Stručnjaci otkrivaju tajnu ‘razaranja’ arapskih država koje su stigle do ‘završne’ faze

Analizirajući situaciju u koju su dospjele arapske zemlje, stručnjak Mohamad Hnid kaže da je ‘autoritarni’ arapski zvanični režim dostigao posljednju fazu i da živi svoje posljednje razdoblje.

Hoće li Amerika i drugi snositi odgovornost za pogoršanje životnih uvjeta na Bliskom istoku? (Reuters)

Arapske zemlje žive u teškim ekonomskim i životnim uvjetima, a većina stanovništva u toj regiji pati od gladi i siromaštva. Šta je zapravo dovelo do ovako katastrofalne situacije?

Jordan svjedoči stalnim protestima zbog ekonomskog kolapsa, a 95 posto Sirijaca živi ispod granice siromaštva, dok egipatska valuta uzastopno pada, a cijene vrtoglavo rastu.

Što se tiče Libana, privreda ove države je postala ovisna o pomoći koja joj se daje. Sudanci se, također, suočavaju sa teškom krizom koja postaje sve žešća. Situacija u Tunisu ostaje na ivici ponora kao rezultat političke i ekonomske krize kroz koju zemlja prolazi.

Zbog ovih teških uvjeta, mladi ljudi riskiraju svoje živote kako bi, krećući na put morem, pobjegli od socijalnih katastrofa u Sjevernoj Africi. S druge strane, i sama Evropa se suočava s krizama koje se nižu jedna za drugom i pati od najveće inflacije u posljednjih nekoliko decenija.

U tom kontekstu, u programu Al Jazeere Arabic pod nazivom ”U suprotnom pravcu” (3.1.2023.) postavljena su sljedeća pitanja: Je li ovo par excellence globalna kriza? Nije li pandemija korona virusa učinila to cijelom svijetu? Igraju li velike svjetske ličnosti zle ekonomske i finansijske igre koje lome mnoge zemlje u regiji? Hoće li Amerika i drugi snositi odgovornost za pogoršanje životnih uvjeta na Bliskom istoku?

Iluzija o neprijatelju izvana

Analizirajući situaciju u koju su dospjele arapske zemlje, stručnjak Mohamad Hnid, profesor na francuskom Univerzitetu Sorbona, kaže da je ”autoritarni” arapski zvanični režim dostigao posljednju fazu i da živi svoje posljednje razdoblje, jer je formiran na laži o nacionalnoj državi i iluziji o suverenitetu i nezavisnosti u pedesetim godinama prošlog stoljeća, te na iluziji o vanjskom neprijatelju, cionizmu i imperijalizmu sve dok arapski narodi nisu došli do faze gladovanja.

Objasnio je da je arapski režim ima priliku za unutrašnju reformu; arapske revolucije su predstavljale pogodno vrijeme za okončanje autoritarnog projekta i življenje u ambijentu u kojem vlada socijalna pravda, nacionalno dostojanstvo i podjela vlasti. Međutim, oni koje je opisao kao “bande” odbili su napraviti duboke i radikalne mjere, što je opravdavano zavjerom izvana.

Objašnjava da ”tirani”, kako ih je opisao, opravdanjima o zavjerama izvana ostvaruju osnovni cilj: igranje uloge žrtve za kojom posežu tirani. U skladu s tim, svako ko traži svoja prava postaje zavjerenik u korist stranih sila, iako je pravi krivac režim. To ga navodi da očekuje najgore u 2023. godini zbog instrumenata koje unutar tih država koriste oni koje je opisao kao uzrok propasti.

Američko interveniranje

S druge strane, politički i ekonomski analitičar dr. Abdo al-Laqis, nije negirao da se države u arapskoj regiji suočavaju s unutrašnjom krizom, ali smatra da se kriza temelji na dominaciji stranih sila nad arapskim režimima, upirući prstom u Ameriku, za koju smatra da pokreće sve arapske režime poput šahovskih figura koje su joj na raspolaganju.

Dodao je da američke institucije kontroliraju arapske režime kroz unutarnje instrumente kako bi izvršavali naredbe u skladu s onim što odgovara njihovim interesima. Pojašnjava da američka administracija koristi svoje alate za vršenje pritiska na regiju kako bi je upregnula u službu cionističkog projekta.

Izvor: Al Jazeera