‘Vojni Schengen’: Pokazivanje mišića Kremlju

Rastuće prijetnje koje dolaze izvana, a posebno iz Moskve, natjerale su Evropu i NATO da dodatno razvijaju svoj sistem kolektivne odbrane.

Jedan od koraka koji bi trebao da doprinese realizaciji brže mobilnosti NATO snaga kroz Evropu je uspostavljanje ‘vojnog Schengena’, kojeg su najavili komandant američkih snaga u Evropi Ben Hodges i litvanski ministar odbrane Raimundas Karoblis.

“Trenutno je potrebna sedmica, kako bi se dobila dozvola za prebacivanje trupa iz Njemačke u Poljsku. A potrebno je dvije sedmice za dozvolu koja omogućava kretanje preko češke teritorije“, naveo je Hodges jedan od primjera administrativnih barijera.

Članica ‘vojnog Schengena’ bi trebala postati i Hrvatska, a kako su prenijeli tamošnji mediji, ta zemlja je, na zahtjev NATO-a, već počela da prikuplja podatke o mogućnostima i karakteristikama putnih mreža u Hrvatskoj.

Prema najavama, ‘vojni Schengen’ bi trebalo da bude riješen novim evropskim odbrambenim sporazumom (PESCO), koji su u ponedjeljak potpisale 23 od 28 članica EU-a, među kojima je i Hrvatska.

Jačanje evropskog krila NATO-a

Sigrunosni ekspert Dario Kuntić kaže da je ‘vojni Schengen’ usmjeren na jačanje evropskih obrambenih kapaciteta putem zajedničke obrambene saradnje.

Sve u cilju, kako kaže Kuntić, suzbijanja savremenih sigurnosnih prijetnji.

“Plan osnivanja PESCO-a (Stalna strukturirana saradnja u području odbrambene politike unutar EU-a) omogućit će državama da se učinkovitije suoče s europskim sigurnosnim prijetnjama koje se kreću od geostrateškog pozicioniranja Rusije na istoku Europe preko kibernetičkih napada do globalnog terorizma. Primjerice, teroristički napadi u Europi jasno su pokazali deficite u suradnji između sigurnosnih sustava europskih država. To rezultiralo izostankom produktivne suradnje koja je neophodna za sprječavanje terorističkih napada transnacionalnog karaktera. Inicijativa bi također trebala ojačati europsko krilo NATO-a, što znači da se ne radi o stvaranju konkurentske obrambane platforme nego o svojevrsnom “potpornom stupu” Sjeveroatlantskog saveza koji i dalje ostaje ključni sustav kolektivne obrane transatlantskih partnera“, ističe Kuntić.

Novinar zagrebačkog tportala Vanja Majetić kaže da uvođenje ‘vojnog Schengena’ nije ništa drugo nego rješavanje unutrašnjeg problema NATO-a, budući da određene članice Sjevernoatlantskog saveza imaju poprilično restriktivna pravila vezana za prevoz i logistiku.

Podrška hrvatskoj odbrambenoj industriji

Sigurnosni ekspert Dario Kuntić objašnjava da pridruživanjem PESCO-u Hrvatska namjerava ojačati svoje odbrambene sposobnosti i osigurati podršku hrvatskoj odbrambenoj industriji.

“Uzevši u obzir njezine ambicije za daljnji proboj na međunarodno obrambeno tržište, PESCO bi trebao razviti potencijale za budući razvoj i još bolje izvozne bilance. Projekti koji će se provoditi kroz PESCO poboljšat će učinkovitost hrvatskih oružanih snaga u izvođenju vojnih operacija kako bi se ojačale obrambene sposobnosti Hrvatske, ali i Europe čija je strategija bazirana na sustavu kolektivne obrane. To bi moglo značiti povećane financijske izdatke u vrijeme kada se Hrvatska, kao i većina NATO članica, trudi dostići prag od dva posto izdataka BDP-a za obranu. Međutim, ostanak van te strukture bio bi kontraproduktivan po hrvatske obrambene kapacitete te bi je ograničio u možebitnm budućim zajedničkim vojnim operacijama“, mišljenja je on.

“U zapadnijim članicama NATO saveza, osobito onima koje su ekološki savjesnije, naime, postoje određena lokalna, ali i pravila na široj razini vezana za razinu buke i količine transporta što prilikom prijevoza snaga i tehnike savezu stvara probleme. Pored toga, postoje i razne carinske formalnosti koje se prilikom transporta moraju ispoštovati što dodatno otežava mobilnost. Također, postoje i problemi vezani za nesmetano kretanje, a koje onemogućuje postojeće infrastruktura, poput širine i težine koju može podnijeti pojedini most. Stoga se savez odlučio na popisivanje svih tehničkih parametara vezanih za infrastrukturu, ali i kako bi se ubrzao prelazak državnih granica, odnosno kako bi se NATO snage izuzele od, za njih, nepotrebnih gnjavaža.  Time su riješene sve birokratske prepreke, a samim time stvorena je svojevrsna Europa bez granica za NATO vojnike“, ističe Majetić.

Odbrana zemalja u slučaju agresije

Smatra da ovaj potez iz NATO-a ima i određenu propagandnu notu budući da se uvođenjem ‘vojnog Schengena’ na neki način pokazuju i mišići Kremlju i šalje poruka kako je uveden sistem savršene pripreme za pokretljivost snaga koji je prijeko potreban u taktičkom smislu, nad čime bi se  Rusija trebala zamisliti.

“Uvođenje ‘vojnog Schengena’ će imati ulogu i dokazivanja zemljama članicama kako savez nije zaboravio na svoju osnovnu ulogu, a to je obrana zemalja članica u slučaju agresije ili opasnosti od agresije, vodeći se pritom načelom da napad na jednu ili više članica znači napad na sve. Podsjećam kako je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u svojem godišnjem izvješću ovog proljeća istaknuo kako je potrebna izdašnija financijska investicija svih članica NATO saveza kako bi se održao obrambeni sustav koji se sastoji od kombinacije najnovijih oružanih sustava i platformi te snaga treniranih da zajedno rade bez zastoja. Znači, Stoltenberg je još ranije najavio taj vojni Schengen, iako neki smatraju kako je do njega došlo nakon što se američki general-pukovnik Ben Hodges, zapovjednik američkih kopnenih snaga u Europi nedavno tijekom vojnih vježbi u Bugarskoj zbog carinskih i drugih formalnosti morao prinudno sletjeti u Rumunjskoj“, objašnjava Majetić.

Stoltenberg je tom prilikom, nastavlja on, zaključio kako je podjednako važno investirati u odbranu, ali i investirati u ispravne kapacitete.      

“S druge, pak, strane Rusija je taj problem riješila posebnim ugovorom s baltičkim državama kako bi mogla obavljati transport do svoje enklave u Kalinjingradu koji je dosad, unatoč vojnoj polarizaciji, sasvim dobro funkcionirao.

Hrvatska, navodi Majetić, uvođenjem ‘vojnog Schengena’ neće dobiti ništa do potvrde kako je članica Saveza i pouzdani partner kojeg taj Savez štiti.

Štaviše, ističe da će se iz budžeta dosta novca potrošiti na uvođenje i prilagodbu tog sistema, počevši od  samog premjeravanja cesta, mostova, aerodromskih pista i slično do crtanja topografskih karata, ojačavanja i popravljanja slabijih mostova i prometnica, proširenja tunela i vijadukata.

“Time je NATO jednim udarcem ubio čak tri muhe; dobiva prijeko potrebnu infrastrukturu iz blagajne zemalja članica, nesmetan prolaz za svoje snage i propagandni vjetar u leđa koji pokazuje kako su NATO snage spremne za bilo kakvu prijetnju na Starom kontinentu“.

Rješavanje tehničkih pitanja

Profesor na Visokoj školi za međunarodne odnose i sigurnost u Zagrebu, Marinko Ogorec, kaže da se, po trenutno dostupnim informacija, kada je riječ o ‘vojnom Schengenu’ radi o rješavanju čisto tehničkih pitanja kojima bi se trebao pojednostavniti pokret NATO snaga preko teritorija zemalja članica te asocijacije.

“Pretpostavljam kako ‘vojni Schengen’ predstavlja novu dinamiku u daljnjem razvoju sustava kolektivne obrane kojeg za sada na prostoru zapadne i središnje Europe pruža NATO. U to su uključene i prilagodbe raznih administrativnih i zakonskih okvira pojedinih zemalja članica koje bi preko svog teritorija trebale propustati navedene snage. Isto tako mogu pretpostaviti da se te aktivnosti provode zbog određenih poteškoća i nesporazuma koje su uočene tijekom zadnjih multinacionalnih vžezbi NATO-a u pojedinim zemljama središnje Europe“, objašnjava Ogorec.

Kaže da je Hrvatska, kao članica NATO-a, dužna sudjelovati u svim pripremama i aktivnostima sistema kolektivne odbrane koju ta asocijacija pruža.

“Osim toga ima i obveze kroz ugovore o Host Nation Support-u prema ostalim članicama NATO-a. U ovom slučaju, radi se isključivo o utvrđivanju prohodnosti hrvatske prometne infrastrukture za eventualne potrebe NATO transporta i time se ništa ne dobiva niti daje“, ističe on.

Iz hrvatskog Ministarstva odbrane su za Al Jazeeru potvrdili da ‘vojni Schengen’ ili jačanje saradnje na planu prekogranične vojne mobilnosti u Evropi, ima cilj smanjivanja postojećih barijera te olakšavanje i ubrzavanje prelaza granica za vojno osoblje i sredstva.

Odgovor na složenu sigurnosnu situaciju

To ministarstvo je već počelo preko hrvatskog Ministarstva saobraćaja, za potrebe međunarodne vojne saradnje, tražiti podatke o dužini, širini mostova i vijadukata, njihovom geografskom položaju i visini i širini tunela od upravnika autoputeva u Hrvatskoj.

“Zbog birokratskih prepreka vrijeme potrebno za prebacivanje vojnih snaga iz jedne europske zemlje u drugu, a pogotovo kroz više europskih zemalja, jednostavno je predugo, što za provedbu NATO i EU aktivnosti i operacija uzrokuje ozbiljne poteškoće. Današnja složena sigurnosna situacije zahtijeva ojačanu sposobnost reakcije, stoga su europske zemlje, članice NATO-a i Europske unije, suglasne s potrebom da se transport snaga kroz Europu što je moguće više olakša, jer je isto nužan uvjet za učinkovitu obranu i odvraćanje, a sposobnost brzog prebacivanja snaga sama po sebi ima vrijednost odvraćanja“, navode iz Ministarstva odbrane.

Dodaju da je Hrvatskoj, kao članici i NATO-a i EU, interes da obje organizacije funkcioniraju usklađeno, da mogu ispunjavati svoju svrhu na racionalan i učinkovit način, te da se birokratske prepreke koje postoje svedu na potrebni minimum.

“Stoga podržavamo načela jačanja suradnje na planu prekogranične vojne mobilnosti u Europi.U okviru ove inicijative odluka o transportu stranih oružanih snaga kroz zemlju i dalje će svaka država donositi samostalne odluke. Inicijativa je još uvijek u razvoju, te o modalitetima provedbe tek predstoje konzultacije s ostalim članicama NATO-a i Europske unije, nakon čega će se moći govoriti o konkretnim rješenjima i samoj implementaciji projekta“.

Na ovaj način bi Hrvatska, kako su prenijeli tamošnji mediji, mogla prije ući u vojni nego civilni Schengen.

Izvor: Al Jazeera