Žrtva u zlatnom polju

Piše: Borna Sor

Zlatna polja gdje god pogled pada. Toliko plodna da nema potrebe za strašilima, toliko plodna da i miševi i vrapci i ljudi mogu punih trbuha ležati pod suncem. Voćnjaci prepuni plodova, teške grane od kila pekmeza i litara rakije, susjedova djeca bezbrižno kradu, jer krađa ne postoji u svem tom obilju. Domaće masno mlijeko, žarkožuta jaja od kokoši koje se uzgajaju toliko slobodno da odlaze na planinarenje svaki vikend. Život koji buja iz svake pore, kakve li idile!

Drevni ljudi već su odavna otkrili, zato su i drevni, kako se postiže takav plodonosan urod. Ne radi se o promatranju prirode ili o meteorološkim uvjetima. Nije stvar ni u dobrom ministru poljoprivrede ili znanosti. Tehnika je, isto, zanemariv faktor. Naime, otkad je prvi empirijski test proveden, postalo je posve jasno da je žrtvovanje ljudi jedini siguran put za dobru žetvu i berbu.

Znali su to drevni Germani koji bi žrtvovali mlade djevojke svojim totemima, ostvarujući poljoprivredni rast od nevjerojatnih 12 posto. Gaj Julije Cezar, poznati rimski ekonomski refomator, komparativno analizirajući carsku i keltsku agrarnu politiku, spominje ljudska žrtvovanja, spaljivanje ljudi u pletenim košarama. Cezar nije ostvario drugi mandat, tako da nikad nećemo saznati koliko bi učinkovite bile takve mjere. Slične slučajeve možemo pronaći diljem svijeta. Od bacanja ljudi u vulkane do meksičkog “New Deala” 1487. godine, koji je žrtvovanjem 80.000 ljudi u jednoj ceremoniji pokušao obnoviti posrnulu ekonomiju.

‘Pripremiti ljudsku žrtvu’

Osim samog agrara, ljudske žrtve općenito su se pokazale kao dobar zavjet za uspješnu misiju ili ostvarenje višega cilja. Primjer nalazimo kod premijera Agamemnona i žrtvovanja njegove kćeri Ifigenije kako bi se omogućila kvalitetnija i sigurnija plovidba, jedan od preduvjeta razvoja grčkog turizma.

Naravno da se takva znanja koriste i u Hrvatskoj. Naša mlada demokracija dobila je novog premijera, Andreja plemenitog Plenkovića, čiji je predak dočekao mongolsku vojsku pred zidinama Trogira i na njihov zahtjev da im se izruči kralj Bela IV. junački odgovorio: “Jeste li poslali zahtjev, original rodnog lista, dvije fotografije i biljege u vrijednosti dva dukata?” Ispunjavanje dokumentacije dalo je dovoljno vremena Beli da pobjegne na otoke.

Baš kao i njegov plemeniti rod, tako je Plenković odlučio odraditi junački posao, izvuči Hrvatsku iz njezinog ekonomsko-moralnog ponora. Zato je sakupio najbolje hrvatske vitezove, stručnjake, alkemičare i pisare kako bi osmislili plan kojim će spasiti voljenu domovinu.

Nakon pomne analize sveg bogatstva i siromaštva u zemlji, došli su do zaključka da im samo čudo može pomoći. I najveći stručnjaci na pravim pozicijama neće biti dovoljni. Nova retorika usmjerena prema pomirenju i blagoglagoljenju ujedinit će ljude, ali ni to neće biti dovoljno. Potreban je radikalan potez iz priručnika drevnog znanja. I tako je pala odluka da će se pripremiti ljudska žrtva.

Dakle, kad je sastavljen kabinet nove vlade, ostalo je jedno mjesto prazno. Simbolički, za ovu religijsku tradiciju, mjesto ministra znanosti. Ako je bal, neka je maskenbal. Žrtva ne smije biti svjesna toga što joj se sprema jer bi mogla pustiti toksine, što će smanjiti učinkovitost samog rituala. Kako bi se dodatno pojačao magijski efekt, Plenkoviću je preporučeno da to bude njemu netko blizak jer će tako suze dodatno osloboditi plodonosne sile zemlje. Ujedno, tradicija žrtvovanja mladih djevica se pokazala kao nazadna perspektiva muške opsjednutosti seksualnom dominacijom te se zato preporuča neki iskusni i potentni pojedinac, nevezano za rasu, spol, seksualnost, vjeru ili prehranu.

Veličanstvena srijeda

Pavo Barišić, doktor filozofije, zamjenik ministra znanosti pod Draganom Primorcem, osoba čije se knjige i radovi objavljuju na jezicima Zapada, pa čak na dalekom kineskom i korejskom, Plenkovićev prijatelj i kolega iz Hrvatske paneuropske unije, nije mogao vjerovati kad je dobio poziv na sastanak u središnjici HDZ-a. Znao je da Plenković upravo sastavlja vladu i nije se uopće mogao nadati kako će se netko njega sjetiti. Nije mislio da se radi o nečem važnom, dok mu Plenković telefonski nije poručio: “Važno je!”

Na ulazu u stranku portir se počeo tresti kad mu je otvarao vrata, a prva tajnica koja ga je ugledala briznula je u plač. Ljudi na hodnicima skretali su poglede, a prijatelji koje je sreo čvrsto su ga zagrlili i poljubili u čelo. Mogao se zakleti kako je vidio suze u Šeksovim očima dok mu je ovaj govorio: “Hvala, Pava, od svega ti srca hvala, svu djecu ćemo naučiti da tvoje ime znaju i ako ih se probudi usred noći!”

Barišić je zaključio da je situacija u stranci teška, unutarnji sukobi o podjeli pozicija i teški pregovori s Mostom. Članstvo je pod velikim pritiskom, očekuje mnogo od njega. Neka, spreman je mnogo i dati!

Razgovor s Plenkovićem je bio kratak. Ponuđeno mu je mjesto ministra znanosti, obrazovanja i športa. “Zar nije sport?”, zanimalo je Pavu. “To su detalji, mali simboli koji su nam potrebni, ne brini se oko toga. Samo se pojavi na izglasavanju vlade.” Pomalo zbunjen, ali sretan, Barišić je usnuo te noći snom djeteta.

Te veličanstvene srijede čekalo se da mrak padne, gledao sam prijenos Hrvatskog sabora. Ja i svi domoljubi, njih 4,5 milijuna u domovini plus još 4,5 milijuna u dijaspori i prekomorskim teritorijima. Svi mi gledali smo Pavu. Svi smo znali što se događa. Sve nade i ufanja jedne nacije, tisuću generacija noćas ne spava, govorili su roditelji svojoj djeci. Ja sam imao samo mačke da im to kažem.

Za vladu premijera Andreja Plenkovića glasao je 91 zastupnik, dok je 45 bilo protiv, odbijajući podržati ceremoniju koju su smatrali barbarskom i primitivnom. Čulo se urlika i povika: “Kako možete to raditi, to je nečovječno!”, a nekoliko je zastupnika ulovila muka i nesvjestica. Kad je vlada potvrđena, Pavo je izveden ispred zgrade Sabora na Markov trg. Tamo je bila zapaljena lomača iznad koje je visila pletena košara. Trg je bio prepun ljudi u kukuljicama, odjednom je shvatio da su ga gotovo okružili, okrenuo se prema Plenkoviću i vidio u njegovim očima da nešto ne valja. “Budi hrabar”, bilo je posljednje što mu je premijer rekao prije nego što ga je gurnuo u gomilu.

Gorući bijes

Prvi ubod koji je osjetio bio je od novinara koji su otkrili da je Pavo Barišić kao profesor na Splitskom sveučilištu dobio povlašteni studentski kredit na koji nije imao pravo. Zavrištao je od bola i pokušao se izmaknuti, ali ga je oštrica ponovno zasjekla, ovaj put jer je lažno prijavljivao odrađivanje kolegija. Uspio se odgurnuti od zida zgrade i krvareći potrčao. Udario je u nekog, bila je to znanstvena zajednica. Osjetio je oštru bol u trbuhu, bio je to bodež optužbi za plagiranje znanstvenih radova: od same diplome pa do svojih prevođenih knjiga. Od boli je pao na pod, ali se ponadao kad je kroz gomilu vidio bivšeg ministra Primorca kako mu se približava. Primorac je kleknuo pokraj njega, podigao ga i krenuo nositi prema pletenoj košari iznad vatre.

“Zašto?!”, prosiktao je Pavo, no znao je odgovor. Pavo Barišić je jedini zamjenik ministra u povijesti HDZ-a kojeg je sam ministar morao smijeniti zbog korupcije, kao što je dvostruko naplaćivanje putnih troškova svojim tajnicama. A kad HDZ nekog odbaci zbog korupcije, onda za tu osobu nema pomoći.

Tako je Pavo bačen u taj gorući bijes, vulkansko nezadovoljstvo naroda i struke, kako bi nam svima bilo bolje. Kažu da je Plenković plakao cijele noći te ga je zora dočekala ispijena lica i slomljenoga duha.

Kad sam se probudio u četvrtak ujutro, čuo sam na ulici smijeh ljudi i igru djece. Izašao sam van i ostao šokiran. Zlatna polja gdje god pogled pada. Toliko plodna da nema potrebe za strašilima, toliko plodna da i miševi i vrapci i ljudi mogu punih trbuha ležati pod suncem. Voćnjaci prepuni plodova, teške grane od kila pekmeza i litara rakije, susjedova djeca bezbrižno kradu jer krađa ne postoji u svem tom obilju. Domaće masno mlijeko, žarkožuta jaja od kokoši koje se uzgajaju toliko slobodno da odlaze na planinarenje svaki vikend. Život koji buja iz svake pore, kakve li idile!

Živjela domovina!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera