Kada je prvi put došla da poseti Milano, moja osamnaestogodišnja rođaka odvela me je do butika poznate influenserke i preduzetnice Chiare Ferragni. Znala sam i ranije ko je Chiara, jer za nju svi znaju. Nekada je vodila modni blog “Blondie salad” (Plava salata), na čijim stranicama je pisala o svom stilu i putovanjima. Sećam se naslovne stranice tog bloga i Chiare koja leži gola u praznoj kadi, prekrivena zelenom salatom.
Chiara je vremenom napravila i svoju modnu marku, otvorila modnu agenciju, svoj blog pretvorila u časopis, o njoj je snimljen dokumentarni film, kao i reality show u produkciji Amazona. Pročitala sam negde usput da ju je magazin Forbes svrstao među 30 najuticajnijih ličnosti u oblasti mode i komunikacije. Međutim, negde usput sam propustila da je Chiara otvorila butik u centru Milana.
Moja rođaka je taj detalj naravno znala i ono što je prvo poželala da uradi po dolasku u Milano, jeste da se slika ispred njene radnje. Kada smo to obavile i ona postavila fotografije na svom Instagram profilu, predložila sam joj da odemo do milanske katedrale Duomo. Odgovorila mi je sa što da ne, kao i da je tagovala Chiaru.
Trgovanje pažnjom i borba za ‘like’
Dok smo posmatrale spolja i iznutra čuvenu građevinu iz 14. veka, pokušavala sam da objasnim važnost jedne od najvećih katedrala u Evropi, koja je istovremeno i muzej. Iako mi se na trenutke činilo da me je pažljivo slušala, moju malu rođaku su više ipak zanimali komentari i lajkovi koji su joj neprestano pristizali na telefonu.
Kada smo završili sa posetom Duoma, pitala sam je da li želi da odemo da pogledamo Leonardovu “Poslednju večeru”. Nezainteresovano je rekla: “Što da ne”, dok pogled nije odvajala sa telefona. Usput je dobacila da ima skoro 100 lajkova na fotografiju koju je objavila i da bi uskoro mogla da ima isti broj pratioca na Instagramu, kao neka njena popularna drugarica iz škole.
Dok smo hodale prema crkvi Santa Maria delle Grazie u kojoj se nalazi remek delo Leonarda da Vincija, pokušavala sam da pronađem sve one pozitivne strane novih tehnologija, pre svega društvenih mreža i njihovog uticaja na mlade i na razvoj njihovog identiteta.
Lajkovi su definitivno novi oblik i način pokazivanja popularnosti, sticanja samopouzdanja, držanja pažnje i nema tu šta da mi bude čudno. Ipak, žao mi je bilo što je moju mladu gošću tokom njenog boravka u Milanu, zanimalo pre svega da sazna sve o životu poznate modne blogerke, nego bilo šta iz prošlosti i istorije ovog grada.
Kada smo izašle iz crkve, pitala me je da odemo do zgrade CityLife, jedne od najmodernijih u Milanu, u kojoj Chiara živi sa suprugom i sa dvoje male dece.
Kada umjetnost postane proizvod
Kada sam je ispratila na voz za povratak kući, poželela sam da saznam i ja nešto više o Chiarinom životu. Osim što je danas najmoćnija digitalna preduzetnica na svetu, kako sama za sebe često ume da kaže, ona je vrlo aktivna u humanitarnim, društvenim i kulturnim aktivnostima. Zajedno sa svojim suprugom, popularnim pevačem Fedezom, donirala je 100.000 evra jednoj italijanskoj bolnici za lečenje od kovida. U isto to neko pandemijsko vreme, ova uticajna i lepa žena dobila je poziv za posetu, od Eike Schimdta, direktora jednog od najpoznatijih muzeja na svetu, “Galleria Uffizi” iz Firence.
Posle posete, direktor muzeja u kojem su izložena neka od najvećih remek dela čovečanstva od 12. do 18. veka, pohvalio se na društvenim mrežama, fotografijom ove influnserke dok pozira ispred slike “Rođenje Venere”, umetnika Sandra Botticellija.
Dok se Chiara fotografisala okrenuta leđima jednom od najvećih umetničkih dela italijanske renesanse, Schimdt je pisao o tome kako će upravo njena zainteresovanost za umetnost, probuditi znatiželju mladih da posete ovo mesto. I bio je u pravu, Chiarine fotografije objavljene su odmah potom u italijanskom magazinu Vogue. Posete muzeju naglo su porasle za gotovo trećinu, dok je na društvenim mrežama takođe naglo porastao broj fotografija mladih ljudi koji se slikaju ispred Botticellijeve “Venere”, okrenuti leđima.
Dosetljivi direktor svakako je shvatio na koji način može da probudi interesovanje mladih za umetnost. Nedavno je ugostio u svom muzeju i popularnu britansku pevačicu, kosovskog porekla, Dua Lipu. Odmah potom, ovaj muzej čiji profil postoji i na društvenoj mreži TikTok, dobio je novih milion lajkova.
U jednom od videa, vidi se popularna pevačica dok radoznalo posmatra umetničke radove Leonarda, Rafaella i Caravaggia. Taj video je u roku od jednog dana imao više od 200.000 pregleda. Direktor Schmidt, oduševljen takvim brojkama i rezultatima, izjavio je kako mladi saznaju na društvenim mrežama za umetnička dela koja se nalaze u njegovom muzeju, a zatim i zaista dođu da vide uživo određeno umetničko delo. On takođe tvrdi da je sve više zahteva roditelja koji na inicijativu svoje dece žele da rezervišu posete.
Uticaj influensera na formiranje stavova mladih
Fondacija Gariwo iz Milana koja je osnivač prvog parka pravednika u Italiji, kao i više od 130 parkova u ostalim delovima sveta, aktivna je u širenju svesti mladih o ratnim zločinima i genocidu.
Jednom prilikom su me pozvali da razgovaram sa đacima dveju italijanskih srednjjih škola i prenesem im neka moja iskustva, s obzirom da dolazim sa turbulentnog Balkana, kako su u toj najavi moje prezentacije, naglasili. Predavanje je bilo online, zainteresovanost je bila srednje prosečna, jedan učenik je postavio jedno pitanje. Svesna sam da je reč o deci koja još uvek nemaju jasne stavove o nekim važnim istorijskim činjenicama i pitanjima. Razmišljala sam takođe i o tome koliko je zapravo njima važno da znaju o tragediji i stradanju bilo kod naroda iz daleke prošlosti.
Ova fondacija svake godine organizuje svečanu ceremoniju na Dan sećanja na Holokaust, 27. januara. Kao i svake godine, učenici osnovnih i srednjih škola se dovode u memorijalni centar Shoah u Milanu, odakle je kretao voz sa perona 21. koji je odvodio zarobljenike u logor Auschwitz.
Osim tog dana sećanja, kada veliki broj mladih ljudi poseti ovo mesto stradanja, tokom godine ipak nema većeg interesovanja. Kako bi probudila zainteresovanost i radoznalost mlađih generacija, italijanska senatorka i jedna od preživelih u najzloglasnijem logoru na svetu, Liliana Segre setila se da bi upravo Chiara Ferragni mogla da poseti memorijalni centar i tako privuče mlade.
Ova influnserka još uvek se nije izjasnila da li će da poseti ili ne memorijalni centar. Međutim, ovih dana je objavila fotografiju sa senatorkom Segre, koja ni manje ni više, ima već gotovo pola miliona lajkova. Ako pristane, Chaira će sasvim sigurno za sobom da dovede na hiljade mladih koji će odmah potom da požure u memorijalni centar. Da li zbog istorije, zločina, sećanja ili još jedne fotografije za društvene mreže, nije ni važno. Nešto će usput, nadam se, i da nauče.