Jaja su spremna u frižideru, kao i crveni luk čije su se ljuske uvijek koristile u našoj kući umjesto umjetnih boja koje kričavo oslikavaju pisanice. Janjetina je u ledu, a nakon što se ispeče za Uskrs doći će do vječite rasprave koja je bolja – lička (odakle su moji korijeni), dalmatinska ili neka otočna, bilo da se radi o paškoj (koja je slanija zbog solike koja se skuplja uslijed bure na rijetkom raslinju kamenog otoka), creskoj (koja odiše mediteranskim mirodijama) ili krčkoj (koja postiže najviše mesa od otočnih vrsta). I dok se razvijaju gastronomske rasprave, ja se prisjećam kulinarskih užitaka i simboličke važnosti janjetine i ovčetine od Balkana do Bliskog istoka, dok moja majka redovito plače za jadnim janjetom dok probire sočan „bokun buta“. Sve je to, dakako, praćeno kuhanom šunkom, rotkvicama, mladim lukom, svježim hrenom, jajima (nemojte se zaboraviti tucati prije nego očistite ljusku), vinom, rakijom i uskršnjom svijećom. Uskršnji kolači su nezaobilazan završetak, a sve to dolazi iz pletene košare koja je jutros bila na svetoj misi na posveti blagdanske hrane.
Sve se to ponavlja tijekom vremena, u poznatom hodu kroz godinu. I ove godine je sve kao prije – ali isto nije. Zbog poznatih razloga i COVID-19, ove godine i dalje uživamo u konzumerizmu i dobroj hrani, ali drastično osamljeni. Tek uža obitelj može doživjeti radost Uskrsa, bez šire rodbine, djedova i baka, tetki, stričeva i ujaka, pa čak i onih rođaka koje redovito viđamo samo za Uskrs i Božić, a čije smo rođendane odavno zaboravili. Nema ni prijatelja, ali niti komšije iz ulice koji će redovito nazdraviti čašicom rakije „za naš i nji'ov Uskrs“, kako bi se u alkoholnom deliriju proslavio Agnus Dei. I dok su u Hrvatskoj produženi sati rada trgovina, djelomično otvorene tržnice, a narod stoji disciplinirano sa zaštitnim maskama udaljeni dva metra, sada nam je jasno koliko nam vrijedi zajedništvo. Nema te janjetine koja bi nam vratila osmijeh i razdraganost na lica, onu radost koja se nesvjesno dijeli poštujući riječi Isusa Krista: „Zapovijed vam ovu dajem: ljubite jedni druge: kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13, 34). Uskrsli Gospodin pokazuje nam ljubav prema braći u Bogu, to je ljubav (caritas) za koju će Sveti Pavao reći da „ne traži svoje“ (1 Kor 13,5), odnosno nije sebična.
Samoća
Posebno se ova samoća ogleda kod mene kao svećenika Ortodoksne starokatoličke crkve. Naša župa u Rijeci, posvećena slavenskoj Svetoj braći Ćirilu i Metodu, je mala. Broji svega dvadesetak vjernika, ali je upravo to draž malih crkvenih kongregacija gdje se doista osjeća povezanost i prijateljstvo. Dijelimo sakramentalne trenutke i euharistijsku radost putem Skypea, Zooma i Whatsappa, ali naravno da to nije to. Ljudi trebaju dodir, osmijeh, toplu riječ ili samo pogled očima. Kako drugačije reći neizrecivo? Toga neće biti ovog Uskrsa, osobito ne među onima koji su sami u svojim kućanstvima. Za kršćane je to prilika za jedan sasvim zanimljiv eksperiment, koji je bio pravilo svih svetih otaca ranog kršćanstva. Zove se žudnja za samoćom.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Nama svećenicima je izrazito teško objasniti misli sv. Pahomija, sv. Augustina, sv. Vasilija današnjem pučanstvu koje živi tolikom brzinom da ne može stati i promisliti o gotovo ničemu. Misli svetih otaca su toliko daleko od naše svakodnevice da većinom nisu uopće razumljive. Nebirana samoća, međutim, dolazi gotovo kao blagodat za našu čovječnost. Moramo razlikovati samoću od osamljenosti, poniranje u šutnju od nemogućnosti vikanja. Posljednjih godina, mnoge psihološke studije dokumentirale su povezanost između većeg blagostanja i zdrave motivacije za samoću – odnosno, samoću promatrati kao nešto ugodno i vrijedno. Kako bi stekli više od trošenja vremena sami, važno je biti otvoren pogodnostima koje samoća može donijeti. Za mnoge ljude koji sada imaju ograničenja na svoje kretanje i društveni život, doći će vrijeme usamljenosti; za neke od nas to bi mogla biti prilika da iskušaju blagodati neočekivane samoće. Ovo je prilika da pritisnemo tipku za resetiranje, da smirimo svoje osjećaje velike budnosti. Tijekom vremena koje provodimo sami, također imamo mogućnost tražiti potpunu samoću, odustati od svojih svakodnevnih aktivnosti i pronaći prostor za sudjelovanje u svojim mislima i emocijama. Uskrs nas često na to poziva, ali samoća je cijenjena u svim vjerama i nevjerama. S ili bez janjetine!
Promjene
Paradoks ovog Uskrsa jest da smo postali bliži iako nismo fizički zajedno. Ljudi redefiniraju osnove. Shvatili su što je obitelj, kad su morali provesti više vremena s njima. Shvatili su važnost vremena za svoju djecu. Vjerujem da će ova situacija, zajedno sa spoznajom da način na koji živimo nije stvarno održiv, promijeniti način na koji živimo i radimo. Mnogi će se oduprijeti odlasku u radni prostor. Ljudi će tražiti posao od kuće, kako bi iskoristili slobodno vrijeme za posao za svoje najmilije. Postali smo otvoreniji, pažljiviji. I pokazujemo više solidarnosti jedni s drugima. Osobno se možemo osjećati vezani za sudbinu nacije i globalnu budućnost. Više nego ikad prije sudjelujemo u neizvjesnoj avanturi naše vrste. Osjećam zajedničku sudbinu čovječanstva više nego ikad. Svi su dio velikog organizma od sedam milijardi ljudi. I svi sudjeluju u toj stvarnosti utkanoj iz snova, u ovoj trenutnoj stvarnosti koja se sastoji od boli, ali i radosti i nesigurnosti.
Ovog Uskrsa ću biti u samoći, ali neću biti osamljen. Svim kršćanima neka je sretan i blagoslovljen Uskrs, a braći i sestrama iz cijeloga svijeta svako dobro!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera