na to kako doći na vlast ili ostati na njoj, već krenuti u cjelokupni preustroj države, analizirati iskustva i načine oporavka na primjeru uspješnijih država i početi razmišljati o društvu i njegovoj dobrobiti u cjelini.

“A ne prebacivati jedni na druge krivicu zbog situacije. Kad kuća gori, prvo gasite požar, spašavate kuću, a tek nakon toga tražite onoga tko ju je zapalio”, zaključuje Pecnik.

Izvor: Al Jazeera