Zašto je 10.000 ogromnih paukova na slobodi u Velikoj Britaniji

Ove sedmice je nekoliko novina i tabloida u Velikoj Britaniji objavilo da je 10.000 mamutskih paukova, za koje neki kažu da su veliki poput štakora, pušteno širom zemlje.

U jednom tekstu u tabloidu Daily Mail stajalo je: “Hiljade divovskih paukova ‘veličine ljudske ruke’ na slobodi su u Velikoj Britaniji nakon što ih je zoološki vrt odlučio pustiti“.

No, stručnjaci su nakon toga pojasnili da, iako su hiljade paukova namjerno uzgajane i puštene prije mnogo godina, oni ne “trče slobodno” i nisu tako veliki kao što se tvrdi.

Evo šta znamo o tome kako je ova priča nastala i šta se krije iza nje:

Šta se stvarno desilo?

U augustu su Kraljevsko društvo za zaštitu ptica (RSPB) i mnoštvo drugih društava za zaštitu prirode objavili da se veliki pauci, koje je Međunarodna unija za očuvanje prirode klasificirala kao “ranjive” (IUCN) i kao “nacionalno rijetke” u Velikoj Britaniji, vraćaju u dijelove zemlje.

Ta područja uključuju mrežu jezera, rijeka i najvećih britanskih zaštićenih močvara koje presijecaju sjeveroistočne okruge Norfolk i Suffolk.

Porast populacije paukova rezultat je godina intenzivnog čuvanja naučnika. Prije ovih pokušaja postojala je samo “šačica” velikih paukova, tvrde novine u Velikoj Britaniji.

Zoološki vrt Chester procjenjuje da bi širom Ujedinjenog Kraljevstva sada moglo biti čak 10.000 primjeraka. Prema RSPB-u, nedavno istraživanje pokazalo je da je populacija ženki velikog pauka dostigla brojku u hiljadama, sa procijenjenih 3.750 samo u Norfolku, a broj njihovih populacijskih mjesta povećao se s tri na 12.

To je “impresivna brojka za vrstu koja je 2010. bila u opasnosti od izumiranja”, stoji u saopćenju RSPB-a od augusta.

Vrsta je, dodaje organizacija, i dalje ranjiva, ali više nije u opasnosti od izumiranja.

IUCN još navodi pauka kao ranjivog na svom Crvenom popisu ugroženih vrsta. Naučnici kažu kako je vjerovatno da su paukovi, prethistorijski gledano, bili “izuzetno” brojni širom Evrope.

Razmnožavanje se obično odvija u julu i septembru. Stručnjaci RSPB-a prognozirali su da je prošla godina za paukove bila “najbolja zabilježena godina” za razmnožavanje i da će vjerovatno povećati populaciju.

O kojoj se vrsti pauka radi?

Veliki pauk Dolomedes plantarius evropska je vrsta poznata po svojoj veličini i bijelim ili kremtim ​​prugama koje se protežu duž strana njihovih crnih ili smeđih tijela. Paukovi, čiji je životni vijek dvije godine, bezopasni su za ljude i, budući da obično žive u vlažnom okruženju, malo je vjerovatno da će se naći u stambenim zgradama.

Ženke su veće od mužjaka. U punoj dužini, uključujući raspon raširenih nogu, ženke mogu mjeriti do 70 milimetara. Ako ga stavite na dlan odraslog čovjeka, koji je u prosjeku oko 75 milimetara, pauk će prekriti cijelu unutrašnju površinu.

“Ovo se lako može opisati kao ‘veličina ljudske šake’ …” napisao je u septembru u blogu Dave Clarke, konzervator u londonskom zoološkom vrtu.

Međutim, Zoološki vrt u Chesteru, u objavi na X-u prošle sedmice, upotrijebio je izraz “narastu do veličine vaših ruku”, kako bi opisao paukove.

Ten years ago we helped release THOUSANDS of GIANT spiders back into the UK! 🕷️🇬🇧

The fen raft spiders were bred right here at the zoo, and we're super happy to report there's now more than 10,000 breeding females… and they've just had the biggest mating season on record! 👀… pic.twitter.com/xXvpRe24iU

— Chester Zoo (@chesterzoo) October 30, 2024

Ovi veliki paukovi aktivno love, umjesto da grade mreže za hvatanje hrane. Oni su sposobni „letjeti“ po površini vodenih površina kako bi uhvatili plijen. Sitne dlake na nogama pomažu im da otkriju vibracije na površini vode. Mužjaci, također, koriste taj sistem osjetila na dlakama za komunikaciju sa ženkama tokom udvaranja, testirajući njihov prijem lupkanjem po površini vode. Veliki paukovi jedu ličinke konjica, punoglavaca i malih riba, kao i drugih paukova.

Ženke žestoko štite svoja jaja. Tokom parenja, majka gradi vrećicu za jaje kako bi nosila stotine svojih beba – obično oko tri sedmice – dok također traži hranu. Neposredno prije nego što se bebe izlegnu, ženka plete svilenkastu “dječiju” mrežu veličine pice, koja visi iznad vode, kako bi novorođenčad i ona bili zaštićeni.

U Britaniji, močvarni paukovi žive na nezagađenim ili alkalnim kanalima i močvarama ili na močvarama bogatim trskom.

Zaštitnici prirode kažu da je mala vjerojatnoća da će se ljudi susresti s paukom jer nastanjuje samo nekoliko zaštićenih močvara u Ujedinjenom Kraljevstvu. U drugim dijelovima Evrope, poput Skandinavije, ti paukovi se nalaze na rubovima prirodnih jezera.

Šta se dogodilo paukovima?

Veliki paukovi gotovo su izumrli u Velikoj Britaniji zbog uništenja njihovog prirodnog staništa. Naučnici su otkrili da je u istočnoj Angliji, naprimjer, smanjeno snabdijevnje nekih močvara vodom tokom cijele godine pomoglo u smanjenju broja paukova.

Intenziviranje ljetnih suša u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao rezultat klimatskih promjena, značajno je pogoršalo problem, kažu stručnjaci.

Dijelovi kontinentalne Evrope su, također, doživjeli pad populacije velikog pauka. U Nizozemskoj, dokazi upućuju na to da je močvara i vodenih površina bilo manje. Međutim, populacije su dobro očuvane na Baltiku i u Skandinaviji.

Kako su uzgajani?

Između 2011. i 2013. u naporima koje je predvodio RSPB, naučnici u britanskim zoološkim vrtovima i ustanovama za zaštitu prirode sarađivali su kako bi uzgojili stotine beba paukova u pojedinačnim epruvetama (kako ne bi pojeli jedni druge).

“Naš tim je pincetom delikatno ručno hranio svaki od stotina malih paukova, iz dana u dan, sedmicama zaredom u našem biosigurnom objektu za uzgajanje”, stoji u izjavi Zoološkog vrta u Chesteru.

“Na kraju su mladi paukovi dovoljno ojačali da se vrate u svoje prirodno stanište, koje su naši partneri obnovili, a mi smo ih pustili u stotinama.”

Clarke iz londonskog zoološkog vrta, koji je, također, učestvovo u projektu, napisao je u postu na blogu da su bebe pauka uvedene u “nova i prikladna okruženja”, što uključuje zaštićena močvarna područja. To je suprotno tvrdnjama da su paukovi pušteni širom zemlje.

Clarke je napisao da nema razloga za strah od povećanog broja paukova jer je malo vjerovatno da će se proširiti na stambena područja.

“Ovo je veliki uspjeh očuvanja, kako za pauke, tako i za obnovu šireg staništa… Dezinformacije poput ove samo potiču arahnofobiju ljudi [strah od pauka].”