Osmanović: Nećemo dozvoliti zatvaranje ustanova kulture BiH

Razgovarala: Naida Kurdija

Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine poništilo je odluku ministra civilnih poslova Adila Osmanovića o imenovanju vršilaca dužnosti članova upravnih i nadzornih odbora institucija kulture Bosne i Hercegovine (Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Kinoteka BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetnička galerija BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH).

Žalbu na njegovu odluku uputio je njegov zamjenik Đorđe Miličević, a podržali su ga ministar sigurnosti Dragan Mektić, ministar vanjskih poslova Igor Crnadak, te ministar vanjske trgovine Mirko Šarović.

• Prema nekim izvorima i objavljenim vijestima, opstanak Zemaljskog muzeja te finansiranje još šest institucija kulture od državnog značaja je upitno nakon odluke Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara, koje je oborilo Vašu inicijativu i u konačnici, odluku. Možete li potvrditi ove navode i pojasniti bliže kako odluku Žalbenog vijeća, tako i inicijativu koju su nisu prihvatili? Uputili ste i dopis Sudu BiH?

– Prvo želim da istaknem da pravni status Zemaljskog muzeja BiH, kao i drugih šest ustanova kulture od državnog značaja ni na koji način nije ugrožen. Kontinuitet njihovog rada zaštićen je Ustavom BiH i to odredbama  člana 1. i Aneksa II Ustava BiH koje govore o kontinuitetu zatečenih pravnih propisa, u konkretnom slučaju i propisa RBiH, kojima je definisan pravni status pomenutih ustanova kulture BiH sve dok Parlamentarna skupština BiH ili Ustavni sud BiH ne odluči drugačije.

Navedeno je jasno konstatovano i u Dopisu Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH od 14. marta 2007, kao i u mišljenju Visokog predstavnika za BiH od 03.09.2015. godine, dato na traženje Ministarstva civilnih poslova BiH, a u skladu sa članom V Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

Niko od ovlaštenih predlagača nije nikada pred Ustavnim sudom BiH osporio pravni kontinuitet niti jedne od pomenutih ustanova kulture BiH, nego se one osporavaju samo putem političkih izjava

U ovom pogledu odluka Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH ni na koji način ne utiče, niti mijenja takvo pravno stanje, jer je navedeno nadležnost Parlamentarne skupštine BiH, odnosno Ustavnog suda BiH. 

U proteklom periodu, a do donošenja zaključka Vijeća ministara BiH (23.07.2015.) ni Parlamentarna skupština BiH, a niti Vijeće ministara BiH (kao pravni nasljednici Skupštine RBiH i Vlade RBIH) nisu vodili brigu na odgovarajući način o predmetnim ustanovama kulture BiH.

Iste nisu uvrštene kao budžetski korisnici ni samostalno, a niti u sklopu bilo kojeg drugog budžetskog korisnika na nivou BiH, te su iste sporadično pomagali Vijeće ministara BiH i nadležna ministarstva iz oblasti kulture u Kantonu Sarajevo i na nivou FBiH. 

Iz navedenih razloga, a kako sporadično pomaganje nije bilo dovoljno za pokrivanje ni najelementarnijih potreba ovih ustanova kulture BiH (plaće radnicima i komunalne usluge), ogromna kulturna baština svih naroda BiH je bila u opasnosti od propadanja do potpunog uništenja. Ministarstvo civilnih poslova BiH odlučilo se za pokretanje hitnih aktivnosti, odnosno o navedenim okolnostima pripremilo je i Vijeću ministara BiH dostavilo Informaciju.

Vijeće ministara BiH je 23.07.2015. godine dalo saglasnost Ministarstvu civilnih poslova BiH da, u saradnji sa institucijama BiH, entitetskim ministarstvima te kantonalnim ministarstvima iz oblasti kulture, kao i drugim zainteresiranim javno-pravnim subjektima u BiH, pripremi prijedlog sistemskog i cjelovitog rješenja za ustanove kulture od opšteg značaja za Bosnu i Hercegovinu, te da osigura rješenja aktuelnih pitanja (upravljačkih, administrativnih i finansijskih) gore navedenih ustanova kulture u državnoj svojini na privremenoj osnovi, do konačnog rješavanja njihovog pravnog statusa.

Petnaestog septembra 2015. godine zaključen je Memorandum o razumijevanju s ciljem podrške radu ustanova kulture od općeg značaja i koristi za Bosnu i Hercegovinu za period 2016.- 2018. između Ministarstva civilnih poslova BiH i zainteresovanih javno-pravnih subjekata u BiH u Kantonu Sarajevo, Zeničko-dobojskom kantonu, Tuzlanskom kantonu, Srednjobosanskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde, koji su iskazali interes da se pruži pomoć i podrška gore navedenim javnim ustanovama kulture u državnoj svojini izdvajanjima iz njihovih budžeta u ukupnom iznosu od 1.482.600 konvertibilnih maraka (gotovo 758.000 eura).

Utvrđeno je da potpisnici ovog memoranduma dogovaraju da će osigurati učešće u radu ustanova kulture BiH, kroz svoje imenovane ili izabrane predstavnike, u upravljačkim tijelima ustanova kulture BiH ili drugim radnim tijelima, što će naknadno biti detaljnije dogovoreno.

Napominjemo da je ovaj memorandum analiziralo i Pravobranilaštvo BiH i dalo je svoje pozitivno mišljenje za njegovo zaključenje. Zaključenjem memoranduma započelo je izvršavanje obaveza u pogledu osiguranja rješenja aktuelnih upravljačkih, administrativnih i finansijskih pitanja gore navedenih ustanova kulture u državnoj svojini na privremenoj osnovi, do konačnog rješavanja njihovog pravnog statusa, te je navedena aktivnost u svemu unutar granica date saglasnosti Vijeća ministara BiH.

Ministarstvo civilnih poslova BiH je na najtransparentniji mogući način i u okvirima date saglasnosti Vijeća ministara BiH ponudilo učešće i saradnju u aktivnostima realizacije zaključaka iz Akta Vijeća ministara BiH  iz jula 2015. godine i to ministarstvima na nivou BiH, na nivou entiteta kao i drugim javno-pravnim kolektivitetima na drugim nivoima državne organizacije BiH.

Na osnovu dostavljenih prijedloga javno-pravnih subjekata, koji su prihvatili saradnju, izvršeno je imenovanje vršilaca dužnosti upravnih i nadzornih odbora gore navedenih ustanova kulture prema propisima RBiH, a sa ciljem omogućavanja normalnog funkcionisanja ovih ustanova kako je i naloženo od strane Vijeća ministara BiH i na privremenoj osnovi, do konačnog rješavanja njihovog pravnog statusa koji utvrđuje Parlamentarna skupština BiH.

Nezadovoljni postupanjem Ministarstva civilnih poslova BiH koje je imenovalo privremene upravljačke strukture u predmetnim ustanovama kulture, ministri iz reda srpskog naroda u Vijeću ministara BiH zajedno sa zamjenikom ministra civilnih poslova, također iz reda srpskog naroda, podnijeli su žalbu Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH, sa tvrdnjama da je Vijeće ministara BiH jedino ovlašteno da izvrši predmetna imenovanja.

Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH je većinom glasova (ne jednoglasno) usvojilo predmetnu žalbu, te poništilo imenovanja koje je izvršilo Ministarstvo civilnih poslova BiH i predmet dostavilo Vijeću ministara BiH na nadležno postupanje.

Znači, odlukom Žalbenog vijeća ni na koji način nisu osporene sve do tada preduzete radnje s ciljem pomoći ovim ustanovama kulture BiH, već je samo u dijelu imenovanja privremenih upravljačkih struktura data uputa da konačnu odluku o navedenom donese Vijeće ministara BiH.

Imajući u vidu da Ministarstvo civilnih poslova ni na koji način u ovom predmetu nije prekršilo saglasnost datu od strane Vijeće ministara BiH za postupanje u ovom predmetu, što uključuje i imenovanje privremenih upravljačkih struktura, a cijeneći da je u dva prethodna slučaja to isto Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara po žalbama koje proizilaze iz sličnog činjeničnog, a istog pravnog osnova donijelo odluku u korist Ministarstva civilnih poslova BiH, dana 11.02.2016. godine podnesena je tužba Sudu BiH kojom je pokrenut upravni spor o zakonitosti rješenja Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH.

• Krenimo ispočetka. Vijeće ministara je dalo saglasnost Ministarstvu civilnih poslova, da u saradnji sa bh. institucijama (entitetskim i kantonalnim ministarstvima kulture i obrazovanja), pripremi prijedlog sistemskog i cjelovitog rješavanja za ustanove od kulture i značaja u BiH i Vi ste pokrenuli niz pitanja, prevashodno, pitanje finansiranja. Šta je navedeno spornim u Vašem prijedlogu i koje su opstrukcije?

– Nedostatak političke volje i konsenzusa ključnih političkih aktera da se pitanje pomenutih sedam ustanova kulture BiH, 20 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, riješi na pravno zadovoljavajući način i da se njihov rad konačno usaglasi sa pravnim sistemom BiH, u odnosu na pravni okvir iz RBiH je osnovni problem koji ugrožava kako kulturnu baštinu koju čuvaju te ustanove kulture BiH, tako i životnu egzistenciju zaposlenih u njima.

Stav političke elite u RS-u oko ovog pitanja je vrlo jasan i prema njima radi se o ustanovama kulture od užeg lokalnog „sarajevskog značaja“, te ni na koji način ne mogu biti od državnog značaja, odnosno od značaja za BiH, dok prema jednoj komponenti u FBiH predmetne ustanove kulture ni na koji način ne mogu biti u nadležnosti FBiH, tako da imamo suprotstavljene stavove i u skladu sa navedenim postupa se u smislu otpora bilo kakvoj vrsti rješenja.

Međutim, respektirajući činjenicu da u trenutnim okolnostima ne može doći do usaglašenog političkog rješenja, moraju se poštovati pravne činjenice i zatečeni propisi te omogućiti minimum rada predmetnim ustanovama kulture BiH u sklopu Budžeta BiH do vremena kada drugačije usaglašeno rješenje bude moguće, a koje radnje se također ne provode pod pritiskom političkih predstavnika srpskog i hrvatskog naroda u institucijama BiH.

U skladu sa navedenim i inicijative i afirmativna postupanja Ministarstva civilnih poslova BiH, kao i protivljenja ovakvim postupanjima, u ovom pogledu se moraju gledati kroz prizmu općih političkih kretanja i stavova vladajućih političkih elita u BiH vezano za pitanja kulture na nivou BiH.

• Smatrate da u rješenje ovog slučaja treba uključiti i ostale kantone kada je u pitanju finansiranje, jer su to institucije koje pripadaju cijeloj BiH. Pored sredstava koje izdvaja Kanton Sarajevo, Ministarstvo civilnih poslova BiH i Vijeće ministara, te Vlada FBiH, potrebno je još dodatnih sredstava na godišnjem nivou. Imate li povratnu informaciju drugih kantona, ali i administracije Grada Sarajeva, Kantona Sarajevo o konkretnim koracima koje su poduzeli?  Koliko su se aktivno u cijelu priču uključila ministarstva kulture i obrazovanja KS-a i drugih kantona? Federalno ministarstvo kulture i sporta?

– Kao što sam ranije rekao, postojala je i danas postoji finansijska podrška predmetnim ustanovama kulture BiH od ostalih nivoa državne organizacije i ranije (Vijeće ministara BiH, KS i FBiH) ali ona jednostavno nije dovoljna, niti redovna. Ministarstvo civilnih poslova BiH je svojom koordinacijom osiguralo učešće preko 35 subjekata državne organizacije u BiH (zainteresovanih javno-pravnih subjekata u BiH u Kantonu Sarajevo, Zeničko-dobojskom kantonu, Tuzlanskom kantonu, Srednjobosanskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde), odnosno dobilo jako pozitivan odgovor subjekata lokalne zajednice sa cijele teritorije BiH u projektu pomoći očuvanja kulturne baštine BiH.

Federalno ministarstvo kulture i sporta se nije željelo uključiti u navedene aktivnosti, ali nije iskazalo ni otvoreno protivljenje zajedničkim naporima u rješavanju ovog problema.

Međutim, sa žaljenjem moram konstatirati da se čak u provođenju običnih tehničkih procedura, koje ni na koji način ne tretiraju bilo kakvo krupno političko pitanje u ovom slučaju, dešavaju otpori i opstrukcije, što ne može osporiti pravno relevantne činjenice koje će se na kraju, ukoliko svi napori koji su do sada uloženi propadnu, potvrditi i sudskim presudama, a na štetu budžetskih sredstava BiH. U tom slučaju neko će morati odgovarati za štetu koja uslijed takvog postupanja može nastupiti na imovini i imovinskim interesima BiH.

• Ukoliko su naša saznanja tačna, na godišnjem nivou, za sve troškove održavanja, plaćanja obaveza i plata uposlenika Zemaljskog muzeja je oko 1,4 miliona KM (720.00 eura). Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH potrebno je 1,5 miliona KM (725.000 eura). Iznos za ostale institucije je nešto manji, a ukupno za svih sedam institucija iznosi oko 4,5 miliona KM (2,3 miliona eura). Za bruto plate i naknade u državnom budžetu za 2015. godinu izdvojeno je 532 miliona KM (271,7 miliona eura), samo za putne troškove gotovo 14 miliona maraka (sedam miliona eura), a za račune telefona oko osam miliona KM (četiri miliona eura). Gdje je mjesto pričama o nedostatku novca?

– Pa u potpunosti ste u pravu. Nema mjesta pričama o nedostatku novca – ili postoji ili ne postoji volja da se problem riješi. Ovdje očito takva volja ne postoji, ali u svakom slučaju zadnju riječ o svim postupcima će dati Sud BiH.

• Šta je sa Memorandumom o razumijevanju koje su krajem 2015. godine trebale potpisati kantonalne i entitetske institucije, kojim se predviđa rješavanje finansiranja ustanova kulture i pitanje njihovih dugovanja i to u roku od 2016. do 2018. godine ? Da li je on potpisan i da li se obzirom na ova dešavanja može reći da je na snazi? 

– On je potpisan i na snazi je. Trenutno je u fazi provođenja. Međutim, kako sam prethodno naglasio, dešavaju se i ovdje blokade u smislu omogućavanja nesmetanih novčanih tokova donatora, subjekata lokalnih zajednica u BiH, do ustanova kulture BiH, kao krajnjih korisnika putem sistema jedinstvenog računa Trezora BiH. Ali, ja sam uvjeren da će se i ovdje iznaći adekvatno rješenje te omogućiti cjelovito provođenje potpisanog memoranduma, na čemu rade stručne službe Ministarstva civilnih poslova BiH.

• BiH je i suviše podijeljena u svakom svom segmentu postojanja i djelovanja, što pogoduje samo aktuelnom političkom uređenju. Međutim, jedina poveznica tog rasparčanog državnog tijela su kultura i historija. Kako je moguće da se i to želi podijeliti i kako je to uopće moguće podijeliti?

– Radi se o jednom produžetku politike negiranja državotvornosti BiH u njenom punom kapacitetu koji podrazumijeva i postojanje kulture BiH. Želje su da se ovakvim postupanjem dokaže da je BiH isprazna ljuštura koja nema svoju kulturu, svoju kulturnu baštinu i historiju, a kako bi u određenom povoljnom historijskom momentu to bilo iskorišteno kao argument u nastojanjima da se BiH razbije kao država i osigura samostalnost dijelova u kojem narodi BiH imaju etničku većinu.

Svim takvim negatorima BiH mora biti jasno da postoji dovoljno pravno relevantnih činjenica kao i patriotski raspoloženih ljudskih kapaciteta koji će se svim raspoloživim sredstvima boriti protiv takvih nastojanja istom žestinom kao što je pružen i vojni otpor tokom agresije na BiH 1992-95.

• Ukoliko se ne iznađu sredstva, da li to znači da će Zemaljski muzej u Sarajevu, nakon otvaranja i nakon obilježenih 128 godina postojanja, ponovo biti zatvoren? Da li je to zaista scenario koji kao cjelokupno društvo trebamo svjedočiti i da li je zaista moguće, pa i politički, do ove mjere se igrati nacionalnim naslijeđem?

– Ministarstvo civilnih poslova BiH kao i drugi subjekti lokalne zajednice koji su aktivni u čitavoj ovoj priči su dovoljno čvrsto opredijeljeni da istraju na rješavanju pitanja koja se tiču pomoći i rješavanju pravnog statusa ustanova kulture BiH.

Navedeno znači da se ni na koji način neće dozvoliti zatvaranje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, kao ni drugih šest ustanova kulture, te do isteka mandata se sigurno može očekivati neko od rješenja koje će, ako ništa drugo, pomoći u konačnom rješenju ovog pitanja 20 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Pasivnog odnosa po ovom pitanju više neće biti, a na to nas obavezuje i dug prema našim precima, koji su nam u amanet i čuvanje ostavili kulturno naslijeđe jedine nam domovine BiH.   

Izvor: Al Jazeera