Palestinski hotel u žiži pravne bitke

Ali Ayyad tvrdi da će vratiti svoju imovinu, prije ili kasnije (Al Jazeera)

Piše: Rania Zabaneh

Borba porodice Ayyad za hotel Cliff doslovno je egzistencijalna. Ali Ayyad i njegovi braća i sestre bore se na izraelskim sudovima već više od jedne decenije za povrat imovine koja je porodičnom vlasništvu bila generacijama.

Porodična rezidencija, četverospratnica koja gleda na okupirani Istočni Jerusalem, izgrađena je 1953. godine. Godine 1961. je pretvorena u hotel i do 1996, kada je zatvorena zbog renoviranja, primala je goste iz cijelog svijeta.

Tužba je okončala desetodnevno zauzimanje hotela, koje je izvršila izraelska vojska 1996, ali nije stala ukraj maltretiranju, rekao je za Al Jazeeru upravnik hotela Ali. 

Kada je Izrael počeo podizati zid razdvajanja 2003, hotel je pretvoren u vojnu bazu i zaplijenjen. Naveden je argument da je imovina u Jerusalemu i da je porodica odsutna jer živi na Zapadnoj Obali, a u tom slučaju, prema izraelskom zakonu, nema pravo da traži vlasnička prava.

„Tada je počeo pravni cirkus“, kaže Ali.

Dosadašnji rezultat: previše sudskih zasjedanja da bi se brojala i zid koji ostaje nedovršen zbog odlučnosti jedne porodice.

Ilegalno zaplijenjen

Uprkos činjenici da izraelski Vrhovni sud tek treba presuditi da li je imovina ilegalno zaplijenjena i odlučiti o putanji duž koje će se protezat zid, buldožeri su već počeli nizati betonske blokove, razdvojiviši hotel Cliff od Abu Disa.

Od početka 2014. godine porodica je uspjela četiri puta dobiti sudsku zabranu, kako bi spriječila građevinske radnike da dalje grade zid.

Ukoliko se bude gradio po trenutnoj putanji, zid će porodici Ayyad blokirati pristup hotelu, kao i pristup zemljištu od 3.000 kvadratnih metara na kojem je sagrađen, uz vrlo male šanse da ih ikada uspiju vratiti.

Upravnik hotela Ali, koji dovoljno dugo živi u okupiranoj Palestini da je postao ‘pesoptimista’, zna da će na kraju zid biti izgrađen – i da će odvojiti Istočni Jerusalem od ostatka Zapadne Obale. Međutim, on je i dalje odlučan i ispunjen nadom da ga zid neće razdvojiti od njegove imovine – kao što je razdvojio brojne druge Palestince.

“Ukoliko zid bude stajao između mene i te zgrade, sljedeći put ćete me vidjeti ovdje kako držim ključeve i ugovor“, rekao je Ali.

Hotel se oduvijek smatra dijelom grada Abu Dis na Zapadnoj Obali. Porodica ga nikad nije napustila, sve dok im izraleska vojska nije zabranila ulazak. Čak i sada žive nekoliko stotina metara udaljeni od hotela.

Ova kafkijanska situacija u kojoj Izrael mijenja opštinske granice i proširuje zakone kako mu odgovara učinila je slučaj hotela Cliff prepoznatljivim.

„Svaki put kada smo na sudu moram se uštinuti“, rekao je Ali.

Zakon o imovini odsutnih osoba koji je Izrael naveo kao osnov za konfiskovanje hotela Cliff je najkontroverzniji zakon. Stupio je na snagu 1950. i korišten je za regulisanje prelaska imovine palestinskih izbjeglica u ruke novouspostavljene izraelske države.

Iako veličina zemljišta i imovine koja je pogođena implementacijom spomenutog Zakona u okupiranom istočnom Jerusalemu ostaje nejasna, Palestinska oslobodilačka organizacija procjenjuje da je samo 13 posto ostavljeno za palestinsku upotrebu u gradu.

Pravna siva zona

Primjenu Zakona o imovini odsutnih osoba na ilegalno pripojeni Istočni Jerusalem čak i izraelski zakonodavci smatraju problematičnim – većina izraelskih državnih tužilaca suzdržavala se od primjenivanja istog u Jerusalemu u periodu od 1968. do 2003. godine.

U septembru 2013. godine izraelski državni tužilac je promijenio mišljenje od ranije, kada je rekao da bi bilo primjereno provesti Zakon o imovini odsutnih osoba u Istočnom Jerusalemu u opreznoj mjeri, navodeći prepreke međunarodnog i upravnog prava.

U pokušaju da poštede izraelski Vrhovni sud odluke da li se zakon odnosi na Istočni Jerusalem, izraelske sudije su izjavile da radije biraju „praktično rješenje“, nego da otvore Pandorinu kutiju postavljanjem presedana.

„Praktično rješenje“ koje je optužba predložila bilo je odustajanje od označavanja članova porodice Ayyad odsutnim  – bar četvero od sedam nasljednika koji imaju palestinske dokumente. Međutim, rekli su da se pri deblokadi imovine trebaju uzeti u obzir sigurnosna pitanja. 

Porodica Ayyad i njihov advokat su odbili ovaj prijedlog.

“Nema razloga da se deblokira imovina, osim iz želje da se odbaci ova žalba i spriječi diskusija o pitanju odsutnosti“, ranije je za izraelski dnevni list Haaretz rekao Avigdor Feldman, koji zastupa porodicu Ayyad. „Kakve veze negativan sigurnosni materijal ima sa vlasničkim pravima?“, dodao je Feldman.

Međutim, sada nema izbora osim da čeka sljedeću sudsku odluku, koja se očekuje uskoro. Ta presuda će biti konačna. Pa, ipak, 60-godišnji Palestinac je rekao da će, bez obzira na sve, nastaviti borbu.

„Ne mogu mi zaplijeniti imovinu, isto kao što ne mogu poreći da postojim, to ne trebam dokazivati, ja sam ja ovdje i moja imovina je ovdje,“ rekao je Ali. „Vratit ću je, prije ili kasnije.“

Izvor: Al Jazeera