Život u sabirnom centru: ‘Danas car, sutra prosjak’

Život u Šamcu, gradiću na sjeveru Bosne i Hercegovine, polako se normalizira nakon poplava, saniraju se putevi, čiste ulice i domaćinstva, a kamioni sa humanitarnom pomoći i dalje stižu u grad, tako da hrane i pića ima dovoljno.

Najveći problem predstavlja nedostatak alternativnog smještaja za ljude koji su u poplavama izgubili domove.

Istovremeno, traju radne akcije u gotovo svim dijelovima Šamca. Komunalna poduzeća čiste ulice. Smeće koje je nanijela voda uglavnom je otpremljeno na otpad, ali ostale su tone zemlje i blata.

Mobilni timovi spremaju se za zaprašivanje komaraca kojih, kako pokazuju mjerenja, ima 30 puta više nego u normalnim uvjetima. Uništavat će ih sa zemlje, umjesto iz zraka, kako je ranije bilo planirano.

„Ovo je već četvrta ili peta generacija koja izlazi. Dakle, ozbiljna indikacija za tretman, naravno“, upozorava epidemiolog Jovan Živković.

Kamioni humanitarne pomoći

Voda iz gradskog vodovoda još nije za piće, pa je mještani mogu dobiti na punktovima diljem grada.

„Iskreno se nadamo, prema izvještaju hemijske i bakteriološke analize vode, da bi već sljedeće sedmice voda u Šamcu trebala biti pitka“, kaže Savo Minić, načelnik Općine Šamac.

I dalje u Šamac pristižu kamioni humanitarne pomoći, a sve što nedostaje, podmiruje se iz robnih rezervi Republike Srpske.

„Ima dovoljno. Nemamo nekakve mjesečne ili šestomjesečne zalihe, ali to u kontinuitetu stiže“, kaže Minić, dodajući kako pomoć zadovoljava potrebe blizu 6.000 ljudi.

„Najveći problem Šamca je nedostatak alternativnog smještaja za one kojima su poplave uništile domove. Do jeseni treba naći smještaj za 300 porodica“, javlja Al Jazeerina reporterka Nadina Maličbegović.

Smještaj u sabirnom centru

U sabirnom centru u obližnjem selu smješteno je 20 porodica koje su u poplavama sve izgubile.

„Da je moglo od Boga onako da se desi u jedan tren, u jedan čas… Da imaš i da nemaš… Da si sada, što se kaže, car, a sad si prosjak“, žali se Sekiba Jerinić.

„Kako nam je, tako nam je. Dokle će biti – ne znam. U šta da se uzdam – ne znam. U velikoj smo neizvjesnosti“, priznaje njen suprug Milan.

Ovaj bračni par školsku učionicu dijeli sa susjedima koji su, jednako kao i oni, ostali bez domova. Tu imaju hranu, vodu i krevet, ali ne i mir na koji su navikli.

„Nekad sam bila nezadovoljna, uvijek sam nešto tražila više, a sad sam zadovoljna samo da se okupim u jednoj sobi sa svojom porodicom“, kaže Sekiba.

Općina Šamac planira da im do jeseni ili najkasnije do zime osigura adekvatan smještaj jer se u svoje kuće još dugo neće moći vratiti.

Izvor: Al Jazeera