Talibani kreću na ISKP, svog najozbiljnijeg neprijatelja u Afganistanu

Pišu: Mujtaba Haris and Ali M Latifi

Nakon što su zauzeli Afganistan prošli mjeseci, talibani su tvrdili da je sigurnost “osigurana” i da je zemlja izvučena iz “močvare rata”. Ali serija napada koje je proteklih sedmica izvela podružnica grupe Islamska država Irak i Levant su razbili tvrdnje o sigurnosti.

U šest sedmica otkako su talibani došli do vlasti, bilo je izvještaja o napadima i aktivnostima grupe Islamska država u provinciji Khorasan, ISKP (ISIL-K) u gradovima Kabulu, Jalalabadu i Mazar-i-Sharifu.

U večer 26. augusta, samo 11 dana nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad zemljom, ISKP je preuzeo odgovornost za bombaški napad na Međunarodni aerodrom Hamid Karzai u Kabulu. U napadu je ubijeno više od 180 ljudi, a stotine su povrijeđene.

U proteklih nekoliko sedmica, nekoliko napada je zabilježeno u gradu Jalalabadu, prijestolnici provincije Nangarhar, jedne od najčešćih meta ISKP-a. U posljednjim napadima korištenjem improviziranih eksplozivnih naprava su ubijeni civili i navodni talibanski borci.

U poruci objavljenoj na Telegramu, ISKP je tvrdio da je ubio do 35 talibanskih boraca u Jalalabadu, što je brojka koju talibani negiraju.

Svaki od ovih slučajeva je doveo do oštrih izjava talibana, koji nastavljaju da obećavaju da će iskorijeniti sve snage lojalne grupi ISIL.

Zamjenik ministra informiranja i kulture Zabihullah Mujahid je kazao za Al Jazeeru da ta grupa aktivno “lovi one koji siju haos” u zemlji.

Talibani su pokrenuli niz žestokih mjera protiv članova ISKP-a, sa izvještajima o pritvaranju najmanje 80 navodnih boraca u Nangarharu, uporištu ISKP-a.

Talibani su također tvrdili da su ubili Mawlawija Ziyu ul-Haqa, poznatijeg kao Abu Omar Khorasani, bivšeg lidera ISKP-a, u kabulskom zloglasnom zatvoru Pul-e-Charkhi.

Afganistanskoj grupi je također pripisana smrt Farooqa Bengalzaija, lidera ISIL-a iz Pakistana koji je navodno ubijen dok je putovao u jugozapadnom Afganistanu.

Stara pravila

Dana 28. augusta, talibani su optuženi za hapšenje Shaikha Abu Obaidullaha Mutawakilja, dobro poznatog selefijskog učenjaka, u prijestolnici Kabulu. Sedmicu dana kasnije, Mutawakil je pronađen mrtav.

Talibani su negirali bilo kakvo učešće u smrti Mutawakilija, ali su učinili vrlo malo da smanje sumnje. Sumnje su dodatno pojačane činjenicom da su talibani također zatvorili više od 30 selefijskih džamija u 16 različitih provincija u sedmicama nakon Mutawakilijevog ubistva.

Postoji bojazan da bi talibani mogli posuditi iz udžbenika bivših afganistanskih vlada, koje su bile optuživane za nezakonita pritvaranja, vanparnična ubistva i korištenje etiketa poput talibani, ISKP i Al-Kaida kako bi krenuli na potencijalne neželjene elemente bez pružanja odgovarajućih dokaza.

Wesley Morgan, pisac i novinar koji je opsežno izvještavao o američkom ratu u Afganistanu, kaže da postoji bojazan da bi talibani “mogli označiti različite grupe kao Daesh (ISIL), koje to nisu, baš kao što su SAD i Kabul radili decenijama prije njih”.

Eliminiranje ISKP-a, dugogodišnjeg neprijatelja talibana, pokazao se mnogo težim zadatkom nego što grupa to priznaje. Iako je talibanska grupa u prošlosti uspješno otimala okruge od ISIP-a na istoku Afganistana.

Civilni i talibanski izvori su govoreći za Al Jazeeru 2019. godine rekli da se talibani udružili sa lokalnim ustaničkim snagama davno prije nego što su državne snage pojačale svoje napore za borbu protiv ISKP-a.

Iako je većina aktivnosti ISKP-a bila bazirana u Nangarharu, susjedni Kunar se pokazao posebno vrijednom provincijom za regrutiranje ISKP-a. Decenijama su dijelovi Kunara bili dom malobrojnoj populaciji praktikanata selefijske škole islama.

Stručnjaci i analitičari su kazali da je selefijsko tumačenje islama mnogo podložnije tvrdim i visoko sektaškim stavovima koje zastupa ISKP nego hanefijska škola, koje se veći dio zemlje pridržava.

Talibani su krivili SAD za neuspjeh da se spriječi napad na aerodrom, kazavši da se “dogodio u dijelu gdje su američke snage odgovorne za sigurnost”.

Ali neposredno nakon bombaškog napada, porodice žrtava su usmjerile svoj bijes na talibane, koje su vidjeli kako odgovorne da spriječe jedan od najsmrtonosnijih napada u proteklih 20 godina.

“Ovo je sve vaša krivica, vi svi ste ovo uradili. Niste ništa osigurali”, čulo se kako dovikuje rođak jedne od žrtava talibanskim snagama u bolnici za hitne slučajeve koje Italija vodi u Kabulu.

Rođaci žrtava koji su direktno razgovarali sa Al Jazeerom također su se upitali mogu li talibani suprotstaviti grupi za koju se zna da je izvodila sve drskije i smionije napade. Napade koji ne pokazuju znakove odustajanja.

Talibani, kaže Morgan, imaju još jednu goruću brigu koja bi ih trebala natjerati da odlučno djeluju protiv snaga ISKP-a, a to su prebjezi.

Talibansko vodstvo “ne želi da razočarani ili odmetnuti borci prebjegnu s nadom da će vidjeti akciju” sa ISIL-om, rekao je Morgan za Al Jazeeru.

Postoji ozbiljan historijski presedan za ovaj strah. Jedan od prvih lidera snaga ISKP-a u jugozapadnim provincijama Helmand i Farah je bio mula Abdul Rauf Khadem.

Prije njegovog prebjega 2014, Khadem je služio i u talibanskoj vladi devedesetih godina prošlog stoljeća i bio je dio njihove 20-godišnje pobune protiv američke okupacije. Slično, nekoliko visokorangiranih zapovjednika pakistanskih talibana su se zakleli na vjernost ISIL-u 2015.

Morgan, stručnjak, kazao je da bi se uklanjanje “neprikosnovenog neprijatelja” talibana pokazalo mnogo primamljivije za njihove borce nego pokušaj prekidanja veza sa onim oskudnim snagama Al-Kaide koje još postoje u Afganistanu.

“Ciljanje Al-Kaide bi moglo razbjesniti dio njihove baze, ali uklanjanje ISIL-K je lagana pobjeda”, rekao je on.

Odmetnuti talibani

Unatoč tvrdnjama talibana da je njihova grupa ujedinjena, stanovnici velikih gradova širom zemlje su imali direktne sukobe sa odmetnutim talibanskim borcima koji su se ponašali neprijateljski i agresivno za one koji vjeruju u obećanje o “generalnoj amnestiji” koju zagovara njihovo vodstvo.

Vršitelj dužnosti ministra odbrane mula Mohammad Yaqoob posebno se osvrnuo na ove zabrinutosti u skorašnjoj audio poruci, u kojoj je kazao: “Postoje neko loši i korumpirani ljudi koji žele da nam se pridruže… da ispune svoje vlastite interese ili da nas  okleveću i da učine da izgledamo loše”.

Yaqoob je rekao da će se riješiti problem svih odmetnutih elemenata u njihovim redovima, ali za one talibanske pripadnike koji i dalje čeznu za borbama i agresijom, ISIL, oružana grupa koje su mnogi boje i koja je među Afganistancima poznata po svojoj brutalnosti i nasilju, može se pokazati atraktivnom alternativnom.

Morgan, pisac i novinar, kazao je da talibani imaju još jedan veoma važan razlog da učine sve u njihovoj moći da uklone snage ISKP-a, a to je međunarodno priznanje.

Kada je Trumpova administracija potpisala mirovni sporazum s talibana u februaru 2020, to je bilo s uvjerenjem da će talibani prekinuti veze s drugim oružanim grupama, poput AL-Kaide i podružnica ISIL-a, te da neće dozvoliti nijednoj drugoj oružanoj grupi da koristi afganistansko tlo za napade na SAD ili njihove saveznike.

U mjesecu otkako je bivši predsjednik Ashraf Ghani pobjegao i oni preuzeli zemlju, nijedna strana vlada, uključujući dugogodišnje saveznike poput Islamabada i Teherana, nije priznala talibane kao zvaničnu vladu Afganistana.

Osim što se suočavaju sa diplomatskom izolacijom, talibani se bore i da ožive svoju osakaćenu ekonomiju, što je pogoršano prekidom veza sa globalnim finansijskim institucijama.

Poražavanje ISKP-a, rekao je Morgan, “u talibanskom interesu je”, a to bi bio jasan pokazatelj da talibani, također, vjeruju u “protuterorizam”.

Jednostavno rečeno, “to je način za izgradnju međunarodne dobre volje”, kazao je Morgan.