Luis Enrique: Trener koji stoji iza stvaranja novog PSG-a

Kada Luis Enrique povede svoj tim Paris Saint-Germaina (PSG) na utakmicu protiv Intera iz Milana u finalu UEFA Lige prvaka, pokušat će osvojiti najveći evropski trofej u klupskom nogometu, po prvi put u historiji ovog francuskog kluba i preokrenuti godine frustracija navijača sa Parka prinčeva.

To je klub koji se donedavno mogao pohvaliti superzvijezdama kalibra Kyliana Mbappéa, Lionela Messija i Neymara Jr, ali nije uspio osvojiti nijedan evropski trofej od trećeligaškog UEFA Intertoto kupa davne 2001. godine.

Od svog dolaska 2023. godine, Enrique je radikalno promijenio PSG, nadgledajući odlaske poznatih igrača poput Messija, Neymara i Mbappéa, te prelazeći iz ekipe ostarjelih zvijezda u jednu od najuzbudljivijih ofanzivnih ekipa u Evropi.

Je li Enriqueova metoda najbolja, u konačnici će se moći procijeniti onim što se dogodi u finalu Lige prvaka ove subote u Minhenu.

Enrique kao igrač

No, izvan događaja na terenu, ko je pravi Luis Enrique koji je predvodio radikalnu transformaciju u PSG-u?

Pedesetpetogodišnji Španac je počeo svoju nogometnu karijeru 1988. godine, igrajući u veznom redu za Sporting Gijon, tim u španskoj Segunda Division.

Godine 1991. potpisao je za veliki Real Madrid gdje je pomogao Los Blancosima da osvoje La Ligu, Copa del Rey i Superkup. Na individualnom nivou, Enrique nije ispunio očekivanja, što se uglavnom pripisuje igranju na krilu i više u odbrambenim ulogama.

Ljuti rivali FC Barcelona doveli su Enriquea, koji nije bio u formi, 1996. godine gdje se vratio svojoj omiljenoj ulozi centralnog veznog. To se isplatilo katalonskim divovima i Enrique je s Barcom osvojio La Ligu, Copa del Rey i španski Superkup.

Nakon što se 2004. godine penzionisao kao igrač, prešao je u menadžerski posao, navodno na poziv sadašnjeg menadžera Manchester Cityja Pepa Guardiole.

Enrique je počeo svoju trenersku karijeru u FC Barceloni B, prije nego što je prešao u AS Romu u italijanskoj Serie A u sezoni 2011/12. Španac je otpušten na kraju sezone, s preostalom godinom ugovora, nakon što je Roma završila na razočaravajućem sedmom mjestu u najjačem italijanskom takmičenju.

Upravljanje očekivanjima

Njegov sljedeći korak bio je odlazak u klub Celta Vigo, u španskoj La Ligi, ali i iz tog kluba je otišao nakon samo godinu dana. Tada je Enrique dobio svoju menadžersku priliku koja mu je promijenila karijeru, vrativši se u Barcelonu kao trener prvog tima.

Njegova četverogodišnja vladavina na Nou Campu okrunjena je pobjedom Barce u finalu Lige prvaka 2015. protiv Juventusa, s “velikom trojkom” koju su činili Messi, Luis Suarez i Neymar koji su predvodili napadačku liniju, kompletirajući rijedak „treble“ (trostruki trofej) za klub: naslove španske lige (La Liga), španskog kupa (Copa del Rey) i evropskog prvaka (Liga prvaka).

Ako PSG u subotu osvoji Ligu prvaka, Enrique će ući u historiju kao jedini čovjek koji je ikada dva puta osvojio „treble“.

Kada je Enrique imenovan selektorom Španije 2018. godine, ušao je u novi svijet međunarodnog nogometa.

Prije Svjetskog prvenstva u nogometu u Kataru 2022, Španija se smatrala mogućim pobjednikom. Međutim, nakon poraza u osmini finala od autsajdera Maroka, Enrique je najavio ostavku na mjesto u nacionalnoj reprezentaciji.

Neprestana medijska nagađanja povezivala su Enriqueov sljedeći menadžerski posao s prelaskom u englesku Premier ligu.

Kontaktirali su ga Tottenham Hotspur i Chelsea, ali PSG je, na iznenađenje mnogih, osigurao njegov potpis.

Možda je jedinstveni izazov osvajanja Lige prvaka s jednim od samo dva evropska superkluba koji nikada nisu ostvarili taj uspjeh (Arsenal je bio drugi) što ga je natjeralo da se uputi u Pariz – ili je možda to bila želja da pokaže svoju viziju napadačkog nogometa obnovom kluba na svoj način.

‘Vodi me u Pariz’

Nedavni dokumentarac u tri dijela, u produkciji Zoom Sport Filmsa, pružio je intiman portret trenera koji je prvi put dopustio kamerama ulazak u svoj privatni život, uprkos Enriqueovoj dobro poznatoj odbojnosti prema medijima.

No Teneis Ni P*** Idea (Nemaš nikakvog j…..g pojma) otkriva ambicioznog čovjeka koji je jednako strastven prema nogometu kao i prema svojoj porodici i održavanju forme. Gledatelji vide Enriquea kako dolazi u PSG govoreći samo nekoliko riječi francuskog. Ipak, od samog početka nameće svoj karakter klubu.

Poznat po nadimku Lucho, Enrique sa sobom dovodi trenerski tim koji govori španski i obraća se igračima na svom jeziku, uz pomoć francuskog prevoditelja.

Kako se čini da se odnosi s njegovom najvećom zvijezdom Mbappeom pogoršavaju, gledatelji mogu vidjeti Enriquea kako se zvijezdi obraća na način koji je bivši menadžer Manchester Uniteda, sir Alex Ferguson nazivao “tretmanom sušilom za kosu” ili velikom kritikom.

Budući da je to ipak Francuska, Enrique na velikom ekranu napadača naziva „C’est Catastrophique (Katastrofalan je)“. Španac se referira na Mbappéovo očito odbijanje da uopće igra odbranu nakon što je PSG kod kuće poražen od Barcelone 2:3 u četvrtfinalu Lige prvaka u aprilu prošle godine.

Uprkos svađi menadžera i glavne zvijezde, PSG se plasirao u polufinale, gdje ih je na kraju pobijedila Borussia Dortmund. Godinu dana kasnije, Enriqueovi komentari nakon utakmice mogli bi se pokazati proročanskim.

„Sada je tužan trenutak, ali morate prihvatiti da je sport ponekad takav. Moramo pokušati stvoriti nešto posebno sljedeće godine i pobijediti.“

Iza kulisa s Luchom

Neobično za nogometnog menadžera, ali on veći dio dana provodi proučavajući svoj tim na nizu kompjuterskih ekrana. To prekida čestim vježbanjem. „Morate se kretati svakih pola sata“, kaže. U dokumentarcu se Enrique vidi, u svojoj raskošnoj pariškoj kući, kako redovno izvodi razne naporne vježbe ili vozi bicikl.

U trening kampu PSG-a kombinira razgovore s timom sa skokovima u svoj ledeni bazen. To se isplati, jer je menadžer u formi. Ipak, kada hoda po terenu, uvijek je bos jer vjeruje u „uzemljenje“ ili povratak kontaktu s prirodom.

Dokumentarac miješa trenutke iz Enriqueove slavne karijere, iz dana u Real Madridu i Barceloni, te na čelu španske reprezentacije – i dobre i loše. Nije iznenađujuće da je najlošiji trenutak kada Maroko iznenadi Španiju i izbaci favorita sa Svjetskog prvenstva.

Izvan nogometa, vidimo i nježnu stranu Lucha kada se dokumentarac dotiče njegovog bliskog odnosa s najmlađom kćerkom Xanom, koja je umrla u dobi od devet godina od osteosarkoma, tumora kostiju, 2019. godine. Enrique je sa suprugom Elenom Cullell osnovao fondaciju koja nosi njezino ime kako bi pokušao pomoći drugim porodicama koje su pogođene istim stanjem.

Graham Hunter, producent dokumentarca i nogometni novinar koji je prijatelj s Enriqueom, opisao je njegovu ličnost kao „zahtjevnu i inspirativnu“.

„Kao nogometaš, bio je iznuzetan. Španski Roy Keane. Njegova sposobnost da igra svugdje na terenu malo je umanjila njegovu dobrotu jer su ga menadžeri koristili po cijelom terenu. Bio je pun trofeja u Madridu i Barci“, kaže.

„U početku nije želio biti trener. Prihvatio je poziv Pepa Guardiole, mislim, da trenira Barcu B. Iako se malo sukobljavao s Messijem i Luisom Suarezom, ta pobjeda u Ligi prvaka 2015. bila je nevjerovatna. Osvojili su treble.“

Hunter vjeruje da je Enrique promijenio stil igre španskog tima tokom svog menadžerskog mandata, uvodeći mlade talente poput Pedrija.

„Izgradio je ono što je postala pobjednička franšiza i nosi ogromne zasluge“, rekao je.

Hunter kaže da Enrique nije otišao u PSG samo da bi osvojio Ligu prvaka.

„Otišao je u PSG kako bi utisnuo svoj stil nogometa i uvjerio igrače, navijače, da je to briljantan, moderan način igranja nogometa, a da bi to postigao, mora osvojiti Ligu prvaka. Njega jednako zanima kako ljudi vide njegov nogomet kao napadački i inspirativan kao i osvajanje trofeja.“