Pričaju Aleksandar Kolarov i Edin Džeko.
Kolarov: „Znaš da Srbija nije primila gol 21 godinu na evropskim prvenstvima“.
Džeko: „Bosna i Hercegovina nije nikada“.
Sarkastična šala. Ovih dana kruži društvenim mrežama. Mnogima smiješna. Više tmurna zbilja. Brutalna istina.
Da stvar bude brutalnija i po Kolarova, jedina istina je da ni Srbija nikada nije primila gol na evropskim prvenstvima. Otkako je nezavisna i samostalna država, nije igrala UEFA EURO. Sve drugo je prekrajanje (i fudbalske) historije.
Nego, ostavimo istočne komšije njihovom, okrenimo se vlastitom debaklu.
Bosna i Hercegovina, i pored silnih ”zvijezda” i ”zvjezdica” koje je imala i ima u (multi)nacionalnom timu, kontinentalne šampionate po pravilu gleda putem TV ekrana. Divimo se nacijama koje uživaju u nastupima svojih državnih timova na UEFA EURO. Tako smo prije pet godina bili zagledani u sjajan nastup Velsa, još ranije u ”euromaniji” koja je tresla Latviju, Sloveniju, na koncu ovih dana Sjevernu Makedoniju, Finsku.
U društvu San Marina, Andore, Lihtenštajna…
Bosna i Hercegovina je među 20 država, od ukupno 55 članica Evropske fudbalske asocijacije (UEFA), koja nikada nije nastupila na završnim turnirima kontinentalnog prvenstva. U društvu smo Andore, San Marina, Lihtenštajna, Moldavije… Zašto?
Puno je faktora što je u skoro trodecenijskom almanahu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine upisan samo jedan uspjeh, plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine.
Doslovce svi su bili krivi. Osim igrača. Alibiji bez osnova. Kako vrijeme prolazi i oni malo upućeni spoznaju da je (po)najviše do njih. Nisu navijači, koji su u pravilu 12. igrač ”zmajeva”, bolje rečeno ”zmajeva podvijenog repa”, mogli igrati i pobjeđivati.
Nema tog selektora koji im je odgovarao nakon izvjesnog vremena, čim bi malo ozbiljnije zaškripalo. Tako im nakon pet godina nije valjao i jedini uspješan Safet Sušić, sa kojim su otišli na Mundijal. Puklo je čim se ušlo u rezultatsku krizu, prije svega jer je donosio određene odluke koje se nisu svidjele pojedinima u i oko tima. I čelnici Saveza koji odvajkada koketiraju sa grupama igrača riješili su se, kada je trebalo, ekspresno i Sušića. Kao i svakog selektora.
Tačno je i da je trener najodgovorniji za rezultate. I da kada ih ima, najzaslužniji su igrači. U Bosni i Hercegovini to je rijetko. Nažalost.
Prekasne ispovijedi fudbalera
Koliko godinama ne štima u svlačionici svjedočili su Senad Lulić, Haris Medunjanin, Asmir Begović. Pričali su ”u reprezentaciji Bosne i Hercegovine ima povlaštenih”, ”neki fudbaleri dolaze na okupljanje kako bi se provodili”, ”selektor nema autoritet”. Ispovijedili se, ali kasno. Prekasno. I ukoliko je sve tačno, dok su bili dio tima i mogli utjecati na stvari šutnjom su odobravali ”fudbalski cirkus”.
Igrači koji ne ostvare trijumf 13 utakmica ili skoro dvije godine su? Najblaže, gubitnici!
Ipak, nada posljednja umire. Izgleda da su im se ”kockice posložile”. Gubitnici su prezadovoljni novim selektorom Bugarinom Ivaylo Petevom. Iako sa njim nisu pobijedili pet utakmica, u kojima u posljednje četiri nisu dali gol, neki poput Radeta Krunića drznuli su se reći: ”Petev je najbolji selektor do sada”. Njemu je bolji od Roberta Prosinečkog, sa kojim se rezultatski slabašna Bosna i Hercegovina plasirala u elitnu Diviziju ”A” UEFA Lige nacija, legendarnog Dušana Bajevića te Mehmeda Baždaravića kod kojeg je debitovao u državnom timu svoje zemlje.
Dok šampioni daljinskih upravljača gledaju utakmice UEFA EURO 2020 na TV ekranima, Petev ih sa tribina stadiona obilazi ”snimajući” naredne rivale u kvalifikacijama za FIFA Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. Nadati se da će uskoro, napokon, barem nekoga pobijediti. Čuda se dešavaju. Valjda će i u našem slučaju.
U trenutnoj situaciji plasman Bosne i Hercegovine na predstojeći Mundijal bio bi planetarna senzacija. Senzacija koju je zaslužio, kao jedan od rijetkih, Edin Džeko.
Takvog igrača teško ćemo uskoro imati. Nevjerovatno je da svjetski top golgeter nije igrao i na evropskim prvenstvima. Obzirom na pozne igračke godine teško da će ikada zaigrati.
Afere, sudski procesi, nepotizam, lobiji
Za to je posebno kriv većinski fudbalski milje u ovoj zemlji, koji je poput živog blata. Predvodi ga Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine kojim gotovo redovno vladaju tajne, javne i rodbinske produžene ruke destruktivnih politika, funkcioneri koji jedva da su utakmice gledali i na televizorima. Savez je okovan brojnim aferama, sudskim procesima, presudama, mitom i korupcijom, nepotizmom prilikom zapošljavanja pa i izbora članova stručnih štabova reprezentacija, te krojenja listi službenih lica.
Fudbalom Bosne i Hercegovine ”drma” kriminalno loše suđenje. Njegov razvoj godinama, radi ličnih interesa, sprječavaju određeni sudijski i menadžerski lobiji. Skoro pola klubova i u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, u svakom smislu, egzistira na poluamaterskoj osnovi. Prošla sezona to je najbolje pokazala.
I kada se sve sabere, a ima toga još puno, da li smo zaslužili da igramo na Evropskom prvenstvu?
Ili bi nam i daljinske trebali oteti iz ruku.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.