FP: Šta Putin i Kim žele jedan od drugog

Nedavni susret predsjednika Rusije i čelnika Sjeverne Koreje pokazao je koliko je poslovan postao odnos Moskve i Pjingjanga, piše ‘Foreign Policy’.

Vladimir Putin i Kim Jong-un još nisu spremni udovoljiti zahtjevima onog drugog (Reuters)

Nakon više od tri godine intenzivnog, samonametnutog izolacionizma usred pandemije COVID-19, sjevernokorejski čelnik Kin Jong-un ove sedmice izašao je izvan granica svoje zemlje. Krenuo je ka ruskom dalekom istoku – istim oklopnim vozom kojim je nekada putovao njegov otac – da se sretne s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Bio je to prvi Kimov sastanak sa stranim čelnikom od 2019. godine.

Putin, koji je igrao ulogu domaćina, dobio je priliku da pošalje sliku relativne diplomatske normalnosti usred diplomatske izolacije, koja je bila očita zbog odsustva na nedavnim samitima G-20 i BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), piše Ankit Panda u komentaru objavljenom u Foreign Policyju (FP). Posjeća da je Putin neformalno pozdravio Kima na ruskom jeziku, pokazujući bliskost sa sjvernokorejskim čelnikom, koga je prvi put sreo 2019. godine.

Dvorana prepuna sjevernokorejskog oružja

“Kim je iskazao odanost svoje države ‘svetoj borbi’ Moskve protiv Ukrajine. Iako su obojica imala za cilj pokazati solidarnost protiv globalnog poretka kojim dominira Zapad, njihovo strateško približavanje zapravo vuče korijene iz više transakcione logike podstaknute teškim okolnostima za oba čelnika. Jednostavno rečeno, imaju mnogo tog za ponuditi jedan drugom”, smatra Panda.

Naglašava da Kim i Putin nisu otvoreno kazali šta tačno traže jedan od drugog. Za razliku od tipičnog samita čelnika država, njih dvojica su odlučili ne davati nikakvu zajedničku izjavu u kojoj bi nagovijestili o čemu su razgovarali ili šta su dogovorili. Izgled njihovog susreta, međutim, zajedno s drugim diplomatskim susretima visokog nivoa između ove dvije države, bio je mnogo otvoreniji.

Uoči Kimovog putovanja, ruski ministar odbrane Sergej Šojgu, u pratnji drugih visokih zvaničnika odbrane koji su uključeni u nabavku oružja, obišao je izložbenu dvoranu u Pjongjangu, prepunu sjevernokorejskog oružja. Čini se kako činjenica da Sjeverna Koreja ostaje pod sveobuhvatnim embargom na oružje koji podržava Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a koji i Rusija dugo podržava, ne predstavlja veliku smetnju.

Kim pokušava razviti zreli svemirski program

Izbor mjesta za sastanak Kima i Putina također je indikativan. Za početak, dvojica čelnika odlučili su se sastati na relativno novom ruskom kosmodromu Vostočni: istočnoj svemirskoj luci dizajniranoj da smanji oslanjanje Moskve na kazahstanski kosmodrom Bajkonur. Putin je rekao kako odluka da se tamo sastanu predstavlja priznanje Kimovog “velikog interesa za raketnu tehnologiju”, ističući nastojanje sjevernokorejskog čelnika da “istražuje svemir… zato smo došli na kosmodrom Vostočni”, prenose ruski državni mediji.

“Sjeverna Koreja pokušava razviti zreli svemirski program, ali kao što pokazuju njena dva neuspješna pokušaja lansiranja satelita ove godine, ima prostora za rast. Ruska pomoć u tehnologiji lansiranja u svemir mogla bi uveliko podržati ambicije Pjongjanga o modernizaciji vojske, koje uključuju razvoj vojnih izviđačkih satelita”, piše Panda.

Ali, ističe on, postoje i druge pogodnosti koje Pjongjang traži u zamjenu za punu podršku ruskim interesima. Nakon sastanka s Putinom, Kimov voz krenuo je prema Komsomolsku, na Amuru, gdje je posjetio fabriku koja proizvodi borbene avione Su-35 i Su-57, sisteme koji su daleko napredniji od zastarjelih aviona koji su trenutno dostupni korejskoj narodnoj ratnoj avijaciji. Čak i bez nabavke novih lovaca, Sjeverna Koreja bi mogla imati koristi od stalne opskrbe rezervnim dijelovima i komponentama kako bi ojačala postojeću flotu vojnih aviona sovjetskog porijekla, značajno poboljšavajući njihovu vrijednost i pouzdanost.

Pjongjang od Moskve očekuje pomoć u hrani

Kim će vjerovatno tražiti pristup sirovinama i kompozitnim materijalima od ruskih dobavljača, koji bi mogli pojačati njegove domaće raketne programe. Sjeverna Koreja se dugo oslanjala na mreže organiziranog kriminala za nabavku materijala kao što su kevlar i aramidna vlakna iz Rusije za korištenje u naprednim projektilima. Aktivno rusko omogućavanje takvih transfera, uz kršenje sankcija UN-a, pomoglo bi u ispunjavanju vojnih ambicija Pjongjanga. Sjeverna Koreja bi također mogla tražiti tajnu tehničku pomoć. Putinov prezir prema međunarodnim pravilima i normama može učiniti oblike tehničke saradnje koji su ranije bili nezamislivi između dvije zemlje izvodljivijim.

Osim o oružju, Kim je vjerovatno razgovarao s Putinom u vezi izgleda za pomoć u hrani, kojom bi se mogli riješiti veliki prehrambeni izazovi koji su se intenzivirali u Sjevernoj Koreji tokom pandemije. Takva pomoć ne bi prekršila sankcije, ali bi ipak pomogla Kimu da riješi nestašicu hrane, koju je otvoreno priznao posljednjih godina, iako je nastavio raskošno trošiti na nuklearnu modernizaciju. Razdvojene samo kopnenom granicom i teritorijalnim vodama, Sjeverna Koreja i Rusija mogu s lakoćom obavljati velike transfere.

Panda podsjeća da Rusija može ponuditi i diplomatsku podršku ciljevima Sjeverne Koreje. Pjongjang je već izvukao veliku korist iz ruske i kineske zaštite u Vijeću sigurnosti UN-a. Od kolapsa posljednjeg kruga američko-sjevernokorejske diplomatije 2019. godine, i Peking i Moskva su otvoreno odbacivali bilo kakve nove sankcije ili čak formalnu cenzuru UN-a, što je daleko od njihovog pristanka na izuzetno široke, sektorske sankcije 2016. i 2017. godine. Lani nijedna od ove dvije države nije bila spremne podržati predsjedničku izjavu kojom se osuđuje Pjongjangovo testiranje interkontinentalnih balističkih projektila.

Sjevernokorejske rakete (ne) idu u Rusiju

Interes Moskve za najnoviji sastanak vjerovatno leži u značajnom sjevernokorejskom inventaru artiljerijskih granata i raketne artiljerijske municije koja je kompatibilna s lanserima iz sovjetskog doba koje koriste ruske oružane snage. Američki obavještajni izvori, koje je citirao The New York Times (NYT) u septembru prošle godine, ukazuju na to da su se takvi transferi već desili, ali to je vjerovatno bilo preuranjeno. Umjesto toga, čini se da je nedavni val bilateralne diplomatije između Sjeverne Koreje i Rusije osmišljen da olakša takav transfer, za koji je glasnogovornik Bijele kuće rekao da “aktivno napreduje” nakon Šojguove posjete.

Uprkos njihovim pokušajima da projiciraju zajednički ideološki front na sastanku, Putin i Kim još nisu spremni udovoljiti zahtjevima onog drugog, barem ne još. Sjeverna Koreja, naprimjer, može tražiti pristup osjetljivoj ruskoj pomorskoj tehnologiji nuklearnog pogona, koje se Moskva neće htjeti odreći ako zauzvrat ne dobije nešto veliko. Rusija bi mogla tražiti naprednije sjevernokorejske rakete za moguću upotrebu u Ukrajini, ali Kim će ih možda radije sačuvati za potrebe svoje nacionalne odbrane i odvraćanja.

Iako će njihov sastanak potaknuti razgovore o novoj autoritarnoj osovini u sjeveroistočnoj Aziji, malo je toga što bi ukazivalo na to da nedavni napredak ovog odnosa ima temelje dublje od neposrednih strateških interesa obje zemlje. Moskva će možda nastojati revidirati globalni poredak u svoju korist, ali angažiranje Sjeverne Koreje kao partnera u tom poduhvatu bit će od ograničene koristi.

Kina ostaje partner, ali je Rusija sada važnija

Za Sjevernu Koreju, pak, želja da izgradi dublje odnose datira iz vremena prije pandemije i ruske invazije na Ukrajinu; kada se Kim sreo s Putinom prvi put na dalekom istoku Rusije 2019. godine, bilo je to nedugo nakon posljednjeg neuspjelog samita Sjeverne Koreje i Amerike. Kasnije te godine Kim je nagovijestio da će slijediti “novi put” kada je u pitanju strateški pristup njegove zemlje. Čini se da su bolje veze s Rusijom jedan dio ovog novog puta. Trenutna geopolitička dinamika, uključujući izolaciju Rusije i veću spremnost da se razmeće globalnim normama, pružila je Pjongjangu ogromnu priliku.

Iako je Kimova posjeta upečatljiva iz više razloga, pažnje je vrijedna činjenica da je odabrao Rusiju, a ne Kinu, za prvu prekookeansku posjetu nakon 2019. godine. Kim je 2018. godine odabrao sresti se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom prije nego što se okrenuo ka diplomatiji s Južnom Korejom i SAD-om. Na njihovom prvom sastanku, prema kineskoj izjavi, Xi je, prije svega, naglasio važnost “razmjene na visokom nivou“ između dvije države i kazao da je “spreman održavati česte kontakte s drugom predsjedavajućim”.

Kimov izbor, međutim, ne ukazuje na veliki raskol između Pekinga i Pjongjanga: on i Xi su razmjenjivali pisma tokom pandemije, a visoki kineski zvaničnik nedavno je prisustvovao vojnoj paradi u Sjevernoj Koreji. Međutim, ukazuje na to da Kim procjenjuje da će naći spremnijeg pokrovitelja, barem kratkoročno, u sve oačjnijem Putinu prije nego Xiju. Iako su i Peking i Pjongjang podržavali Putinove ratne napore, izgleda da je samo Pjongjang spreman obezbijediti municiju u velikim količinama.

Sjevernokorejska podrška ruskoj kampanji protiv Ukrajine vjerovatno se neće pokazati transformativnom na bojnom polju. Nedostatak konvencionalne municije teško da je faktor koji stoji između Rusije i brze pobjede. Najvažniji kratkoročni efekat očekivanog snabdijevanja municijom od Pjongjanga može biti da će Rusija moći popuniti i održati sopstvene zalihe u slučaju budućeg sukoba s NATO-om.

Šta Washington očekuje od ovog susreta

Za Sjedinjene Američke Države izgledi za bliže odnose Kima i Putina su loša vijest, ali ne i apokaliptična. Čak i kada Putin i Kim ne bi pokazivali interes jedan za drugog, oba čelnika bi samostalno i dalje predstavljala veliki izazov za američke interese.

Panda smatra da možda nijedna posljedica ovog odnosa neće biti značajnija od njegovih implikacija za status quo diplomatskog pristupa kontinuiranom sjevernokorejskom posjedovanju nuklearnog oružja. Otvorena i skandalozna ruska podrška Sjevernoj Koreji, suočena s postojećim režimom sankcija UN-a, samo će ono što je već bio nedokučiv kratkoročni cilj – denuklearizaciju – učiniti nemogućim.

“Ovo bi trebalo potaknuti najdublje revidiranje američkog pristupa Sjevernoj Koreji u više desetljeća. Iako se izgledi za diplomatiju sada čine slabima, Washington bi se trebao prisjetiti da je uglavnom isti transakcioni pristup upravljanja odnosima s velikim silama nekada potaknuo Kima da se ukrca na svoj voz za Hanoi, kako bi se susreo s bivšim američkom predsjednikom Donaldom Trumpom”, piše Panda.

Potaknuti Kima da se ne okreće ka Moskvi bit će teško, ali Washington bi trebao biti spreman upotrijebiti svaki alat u diplomatskom arsenalu kako bi Sjevernoj Koreji dao razlog da barem još jednom razmisli o mogućnosti diplomatije. Prošle godine se Kim požalio da iako je SAD pozvao na otvorene pregovore i izjavio da ne gaji neprijateljstvo prema Pjongjangu, ponašanje administracije Joea Bidena – posebno mnogi od koraka koje je poduzela da razuvjeri Južnu Koreju – nije dalo Sjevernoj Koreji “nijedan razlog“ da joj povjeruje.

Fokusiranje na smanjenje nuklearnog rizika

Smatra da bi se Washington isto tako trebao prisjetiti da je Kim, kada je otišao u Hanoi, tražio ublažavanje sektorskih sankcija njegovoj ekonomiji u zamjenu za ograničene nuklearne ustupke. Upotreba izgleda za ublažavanje sektorskih sankcija, s nekom odredbom kojom će se zaštititi od nepoštovanja od Sjeverne Koreje kao poticaj, može i dalje imati vrijednost. Međutim, ukoliko Washington uskoro ne djeluje, značaj koji je Kim nekada dao traženju ublažavanja sankcija u pregovorima mogao bi znatno oslabiti, posebno sada, kada je Rusija spremna na poslovanje.

“Naposljetku, SAD i saveznici i dalje imaju interes u smanjenju rizika od mogućnosti da se sve bolji nuklearni arsenal Sjeverne Koreje iskoristi u krizi ili sukobu. Ukazivanje Kimu da se premisa budućih pregovora može fokusirati na smanjenje nuklearnog rizika ili suzdržanost moglo bi stvoriti razlog za Sjevernu Koreju da diplomatskim putem testira vode”, zaključuje Panda u komentaru objavljenom u Foreign Policyju.

Izvor: Agencije