Nakon krize zbog Kašmira, SAD se treba fokusirati na Kinu

Nema mnogo država na svijetu koje mogu pozvati i Peking i Washington kada im je potrebna podrška. Jedna od njih je Pakistan. Ova država je u dobrim odnosima s objema stranama, pišu Akhil Ramesh i Samir Kalra za The National Interest.

Tokom globalnog rata protiv terorizma, Pakistan je istovremeno pružao prešutnu podršku terorističkim grupama koje su potražile utočište na njegovoj teritoriji, bježeći od američkih snaga dok je u isto vrijeme podržavao Washington kao strateški saveznik izvan NATO-a.

Prisjetimo se svijeta nakon rata u Afganistanu. Islamabad je tada održavao veze i sa Pekingom i sa Washingtonom da ih iskoristi po potrebi. To je posebno važno u vremenima krize poput nedavne koja je izbila nakon što su naoružani pobunjenici (koje je vjerovatno podržavao Pakistan) masakrirali većinom hinduističke turiste na teritoriji Džamua i Kašmira, koja pripada Indiji.

Napad “The Resistance Fronta”, ogranka Lashkar-e-Taibe, strane organizacije koju State Department označava kao terorističku, izazvao je vojni i nevojni odgovor Indije, uključujući napade na terorističku infrastrukturu duboko unutar pakistanske teritorije. Pakistan je zatim eskalirao sukob lansiranjem dronova i raketa na civile, vjerske objekte i vojne instalacije u Indiji, što je izazvalo snažniji indijski odgovor, u kojem je uništeno nekoliko pakistanskih vojnih baza.

Sjedinjene Američke Države su izbjegle stati na stranu Indije ili Pakistana u javnosti. SAD je, zapravo, otišao tako daleko da je povukao lažne paralele između ove dvije države, naljutivši New Delhi i ohrabrivši Pakistan. Pakistanski vojni i vladini zvaničnici su čak organizovali svečane skupove uprkos jasnim dokazima da je Indija dominirala kratkim vojnim sukobom.

Radikalna transformacija odnosa

Odnos SAD-a i Indije doživio je radikalnu transformaciju u posljednje dvije decenije. Odnosi, izgrađeni na imigraciji, tehnologiji, trgovini i, u posljednje vrijeme, ključnim i naprednim lancima opskrbe, prebrodili su mnoge oluje. Veliki su izgledi da će prebroditi i ovu najnoviju krizu.

U isto vrijeme, predsjednik Trump je, govoreći nepromišljeno, povukao paralele između ove dvije države i sugerisao da je koristio trgovinu kao polugu za posredovanje u postizanju mira između Indije i Pakistana. Izjave su kod mnogih u Indiji izazvale „osjećaj izdaje“ i dovele su u pitanje korisnost tog partnerstva. Da stvar bude gora, Trump se hvalio svojom navodnom ulogom u posredovanju prilikom dogovora o prekidu vatre tokom svoje posljednje posjete Bliskom istoku.

Zanimljivo je da je u roku 24 sata Indija predložila odmazdu uvođenjem carina na čelik i aluminij iz SAD-a. No, šteta se tu možda ne završava. Neki analitičari smatraju da bi izjave Trumpove administracije sada mogle potencijalno koštati SAD i američku industriju odbrane više milijardi dolara u odbrambenim ugovorima, budući da indijski establišment vidi SAD kao nepouzdanog saveznika koji nije tu u vrijeme krize.

U konačnici, ipak, svi putevi vode ka Kini.

Gledati sukob kroz širu perspektivu

Washington ne bi trebao posmatrati sukob Indije i Pakistana kroz hladnoratovsku prizmu nego kroz širu sigurnosnu perspektivu indo-pacifičke regije. Indija je ključni partner indopacifičke regije i ključna članica Quada. Washington bi se trebao probuditi i suočiti sa stvarnošću – Pakistan je kineski posrednik u Južnoj Aziji.

Islamabad obilato koristi kineske borbene avione i radarske sisteme, najveći je primalac sredstava iz kineske inicijative Pojas i put preko Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC) i sve više traži podršku od Pekinga, da ne spominjemo indirektnu podršku Kine teroristima sa sjedištem u Pakistanu. Najistaknutiji primjer dolazi iz 2019. godine, kada je Kina pokušala spriječiti Vijeće sigurnosti UN-a da formalno proglasi Masuda Azara (vođu Jaish-e-Mohammeda, grupe koju State Department označava kao terorističku), teroristom i da zamrzne njegovu imovinu.

Dok Indija zavisi od Rusije za odbrambene proizvode, njeno oslanjanje na Moskvu polako, ali sigurno opada, a francuska i izraelska odbrambena oprema zamjenjuje dio uvoza. Osim toga, predsjednik Trump nije učinio Rusiju neprijateljem broj jedan kao što je to učinio Biden, nego je u prvih 100 dana svog mandata dao prioritet Kini zbog trgovinskih i sigurnosnih pitanja.

‘Svevremensko’ savezništvo

Peking nema mnogo „saveznika“ u indopacifičkoj regiji. Pakistan je jedan od njih nekoliko, a njihov odnos često opisuju kao „svevremenski“. Bivši kineski diplomata Victor Gao upozorio je Indiju u televizijskoj debati da „ne potcjenjuje kinesku posvećenost Pakistanu u odbrani legitimnih interesa Pakistana u pogledu suvereniteta i teritorijalnog integriteta“.

Ako bi predsjednik Trump uporedio odnose između Indije i Pakistana, vidio bi da je Indija nesumnjivo veće tržište za američke proizvode, ključna tačka u strategiji diverzifikacije lanca opskrbe Kina+1, i od ključnog značaja za indopacifičku sigurnost. Prema tome, krajnje je vrijeme da američka politika odražava ovu stvarnost i tretira Indiju i Pakistan kako i dolikuje: jednu kao globalnu silu u usponu, a drugu kao bankrotiranu vazalsku državu Kine.

Isto tako, iako su nepromišljeni komentari predsjednika Trumpa doveli do frustracija, Indija bi i dalje trebala uzeti u obzir ključne mogućnosti u oblasti tehnologije i trgovine sa SAD-om. Bez obzira na nedavne nesuglasice, New Delhi bi trebao nastaviti ulagati u dugoročno partnerstvo sa SAD-om, piše The National Interest.