Potencijali seoskog turizma u BiH

Na južnim obroncima bosanskohercegovačke planine Bjelašnice, nadomak Sarajeva, nalaze se po mnogo čemu značajna sela Umoljani i Lukomir.

„Sjevernu stranu planine krase skijaške staze. No, turisti polako otkrivaju da ona ima i drugo lice“, javlja reporter Al Jazeere Emir Nuhanović, koji je posjetio sela na Bjelašnici.

Kako kaže, jedno od sela koja se polako prilagođavaju potrebama seoskog turizma jesu Umoljani, do kojeg se stiže asfaltiranim putem.

Selo je smješteno u maloj kotlini na 1.350 metara nadmorske visine. Većina stanovništva bavi se stočarstvom i poljoprivredom. Svježi planinski zrak namamio je i Muniba Fatića da gradski život zamijeni seoskim, te je na vlastitoj zemlji otvorio ugostiteljski objekat.

Ovo je treća godina kako radi, a većinu sastojaka za hranu kupuje od lokalnih stanovnika.

Gosti, kako tvrdi Fatić, dolaze u sve većem broju iz raznih dijelova svijeta.

“Što se tiče turista, za ove tri godine koliko ja boravim ovdje, bilo ih je maltene i iz Evrope, čak Amerike i Australije, ono što se kaže – preko okeana”, ispričao je ovaj ugostitelj.

Nedaleko od njegove kolibe nalazi se glacijalno jezero, također jedan od mamaca za turiste.

Jezero, kao i područje koje ga okružuje, mnogima je još nepoznanica, ali ne i Nizaru Zaćiragiću, osnivaču ekološkog udruženja BeEco.

On smatra da turistički potencijal nije dovoljno iskorišten, jer je sve još na individualnom nivou, te da je angažiranost države zasad nedovoljna.

“Ja mislim da najveći problem leži u tome što je i u toj grani nepotizam. Što se postavljaju ljudi koji nisu dorasli toj funkciji, dakle, nemaju osjećaj za turizam i nisu dovoljno obrazovani”, kazao je Zaćiragić.

Selo Lukomir

Dvadesetak kilometara od Umoljana nalazi se selo Lukomir, ali do njega se stiže makadamom.

“Luka mira, odnosno Lukomir, je selo na Bjelašnici koje se nalazi na gotovo 1.500 metara nadmorske visine. Ovo je najizolovanije mjesto u državi. Od prvog snijega, pa do kasnog proljeća, ovdje se jedino može stići pješke ili na skijama”, javlja naš reporter.

Vejsil Čomor svjedok je vremena. Rođen je u Lukomiru i tu provodi ljetne mjesece u godini. Kaže kako turista iz godine u godinu ima sve više. Koliko je njima interesantan Lukomir, toliko su i oni interesantni njemu, primjećuje Čomor.

Kazuje kako turisti ne mare za meso koje se proizvodi u ovom kraju, nego vole pitu i to zeljanicu, krompirušu…

„I onda, vrlo malo puše. Većinom mi Bosanci pušimo, i Hercegovci, a stranci malo – malo puše. To mi je nešto najinteresantnije”, istako je Čomor.

Zbog svoje posebnosti, država je Lukomir proglasila nacionalnim spomenikom, a UNESCO uvrstio na listu svjetske baštine. Međutim, ni ove prestižne titule koje su mu dodijeljene Lukomir nisu učinile profitabilnom sredinom.

Možda je to i dobro, reći će mnogi zaljubljenici prirode, jer je baš zbog toga ostao jedan od posljednjih, gotovo netaknutih simbola bosanskohercegovačke i evropske prošlosti.

Izvor: Al Jazeera