Oboljeli od HIV-a stigmatizirani i odbačeni

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, blizu 34 miliona ljudi u svijetu zaraženo je virusom HIV, a više od 35 miliona je umrlo. U državama regije HIV je pod kontrolom, a zaraženih je nekoliko hiljada. Najveći problem s kojim se suočavaju su stigma i diskriminacija.

Oboljeli od HIV-a Boris Kovačević uzima lijekove koji se smatraju zastarjelim, njegov imuni sistem ne detektira prisustvo HIV-a u krvi, a on se osjeća dobro. Da je zaražen saznao je 2000. godine. Bio je to šok i za njega, i za porodicu, i za prijatelje. No, kada je rekao kolegama na poslu, uslijedilo je najveće razočarenje.

“Sledeći dan me je dočekalo rešenje o preraspodeli na drugo radno mesto, da ne mogu da radim posao koji sam do tada radio kao instrumentar u operacionoj sali, cela bolnica je brujala… A zadnja kap je bila kad su me hteli prebaciti u arhivu subotičke bolnice, da radim sa kartonima, gdje je sestra tamo rekla – ako on tu uđe, ja momentalno dajem otkaz’, kaže Kovačević.

Predrasude kod medicinara

Ni nakon 16 godina svijest o osobama zaraženim HIV-om na Balkanu se nije promijenila. Stigma i diskriminacija i dalje su najveći problem s kojim se suočavaju zaražene osobe. Predrasude postoje i među zdravstvenim radnicima, kaže predsjednik Udruženja Akcija protiv side Srđan Kukolj.

“Postoji još uvijek i među zdravstvenim radnicima stigma i diskriminacija, što je jedno od istraživanja pokazalo da određeni broj zdravstvenih radnika, zbog nedostatka znanja, i dalje ne želi da pruža zdravstvene usluge ljudima koji žive s HIV-om”, dodaje Kukolj.

Zbog diskriminatorskog odnosa prema oboljelima ne treba otkrivati podatke o bolesti, kaže Kovačić koji dodaje da zna nekoliko slučajeva da su oboljeli, kada se saznalo da su bolesni, dobili otkaz, uz obrazloženje da su postali tehnološki višak.

Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije u posljednjih deset godina uložio je značajna sredstva za očuvanje niske prevalencije HIV-a. No, nakon decenije, finansiranje prestaje, a besplatna terapija za većinu u regiji postaje upitna. Organizacije u čijem su fokusu HIV-pozitivni suočavaju se s dodatnim problemima.

Ono što bi mogao biti problem, pošto se projekat upravo završio, jeste testiranje osoba koje pripadaju marginaliziranim skupinama, kaže predsjednica asocijacije XY Elma Osmanagić.

“To su vam injekcioni korisnici opojnih droga, seksualne radnice, LGTB i zatvorenici. To su populacije koje su pokriveni i testiranjem i terapijom sve ove godine i ja se nadam da će vlada s tim nastaviti”, dodaje Osmanagić.

‘Bježe’ od novinara i medija

Sanja Šišović iz organizacije CAZAS kaže da oboljeli od HIV-a nemaju sistemski riješenu pomoć u liječenju i da su im mnoge stvari koje se na Zapadu podrazumjevaju uskraćene ili nedostupne.

“Bukvalno, kod nas se tretman osoba s HIV-om trenutno zasniva na tome da vi dođete, dobijete recept za terapiju, i da vi pijete tablete. Mi nemamo kliničkog psihologa koji radi s njima, mi nemamo grupe samopomoći, mi nemamo nikoga ko će da razgovara s pacijentima koji imaju problem da nađu posao”, dodaje Šišović.

Kao i u Bosni i Hercegovini, tako i u Crnoj Gori niko od zaraženih HIV-om ne želi razgovarati s novinarima, čak ni uz ponuđenu zaštitu identiteta. Zaposleni u nevladinom sektoru kažu da je tako već godinama te da to najviše govori i o njihovom položaju i o strahu od diskriminacije i odbacivanja.

Izvor: Al Jazeera