Molitva za jedinstvo tokom božićnih podjela

Na badnje veče tradicionalno se lože badnjaci, simbol topline i Hristove svjetlosti. Lože se u kućama, ispred crkava. Na Cetinju, staroj ali i današnjoj prijestolnici Crne Gore, badnjak se loži za cijelu državu.

Dvije porodične loze, koje polažu historijsko pravo, tradiciju su uvele u četvrti vijek postojanja. No, u novije vrijeme, badnjaka su dva, a razlozi crkveno-politički. U porodici Martinović badnjak ima veliko značenje.

Domaćin gostima rado prepričava, za rod Martinovića i Borilovića, slavnu tradiciju. U kući brojna crnogorska obilježja i slika Petra Petrovića Njegoša. Ispisani stihovi Gorskog vijenca u kojem se, po junaštvu, spominju upravo dvije loze.

Politika učinila svoje

Stoga, na slavi predaka, naslijeđena čast. „Mi donosimo badnjak koji ložimo želeći da se na njegovoj vatri i iskrama osvijetli i ogrije sva Crna gora“, kaže sudionik badnjaka Niko Martinović.

Taj je badnjak, za razliku od porodičnih, za javno loženje. I najmlađi su uključeni u tradiciju, kroz kičenje. „Lovor je znak pobjednika. Onda maslina, koja od davnina simbolizira slobodu dok su na njemu jabuke i naranče koje simbolišu plodnost“, kaže Luka Martinović.

Uključenost djece i mladih posebno raduje. „To traje preko tristo godina. Nije to mala stvar“, kaže Branislav Martinović. No, slavna je tradicija, koja živi svoje četvrto stoljeće, prije 20 godina ipak doživjela izmjene, s političkim konotacijama.

Tradicija pripreme badnjaka traje od 1705. godine. Ovaj badnjak, kažu ovdje, je za cijelu Crnu Goru. Međutim, zanimljivo, paralelno s njim priprema se jos jedan za kojeg tvrde isto.

Jedan se pali u ime crnogorske a drugi u ime srpske pravoslavne crkve. I jedni i drugi smatraju da su upravu. Crnogorski badnjak loži se ispred dvora kralja Nikole, već dva desetljeća. To je dvjestotinjak metara dalje od mjesta gdje se tradicionalno ložio, ispred manastira.

Također Martinovići, jednako spremaju badnjak, na starom mjestu, ali s jednom razlikom. Kada je riječ o mjestu loženja vjerni su onom, kojeg sada drži srpska crkva. 

„Za mene je ovo naša istorija, kultura, tradicija i ja sam tu orjentisan“, kaže Nikola Martinović. Na dva mjesta provode iste običaje potomci iste loze. „Mi se svi dobro slažemo i podržavamo. Ali, politika je učinjela svoje. Političke varijacije koje su prethodile u Crnoj gori učinjele su podjelu“, kaže nositelj badnjaka Dušan Martinović.

Današnja realnost

I jedni i drugi pozivaju vjernike na svoju proslavu.

Srpska pravoslavna crkva crnogorsku smatra kanonski nepriznatom. Ova pak to pobija historijskim dokumentima o autokefalnosti te traži povrat imovine i objekata. U sjeni javne polemike proslavljene porodične loze Cetinja nastavljaju tradiciju. Na obje strane. Da je Njegos danas živ, kažu, bio bi uz njihov badnjak.

Tako tvrde i oni drugi. U vrijeme božićnih podjela mole za zajedništvo. Opet, i jedni i drugi ga vide drugačije, kao i današnju realnost Crne Gore.

Izvor: Al Jazeera