Tomašica: Žrtve ubijene metkom u potiljak

U Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača u Sanskom Mostu u srijedu je nastavljena identifikacija posmrtnih ostataka civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijenih 1992. godine na području opštine Prijedor, koji su tokom prošle jeseni ekshumirani na lokalitetu masovne grobnice Tomašica kod Prijedora, javlja Anadolija.

Do sada je identificirano 49 žrtava, a do 22. aprila porodice bi na osnovu do sada potvrđenih DNK analiza trebale identificirati još blizu 70 članova svojih porodica, koje su pripadnici Vojske i policije bh. entiteta Republika Srpska ubili 20. jula 1992. godine na kućnim pragovima.

Prema informacijama iz Centra za identifikaciju, većina žrtava ubijena je metkom u potiljak iz neposredne blizine, a znatan broj njih dobio je, nakon smrtonosnih, još jednu ili više prostrelnih rana.

Na identifikaciji su bili i sin, sestra i supruga Saida Višića iz Rizvanovića.

Kosti ne govore

“Bila sam sa suprugom u dvorištu tog 20. jula kada su po njega došle komšije, treća kuća od naše. Izveli su ga na put i ubili. Ni krivog ni dužnog. Danas je sa mnom ovdje i sin, imao je tri godine kada mu je otac ubijen. Došao je da mu vidi kosti. A kosti ne govore, ali vrijeme je da progovore svjedoci, da priznaju šta se desilo, da odgovaraju oni koji su ovo počinili”, izjavila je za Anadoliju Ismeta, supruga ubijenog Saida Višića.

“Težak je ovo dan za mene. Moja dvojica sinova, a bilo im je 23 i 24 godine, ubijeni su mi pred očima, u Bišćanima. A mora se deverati”, vidno potresen kazao je Abaz Hergić.

Asim Hupovac je došao da identificira dva sina, Jasina i Huseina, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u Tomašici.

“Teško je ovo, ali i olakšanje, barem ću ih sahraniti, za grob će im se znati”, kaže Hupovac.

Danas su identificirani i posmrtni ostaci tri člana porodice glasnogovornice Instituta za nestale osobe BiH Lejle Čengić.

Lejla je svoju rodbinu obavijestila da su identificirani posmrtni ostavi trojice braće njene majke, dok se za još jednog čeka potvrda.

Četverica braće ubijena su ispred porodične kuće u Prijedoru, pred očima članova svojih porodica.

Čengić je kazala kako je veoma teško ‘biti sa druge strane’, kada je upravo njena porodica ta koju treba obavijestiti.

“Jako je teško i jako bolno. To su najteži momenti od kako ja radim ovdje, ali nadam se da će i porodice, a i oni sami, imati smiraj kada se ukopaju dostojanstveno. Mi smo znali da su ubijeni, nismo se nikad ni nadali da su živi. Njihove porodice su bile u kućama kada su oni ubijeni i nije im dozvoljeno da izađu iz kuća da ih ukopaju. Vidjeli su ih mrtve, tako da smo znali da će jednog dana biti pronađeni”, kazala je Čengić.

Prema riječima Lejle Čengić, djeca njenih daidža su ranije pronađena u masovnoj grobnici Jakarina Kosa.

Tijela na sedam metara dubine

Prve informacije o otkrivanju najveće masovne grobnice pronađene na području Bosanske Krajine objavljene su 6. septembra prošle godine.

Mujo Begić, šef bihaćkog odjela Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, tom prilikom je saopćio da su žrtve ubijene tokom ljeta 1992. godine otkrivene zahvaljujući tačnoj informaciji jednog pripadnika Vojske RS-a, koja je potom potvrđena iz više izvora.

Tijela su bila skrivena vještačkim nasipima zemlje od nekoliko metara, a prva su pronađena na sedam metara dubine.

Prema Begiću, tijela žrtava su dovezena sa različitih područja, poput Čarakova, Rizvanovića, Bišaća i Zecova, te zakopavana u tu masovnu grobnicu.

Prema njegovim riječima. masovna grobnica u Tomašici prostire na gotovo 6.000 metara kvadratnih, a do sada je iz nje ekshumirano ukupno 430 posmrtnih ostataka, od čega 375 kompletnih tijela.

Izvor: Agencije