Osobe s Downovim sindromom žele raditi

U Hrvatskoj živi oko 1.650 osoba s Downovim sindromom. Teško pronalaze posao, a kad ga i uspiju naći, invalidninu koja im je, kažu, potrebna za rehabilitaciju, država zamrzne.

Posljednje izmjene Propisa o pravu na državnu naknadu utjecale su i na najmlađe. Nekoliko desetaka djece ostalo je bez osobne invalidnine.

Al Jazeerina ekipa posjetila je Vinkovce u kojima se Alen Ferbežar priprema za prvi posao u životu. Od jeseni će biti konobar u prvom kafiću u Hrvatskoj, u kojem će raditi osobe s Downovim sindromom.

“Skuhao sam dobru kavu, baš onako učim, hodajući. Takav je život nas konobara”, kaže Alen.

Poslu se uči i Domagoj, a kavu u “Buba baru” u Vinkovcima posluživat će još tri djevojke. Tajnama zanata uči ih profesionalni konobar Paulo Bogdan.

Dobiju posao, ostaju bez invalidnine

“Kao što vidite, super su se snašli. Nema nikakvih razbijenih šalica, čak im ide sve besprijekorno. Malo se radi na nekom prvom kontaktu s gostom i to je to”, kaže Bogdan.

“Bit ću konobar, dat ću sve od sebe, a plaća mi je 1.500 kuna [200 eura]”, dodaje Domagoj.

Na ideju za otvorenjem kafića došla je Udruga Bubamara, koja u budućnosti planira zaposliti još osoba s invaliditetom. No, pronalaskom posla ostaju bez invalidnine.

“Oni neće izgubiti invalidninu, ona će se samo zamrznuti. Smatramo da to nije u redu, jer oni ne prestaju biti osobe s invaliditetom”, napominje Tomislav Velić, predsjednik Udruge Bubamara.

I sama udruga je u problemima jer Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva nema dovoljno sredstava za nevladine organizacije. Kažu, država je smanjila iznos koji su dobivali od igara na sreću.

Kako će dalje pitaju se i mnogi roditelji djece s Downovim sindromom. Zbog promjene propisa mnogima je novi Jedinstveni zavod za vještačenja ukinuo osobne invalidnine.

“Nije riječ o jedinstvenom tijelu, nego za svoje svako novo pravo morate ići ponovno na jedinstveno tijelo i stoga je ono zatrpano s 39.000 zahtjeva što vjerojatno daje neku površnost u radu i mislim da je tu osnovni problem i da bi trebalo što prije regulirati rad tog jedinstvenog tijela”, smatra Aleksandra Milković iz Udruge osoba s invaliditetom “Mala kuća”.

Vlasti obećavaju ispraviti nepravdu

Ministrica rada Nada Šikić priznaje da se radi o nepravdi i obećava da će biti ispravljena. Zbog toga je imenovana nova uprava Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju te će se provoditi nova vještačenja.

“Mi se trudimo da u roku od tri do pet mjeseci, maksimalno, dovedemo sve u zakonske rokove. Zato će nam trebati puno organizacijskih vještina da to uspijemo napraviti i naravno kadrovskih i drugih rješenja”, napominje ministrica Šikić.

Pozitivnom rješenju se nada i obitelj dvoipolgodišnje Zare. Njoj je prošle godine bez obrazloženja ukinuto 170 eura invalidnine dodijeljene 2014. Obitelj se žalila i dva puta dobila odbijenicu. Sada čekaju novo rješenje.

“Valjda su donijeli zaključak da moje dijete nema više Down i taj kromosom je preko noći nestao. Mi bi bili najsretniji da je tako, no nažalost nije”, kaže Dušica Martinović, Zarina majka.

Mala Zara i dalje treba svakodnevnu rehabilitaciju koja košta, no ona ne gubi svoj osmijeh.

Izvor: Al Jazeera