Sport danas itekako ima vrijednost u životu, postao je globalna društvena pojava, ali kao oblik igre itekako je bio bitan i drugim civilizacijama. I sociologija sporta istražuje društvene pojave koje su vezane za sport i njegovu funkciju.
Zahvaljujući medijima, određena sportska događanja postala su planetarno popularna.
Zahvaljujući Lani Pudar plivanje je postalo atraktivnije i gledanije među stanovništvom Bosne i Hercegovine.
Medijski će s godinama i svojim rezultatima Hercegovka postati još popularnija. Ne samo zbog svoje ljepote i jednostavnosti, već i zbog borbenosti.
Profesor Amer Osmić je svojim studentima prije nepunih godinu dana govorio da u njoj vidi potencijalnu osvajačicu jedne od olimpijskih medalja. Bio je u pravu, ona će u skorijoj budućnosti nas još pozitivnije iznenaditi. Novak Đoković je populizirao tenis, Lana će to učiniti sa plivanjem.
Sport je razonoda, bijeg od svakodnevnog života. Bio je bitan nekada kod starih civilizacija, a tako je i danas.
Nastajanje sporta datirano na osnovu arheoloških otkrića
Sigurno ne postoji društvo u kojem nisu postojale neke vrste igara koje su poprimile oblik sportske igre.
Samo nastajanje sporta datirano je na osnovu arheoloških otkrića. Još su na Zimskim olimpijskim igrama u Lillehammeru, u Norveškoj, u komercijalne svrhe iskorišteni četiri hiljade godina stari pećinski crteži na kojima su prikazani ljudi koji se bave nekom vrstom sporta. Ljudi su se uvijek bavili sportom.
U starom Egiptu uživali su boksu, hrvanju i streljaštvu. Na faraonskim spomenicima u Egiptu postoje crteži, nastali prije dvije hiljade godina koji prikazuju takmičenja u povlačenju konopca, plivanju, boksu i drugim disciplinama. Zbog tih crteža mnogi smatraju da su upravo Egipćani izmislili pravila brojnih sportova. Jer, tada su već egipatski sportisti imali nešto nalik današnjim dresovima i tada su pobjednici dobijali nagrade.
A, što se tiče carske igre (šaha) pouzdano se zna i dokazano je da je prije 1.500 godina postojao u Indiji tokom carstva Gupte i da se zvao „čaturanga“, što znači „četiri roda (vojske)“: pješadija, konjica, slonovi i dvokolice. Ovi rodovi su bili predstavljeni figurama koji će evoluirati u današnje pješake, konje, lovce i topove, tim redoslijedom. U zemlji Mahabharate, Krishne, Wishnua i petorice Pandava, igrao se drugačije nego što mislimo, ali je suština bila ista: postojale su različite figure sa različitim moćima, a pobjeda je zavisila od jedne sudbine – kralja.
Deset vijekova olimpijskih igara
Zahvaljujući Homerovoj Ilijadi, zna se da su atletska takmičenja bila dio pogrebnih ceremonija. Igre u Olimpiji imale su skroman početak već u desetom ili devetom stoljeću prije naše ere kada su bile deo religiozne svetkovine u čast Zeusa, oca mitoloških grčkih bogova.
Olimpija, na Peleponezu, bila je svetilište i igrama su u početku prisustvovali samo oni koji su djelili isti jezik i ista religiozna uverenja. Tako je bilo sve do 776. prije naše ere, godine koja je prihvaćena kao datum rođenja drevnih olimpijskih igara. Od tog doba pa nadalje, igre su u Olimpiji održavane svake četvrte godine, otprilike deset vijekova. Svaki put su dodavane nove discipline i u petom vijeku prije naše ere, kada su igre bile na vrhuncu slave, trajale su pet dana.
Igre u Olimpiji nisu bile jedina sportska svečanost tog doba. Vjeruje se da su na vrhuncu slave igre u Olimpiji privlačile i do 40.000 gledalaca. Bile su samo jedna od četiri sportska događaja koja danas nazivamo panhelenskim igrama. Zapravo, najpopularnija disciplina stare Grčke bila je trčanje.
U starom Rimu su opet bile popularne utrke dvokolicama. Historičar Peter Struck sa univerziteta u Pensilvaniji tvrdi da se najgledaniji sportista svih vremena nije čak ni takmičio u ovom milenijumu. Prema Strucku, vozač dvokolica iz starog Rima, Gaius Appuleius Diocles, sakupio je bogatstvo od 35.863.120 sestercija – što bi danas iznosilo 15 milijardi dolara. To znači da je ovaj vozač dvokolica mnogo više zarađivao od najgledanijeg sportiste suvremenog doba, bivše superzvijezde Chicago Bullsa Michaela Jordana, koji je tokom života zaradio oko 1,7 milijardi dolara.
Pošto je sve podloženo procesu vremena, tako je i slavama drevnih olimpijskih igara došao kraj, jer je rimski car Teodosije I, 393. godine naše ere upravo njih ukinuo, zato što su bile neraskidivo povezane sa Zeusom. Obnovljene su ponovo 1896. godine i to kao savremene igre, A, sve zasluge za to pripadaju francuskom baronu Pierreu de Coubertinu, koji je ideju o obnavljanju igara prvi put iznio 1894. godine, s namjerom da suvremene igre budu održane u Parizu 1900. Međutim odlučeno je da olimpijada treba da bude vraćena Grčkoj i prve olimpijske igre održane su u Atini 1896. godine.
Tada je učestvovalo oko 280 takmičara iz 13 zemalja, koji su se borili u devet sportova: lakoj atletici, dizanju tereta, rvanju, mačevanju, streljaštvu, biciklizmu, gimnastici, plivanju i tenisu. U Atini je održana i prva trka maratona u znak sjećanja na ratnika Pheidippidesa koji je po predanju pretrčao preko 40 kilometara, od Maratonskog polja do Atine, da bi javio vijest o pobjedi Grka u bici protiv Persijanaca 490. godine p.n.e., nakon čega je izdahnuo zbog iscrpljenosti.
Zadržan je četverogodišnji ciklus, ali je odlučeno da svaki put olimpijske igre budu održane u drugom gradu. Godine 1924. održane su prvi put zimske olimpijske igre.
Danas, imamo popriličan broj sporskih događaja i oni su redovno medijski popraćeni. Uvijek su sport i sportske igre izražavale sam „duh“ društva kojem pripadaju: oni su njegov izraz. I danas je to tako.
Sport nije samo igra, već nešto više
Sasvim opravdano se može postaviti pitanje: zašto je sport danas postao tako popularan? Da li je to samo zbog medija? Ili šta je učinilo da igre omađijavaju publiku još od vremena staroga vijeka do danas?
Jedno je istina: igra je uvijek imala značaja. Nije to karakteristika samo za suvremeno društvo, već i za primitivna društva, jer je ta igra bila sastavni dio njihovog rada, religije i filozofije života. Ako analogno posmatramo primjetimo da su mnogi pridavali značaju igre. Spartanci na jedan, Atinjani na drugi način, igre su bile značajne i u Srednjem vijeku.
A u kapitalističkom društvu igre dobijaju posebno mjesto izvan sfere rada. Još prije dva milenija Platon u svojim Zakonima piše da svako mora provoditi život baveći se nekim igrama, pjevajući, plešući, žrtvujući se upravo kako bi stekao naklonost Bogova. Jer, ljudi su oduvijek praktično težili prikupljanju „sirovina“, to jest i vijestima i izvještajima sa raznih strana i udaljenih krajeva.
Do tih vijesti, poruka u dalekoj prošlosti dolazili su na drugačije načine od današnjih, jer tada nije bilo ni televizije, ni interneta. Od trkača sa Maratonskog polja do kasnog Srednjeg vijeka jedini način prenošenja poruka na daljinu bili su golubovi pismonoše ili kuriri u službi vladara, vojskovođa i vlastele.
Iako se sport počeo sjedinjavati sa medijima, pojavom radija i televizije, njegova povezanost sa medijima i izvještavanjem seže mnogu dublje u historiju čovječanstva. Prema podacima koji postoje prvo sportsko izvještavanje djelo je Homera, antičkog pjesnika. On je 850. godine p.n.e. izvještavao o „prvom neriješenom meču u hrvanju“ između Odiseja i Ajanta (Ajaxa). Historija govori da je historija sporta i sportskog novinarstva itekako duga, a sport je na kojem god se mediju pojavljivao, uvodio revoluciju u medije – od štampe, pa sve do televizije.
Svjedoci smo da i danas mnogi gledaoci zaborave na brige kada urone u sportsku akciju koja se prikazuje putem televizijskog ekrana. Zato sport traje, jer nije samo igra i zabava, već je spektakl, fenomen svakodnevnice koji nema namjeru da zamre.