Branko Đurić: Sarajevo me boli na razne načine

Sarajlija sa adresom u Sloveniji Branko Đurić – Đuro sa svojim (anti)standupom “Đurologija“ uspješno obilazi i regiju i svijet.

U Zagrebu je za agenciju Anadolija govorio o neizbježnim temama – politici, nadrealistima, Sarajevu i rokenrolu.

Nedavno je u Beču odigrao stotu predstavu “Đurologije”, nakon što je sa njom obišao sve kontinente osim Afrike.

U januaru u Hrvatskoj ima devet ili 10 predstava, u februaru igra u Srbiji, a nakon toga očekuje povratak predstave u BiH.

Rokenrol i Sarajevo

Na pitanje je li na ovim prostorima propao rokenrol, kao što to poznati film kaže, Đuro kaže:

“Što se mene tiče, nije propao, ali vidim da ima opasnu tendenciju da propadne. Ljudi slušaju smeće i to je stvarno zabrinjavajuće.“

Kao frontmen grupe “Bombaj štampa“ svira par koncerata godišnje, a pripremaju i nove materijale. Đuro gitaru ima svakodnevno u rukama. Gitara mu je, kaže, instrument za smirivanje.

“Kad danas razmišljam o Sarajevu i pokušavam da u jednoj rečenici opišem što osjećam prema Sarajevu, nekako najbliži osjećaj je takav da bi mogao reći da me boli Sarajevo, i to na razne načine“, priča Đuro.

Politika je tema koju, kako sam kaže, izbjegava. To je tema u koju se, poručuje, ne razumije i kaže kako nema neki “politički recept“ ni za jednu zemlju, pa tako ni za BiH u kojoj je stanje, ocjenjuje, svakako komplicirano.

“Promijenilo se dosta i mijenja se još uvijek, nekad na bolje, nekad na slabije. Znate i sami što se sve u našem gradu događa u zadnje vrijeme i kako svi osjećamo prema njemu. Nadam se iskreno da postoji nada da Sarajevo bude onako kao što je bilo nekada… Normalno, ne mislim da bi bilo isto kao što je bilo nekada, sve se mijenja. Često čujem da neko govori: ‘Jooj, što se ljudi doselilo!’. Meni to ne smeta. Svi smo se odnekud doselili i nemam ništa protiv ljudi koji dolaze tražeći za sebe i svoje, bolji život. I sam sam se doselio u Sloveniju. I svi smo migrirali prije mnogo stoljeća i došli odnekud. Ne slažem se kao da je kriv neko ko je došao. Uvijek svatko dođe odnekuda. Nego, generalno, nedostaje nam taj neki duh… sa sjekirom… Zagor Te Nej“, kroz smijeh završava rečenicu Đuro.

Nadrealisti

Na upit kako se često druži sa starim društvom iz “Top liste nadrealista“, Đuro ogovara:

“Kao i sa svim ljudima s kojima nekad radiš, poslije se s nekim sretneš, s nekim ne.“

Branko Đurić živi u Ljubljani, ali se u Sarajevu sretne sa Zenitom i Ogijem, sa Neletom nekada davno u Ljubljani, a sa Dadom Džihanom u Londonu, ovisno gdje je.

“Ali, sada da bi se baš svakodnevno čuli telefonom pa: ‘Ej, kako si, stari?’, mi nismo toliko dobra raja k'o što to vama možda izgleda”, kaže Đuro.

“Mi smo bili kritika društva, ali tek sad nas ljudi ozbiljno shvataju, poslije 30 godina. To je malo i tužno i smiješno. Trebali su tada slušat'”, poručuje kroz smijeh.

Na pitanje bi li “reunion” nadrealista bio dobar ekonomski potez, odgovara:

“Ni o čemu što radim ne razmišljam sa ekonomske strane, pogotovo ne o Nadrealistima koji su nekako krivi da se bavim ovim poslom. Svjestan sam da me ljudi s tim povezuju i to je vjerovatno nešto najbitnije što sam uradio, ali ponovo raditi neke stvari… Ne znam nijedan film čiji je drugi dio bio bolji od prvog. Neka to počiva u miru i neka ljudi imaju lijepo sjećanje na to“, rezimirao je Đurić.

Zajedno sa hrvatskim glumcem Reneom Bitorajcem kupio je kino “Mosor” u Zagrebu od kojega će napraviti teatar, odnosno multimedijalni prostor sa mnogo zabavnog sadržaja: teatarske predstave, koncerti, zabave, šou programi, kabaret. Kao režiser, Đuro sprema svoj treći igrani film u koprodukciji sa Amerikancima na obnovljenom vlastitom scenariju.

Na zadnjoj hrvatskoj Đurologiji koja će se održati u “KD Lisinski“, u Zagrebu, 1. februara, sa Đurom će nastupiti zabavljač i muzičar Luka Bulić te Saša Lošić – Loša iz „Plavoga orkestra“. Za daljnje predstave gosti će biti iznenađenje za sve poklonike humora Branka Đurića Đure.

Izvor: Agencije