Britanski Trojanski konj: Varka koja još nosi štetu muslimanima

Prevara sa Trojanskim konjem iskorištena je da se legitimizira, legalizira i institucionalizira diskriminatorna kultura nad muslimanskom djecom čija se vjera gleda kroz prizmu ekstremizma i terorizma.

Poster protiv tadašnjeg ministra obrazovanja Michael Gove okačen je na ogradi Oldknow Academije, jedne od škola koje si bile meta istrage 'Trojanski konj' (Getty)

Senzacionalistički naslov obišli su Veliku Britaniju 2014. godine o navodnoj muslimanskoj zavjeri za zauzimanje škola. Takozvani „Trojanski konj“ uključivao je „ekstremiste“ koji upadaju u Birmingham kako bi „posijali terorizam“ u mlade umove.

Kao predsjednik obrazovnog odbora Park View, koji je tada vodio tri škole o kojima je bilo govora, iznenada sam se našao u središtu medijske oluje, podvrgnut brojnim državnim inspekcijama i upitima o navodnim nepodesnostima. Bila je to klasična moralna panika.

Posljedično su sve naše škole opisane propalima iako su ranije bile u vrhunskom statusu. Bile su pod „specijalnim mjerama“ koje su dozvoljavale uklanjanje viših tijela uprave u optuženim institucijama. Naravno, odbili smo navodne rezultate ovih ispita i protestirali protiv nepravde i zloupotrebe ovlasti.

Kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve jasnije kako nema dokaza o „ekstremizmu i radikalizaciji“ u školama, niti je nađeno dokaza o zavjeri. Ipak, šteta je nanesena. Godine marljivog rada, stvaranja škola sa vrhunskim rezultatima u jako siromašnim područjima, uništene su ovim intervencijama. Tokom procesa, cijela zajednica britanskih muslimana je ozloglašena i predstavljena kao sumnjivi stranci u vlastitoj državi.

Kako je jedan muslimanski učenik sažeto upitao učitelja kojem vjeruje: „Zašto su protiv nas?“. Trojanski konj i reakcija na njega označila je učešće muslimana u školama, a naročito na vodećim pozicijama, kao „infiltracija“. Tako je bilo iako su muslimani činili 98 posto učeničkog tijela. Zaista infiltracija.

Podcast otkriće

Ubrzavamo do 2022. godine. Nedavni podcast New York Timesa „Afera Trojanski konj“ istakao je ozbiljne propuste u odgovoru Vlade na originalno pismo koje je izazvalo ovu cijelu zbrku. Šokira da je trebalo više od pet godina, i to stranom mediju, da se istraži nepravilan rad koji je potresao lokalne i državne vlade, sudove i ogromni dio britanskih medija. Podcast otkriva takav nivo nekompetentnosti da je nevjerovatno.

Nakon dolaska prevarantskog pisma o Trojanskom konju na njegov stol januara 2014. godine, tadašnji ministar obrazovanja Michael Gove zgrabio je priliku da povede islamofobni lov na vještice protiv Park Viewa. Tada je to bila veoma uspješna multiakademska ustanova koja je bila napravljena upravo na zahtjev Ministarstva odbrane (DfE). Podcast nedvojbeno otkriva kako je Gove, od samog početka, bio informiran da je po svemu sudeći pismo lažno. Ipak, Gove je odlučio nastaviti sa time. Nisu mu smetali brojni dokazi u drugačije.

Mediji su tada bili presretni da učestvuju u tome i jačali su moralnu paniku koja je trebala „zaštititi“ djecu od ekstremističkih stavova i zlih muslimana. Kako podcast otkriva, nije potvrđen nijedan incident naveden u pismu Trojanskog konja. Zavjera da se preuzmu ove škole – pravi Trojanski konj – nije bila moja, već ju je predvodio Gove.

Tada sam pisao Ministarstvu i ministrima o zabludnoj prirodi pisma i tražio da istraže njegovo porijeklo i namjeru. Oglušili su se na to, kao i Peter Clarke, bivši šef za borbu protiv terorizma koga je postavio Gove da predvodi istragu u ime DfE-a. Za nepovjerovati je da istina o porijeklu pisma nije bila dio njegovog posla. No, ono što se navodi u pismu je bilo marljivo istraženo.

Trauma od Trojana

Važno je istaći kako efekti prevare i lov na vještice koji je uslijedio nisu povezani za događa u prošlosti i kako je par ljudi bilo pogođeno. Oni i dalje žive, po svjedočenju muslimanske djece, njihovih roditelja, nastavnika i čelnika škole. Nadalje, imat će trajne posljedice za buduće generacije britanskih muslimana. Regulacije, zakoni, kao i obrazovne i sigurnosne politike kao što je Strategija Prevent, a koja nastoji spriječiti da ljudi postanu ekstremisti, odnose se i provode se tako da su muslimani prve mete.

Poput mnogih nastavnika i upravnika škola, doživio sam ličnu i profesionalnu štetu. Nisam mogao raditi poziv koji volim i idalje ne mogu upravljati školama niti raditi kao inspektor obrazovnih standarda. Oznaka da sam ekstremista također mi je napravila haos od ličnog života. Sami moji prijatelji su tražili da izvadim bateriju iz telefona kada sam sa njima, u slučaju da bi ih prisluškivani razgovori mogli povezati sa mnom i uništili im karijere. U mnogim slučajevima su i oni izbačeni iz obrazovnog sistema.

Zbog prevare sa Trojanskim konjem, 20-ak škola je bilo predmet državnih inspekcija. Nije iznenađenje da su to bile većinom muslimanske škole sa većinski muslimanskom obrazovnom upravom. Njihov zločin, naravno, nije bio ništa drugo već njihovo muslimanstvo. Naravno, istrage nisu pronašle ništa sporno.

Prevara sa Trojanskim konjem iskorištena je da se legitimizira, legalizira i institucionalizira diskriminatorna kultura nad muslimanskom djecom čija se vjera gleda kroz prizmu ekstremizma i terorizma. Jednostavni zahtjev za mjestima za molitvu u školama stavlja se pod mikroskop i procjenjuje kroz lažnu paranoju od radikalizacije. „Ne želimo da drugi šalju ovakve zahtjeve“, jedan od čelnih nastavnika objasnio je drugim članovima osoblja (koji su me potom informirali o tome kao guvernera) kada je odbijena dozvola. Ima nešto jako pogrešno sa ovim pristupom u navodno otvorenom, tolerantnom i inkluzivnom društvu koje bi trebalo poštivati slobodu vjere i vjerske prakse.

Kazna i pomilovanje

U konačnici, posljedice prevare sa Trojanskim konjem bit će osjetne još dugo godina. Prijetnja sličnim ofanzivama, pogonjenih histerijom, ostaje živa sve dok lekcije ne budu izučene. Iz ovog razloga skandal mora ostati nezavršen posao. Podržavam pozive Britanskog muslimanskog vijeća za nezavisno istragu ove travestije i za istragu odakle potiče pismo o Trojanskom konju.

Oni koji su zloupotrijebili vlast i nadležnosti i nanijeli toliko štete, moraju odgovarati. Oni koji su neopravdano i pogrešno oklevetani trebaju biti u potpunosti pomilovani.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera