Oteti bh. građevinar u Libiji: Čekao sam da me ubiju

Bosanskohercegovački građevinar Petar Matić, koji je s još dvojicom kolega bio otet u Libiji, stigao je kući. Za sada nepoznata grupa otmičara držala ih je dva dana i dvije noći u zarobljeništvu. Potom su oslobodili Matića i njegovog kolegu iz Makedonije Emilija Gafurija, dok se za Italijanom još traga.

Od kako je stigao, kuća porodice Matić u selu Roćević kod Kozluka je puna. Susjedi i prijatelji dolaze da ga vide i s nevjericom slušaju o strašnom iskustvu koje je prošao u Libiji.

“Ja sam otvarao vrata kolegi da uđe [u automobil] i u tom trenutku vidio sam da neki BMW stoji pored i da me čovjek gleda u lice. Odmah sam znao da nešto nije u redu. Kako sam se okrenuo, čovjek s pištoljem me uhvatio i ubacio u kombi”, govori Matić.

S italijanskom građevinskom firmom za koju radi obišao je veliki dio planete, a ovako nešto dogodilo mu se prvi put. S dvojicom kolega, Makedoncem i Italijanom, otet je u jednom od najsigurnijih libijskih gradova, Zuwari.

“Ta vožnja je trajala, mislim, tri-četiri sata, a nama je to bilo kao vječnost”.

Svježa sjećanja

Sjećanja su mu svježa, baš kao i rane na rukama. Četverica naoružanih kidnapera motrila su na njih tokom vožnje i udarala ih čim puste glas. Maltretiranje je prestalo tek kad su stigli do kuće u kojoj su im na ruke i noge stavili lance.

“Skinuli su nam poveze sa očiju, a oni su imali kapuljače na glavama. I vidjeli smo da je čovjek s pištoljem stalno ispred. Rekli su da je to biznis.”

Hiljadama kilometara dalje porodica nije mogla ni pretpostaviti šta mu se događa. Da je otet, saznali su tek sljedećeg dana, od novinara.

“Nismo ništa znali, to je bio šok za nas veliki, jer tad smo prvi put čuli. Neopisivo. To se ne može opisati, nit bih poželjela ikome da se to desi”, govori Matićeva supruga Dragana te dodaje kako muža više ne pušta u Libiju.

Ona se prisjeća olakšanja kada su saznali da je oslobođen, no Petar se tog trenutka drugačije sjeća. Probudili su ga udarcem i ponovo ubacili u automobil.

“Tad sam mislio da nas je samo istovario da nas pobije, kako ne bi prljao auto. Gledao sam u zemlju i čekao da me ubiju”, kaže.

Pomoć iz džamije

To se nije dogodilo i shvatio je da su on i kolega iz Makedonije oslobođeni. Bili su bosi, u mraku, na mjestu koje ne poznaju.

“Ja ga pitam: ‘Gdje je glavni put, vidiš li ti put glavni?’ Kaže: ‘Ne vidim ništa. Vide se neka svjetla tamo, i ima puno kuća tamo.'”

Pomogli su im ljudi koje su sreli u lokalnoj džamiji. Zahvaljujući njima, stigli su do Ambasade Italije u Tripoliju. Za to što su ih oslobodili Petar najzaslužnijim smatra Ibrahima Efendića, ambasadora Bosne i Hercegovine u Libiji.

Treći kolega, Italijan, još je u rukama otmičara, navodi novinarka Al Jazeere Nataša Krstin, koja je boravila u selu Roćević.

“Zbog posla je obišao skoro celi svet. Ipak, u ovom trenutku ne postoji mesto na kojem bi bio pre nego ovde, kod kuće, u selu Roćević. Pre nego što se odluči za novu poslovnu avanturu, Petar priča da će mu najbolja terapija biti vreme provedeno sa porodicom”, dodaje ona.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Inženjeri iz Bosne i Hercegovine i Makedonije, čiji je nestanak u subotu prijavljen u libijskom gradu Zuvara, sigurni su. Ambasador Bosne i Hercegovine u Tripoliju saopštio je da su oni bili prinudno zadržani, ali ne može da potvrdi da li je riječ o otmici. Italijanski državljanin koji je bio sa njima još nije na slobodi.

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO