Spora identifikacija žrtava iz Tomašice
Do sada je identificirano 126 osoba od više od 400 ekshumiranih iz masovne grobnice u Tomašici kod Prijedora. Pronađeni su i posmrtni ostaci 102 osobe, koje su ranije ekshumirane, iz sekundarnih grobnica. Porodice žrtava smatraju da je proces spor.
Već nekoliko mjeseci tim Međunarodne komisije za traženje nestalih osoba radi na identifikaciji žrtava. Mirsad Duratović zastupa preživjele logoraše u udruženju “Prijedor '92”, ali i traži deset članova svoje porodice već 22 godine.
“Mi u prosjeku svakih deset dana dobivamo po dvadesetak DNK nalaza, što znači da se u prosjeku dva DNK nalaza rade dnevno, što je ne premalo, nego možda i ispod svih nekih normi”, ističe Duratović.
Kaže da, ako se proces ne ubrza, porodice neće moći organizirati ukop 20. jula, kao što su planirali. Naročito je problem za porodice koje traže pet ili više članova, jer ih žele zajedno sahraniti.
Podaci sa interneta
To nisu jedine zamjerke, dodaje Duratović, a među njima je neuvjetni prostor hale Šejkovača, koji nije ni klimatiziran. Nedovoljna komunikacija između Međunarodne komisije za traženje nestalih, Tužilaštva Bosne i Hercegovine i Instituta za nestale Bosne i Hercegovine samo su neki od njih.
Iz Instituta za nestale poručuju da DNK analizu u nekim slučajevima rade nekoliko puta, kako bi bili sigurni u rezultat.
“Niko od nas, 22 ili 21 godinu nakon što su ti ljudi ubijeni, nije mogao očekivati da ćemo zateći skeletne, odnosno posmrtne ostatke u stanju u kakvom smo ih našli, a našli smo ih u stanju saponifikacije”, navodi Amor Mašović iz Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.
“To praktično znači da nisu prisutni samo skeletni ostaci, nego i meka tkiva. Upravo zbog prisustva tih mekih tkiva rekao bih da se taj miris iz hale Šejkovača prostire i izvan te hale.”
Porodice imaju pristup svim podacima o identifikaciji u svako doba. Na internetskoj stranici Međunarodne komisije za nestale mogu saznati je li potvrđen DNK nalaz za članove njihovih porodica.
Lično iskustvo
Duratović smatra kako ta stranica nije dobro rješenje i kaže kako se često dešava da rezultat DNK analize bude objavljen prije nego što su porodice zvanično obaviještene.
“Ja sam neko ko je to doživio na svojoj koži. Znači, lično iskustvo, da je došao nalaz, da sam ja na stranici ICMP-a pronašao da je došao nalaz za mog daidžu, jednog od trojice koji su ubijeni u logoru Keraterm, i da sam ja tek poslije više od mjesec dana obaviješten uopće da je stigao DNA nalaz”, ističe.
Tomašica je otkrila mnoge tajne, kaže Duratović, sudbinu nekoliko stotina nestalih, ali i brojne svjedoke, Bošnjake, koji su preživjeli logore. Nadaju se da će sve to pomoći da konačno počinioci odgovaraju pred sudom. U Haški sud više ne vjeruju, ali očekuju da taj posao obavi Sud Bosne i Hercegovine, navodi novinarka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić, koja se javila iz Sanskog Mosta.
“Ovdje, u Šejkovači, nalaze se posmrtni ostaci 430 stradalih Prijedorčana koji su do sada ekshumirani iz najveće masovne grobnice u Bosni i Hercegovini – Tomašice. Iz Instituta za nestale su nam potvrdili kako će ekshumacija biti uskoro nastavljena. Pretpostavlja se da se u masovnoj grobnici nalaze posmrtni ostaci još više od 100 stradalih Prijedorčana”, dodaje Smiljanić.
Izvor: Agencije