Ni COVID ne ‘ugrožava’ zagađeni balkanski zrak

Balkanske vlasti nisu pokazale dosljednost u provođenju politika za zaštitu životne sredine i poboljšanja zdravlja i kvalitete građana, što pokazuje činjenica da se u većini država regije svakodnevno krše propisi o kvaliteti zraka, kaže Srđan Kukolj, savjetnik za balkansku regiju u Alijansi za zaštitu zdravlja i okoliša HEAL (Health and Environment Alliance).

U intervjuu za Al Jazeeru kaže kako analize pokazuju da prosječna termolektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu emitira 35 puta više emisije sumpor-dioksida i 14 puta više praškastih čestica (PM) u odnosu na prosječnu elektranu na teritoriji Evropske unije.

Početkom godine je svijet pogodila i pandemija korona virusa, pa je, s uvođenjem restrikcija, došlo do naglog pada emisije zagađujućih materija u zraku. Naš sagovornik ukazuje kako je, kako se svijet prilagodio novim uslovima života, i nivo emisija vratio u prethodno stanje.

• S dolaskom zimskih mjeseci, dolazi i veći interes za pitanje zagađenosti zraka. Kakvo je trenutno stanje s regijom Zapadnog Balkana, da li je bilo pomaka u odnosu na godinu iza nas, kada je HEAL upozoravao na jako tešku situaciju?

– Istina je da aerozagađenje najveću pažnju javnosti dobije tokom zimskog perioda. Počinje grijna sezona, poveća se upotreba fosilnih goriva i broj vozila na cestama te meteorološki uslovi pogoduju kumuliranju emisije zagađujućih materija u zraku. Statistički izvještaji o stanju zdravlja građana i broju prijevremenih smrti nam pokazuju da se iz godine u godinu i dalje izvrši veliki broj prijava lica s hroničnim respiratornim i kardiovaskularnim tegobama te prijevremenih smrtnih slučajeva uzrokovanih dugotrajnom izlaganju prekomjernom zagađenju zraka. To, nažalost, nije bilo dovoljno za donosioce odluka, koji su trebali omogućiti da građani u regiji Zapadnog Balkana udišu čist zrak danas.

Činjenica je da unapređenje kvalitete zraka podrazumijeva strukturne promjene te sama tranzcija u oblasti zaštite životne sredine i zdravlja građana zahtjeva zajednički napor cijele zajednice. I dalje je neopravdan izostanak odlučnijeg vođstva šefova država ka uvođenju i provođenju standarda za ubrzanje prelaska sa statusa zagađene u čistiju i zdraviju sredinu za život. Propisi u državama Zapadnog Balkana nisu prepoznali smanjenje emisije zagađujućih materija u zraku kao javno-zdravstvenu mjeru, što demonstrira ograničenost u kapacitetima javnih institucija te nam govori da multisektorski pristup u rješavanju ovog problema nije bio osnov za stvaranje zakonskog okvira po mjeri građana.

• Ovo nije ‘fiksan’ problem za jednu državu ili područje. Šta može šira, europska zajednica uraditi kako bi se promjene na Balkanu pokrenule?

– Naučna zajednica, organizacije civilnog društva i građanske inicijative očekuju da se u narednoj deceniji intenzivnije provode pregovori o pristupanju zemalja Zapadnog Balkana u članstvo Evropske unije, čime bi se povećala primjena propisa za smanjenje emisije zagađujućih materija u zraku, vodeći se nedavno poptisanom Deklaracijom o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Ekonomskim i investicionim planom za ovu regiju, a imajući u vidu da se u sadržaju ovih dokumenata zagađenje zraka prepoznaje kao javno-zdravstveni problem.

Takođe, pokrenuta je platforma za podršku energetskoj tranziciji u regijama uglja na Zapadnom Balkanu i u Ukrajini od Energetske zajednice, a koja se se zasniva na Zajedničkoj izjavi zemalja Zapadnog Balkana iz Podgorice 2019. godine, s ciljem da pomogne regijama uglja u razvoju i provedbi sveobuhvatnih politika koje omogućuju inkluzivne strategije za prelazak na energetske sisteme s niskim udjelom uglja.

Promjena ponašanja je najveći izazov

• Saobraćaj, grijanje, izgradnja, sve su ovo faktori koji utječu na stanje zraka. Šta treba uraditi na Balkanu, a možda je bitnije pitanje – može li se mentalitet Balkana promijeniti kada je riječ o svijesti za okoliš?

Izmjena ponašanja je najveći izazov za sve sfere naše društva, pa time i za oblast kontrole kvalitete zraka. Pored nedostatka odlučnosti donosilaca odluka da svoje mandate iskoriste za ostvarivanje većeg blagostanja u državama, nedostaje i obrazovnog sadržaja koji značajno pomaže cjelokupnoj zajednici u boljem shvatanju potrebe za unaprijeđenjem kvalitete zraka.

Taj process bi svakako trebao započeti nacionalnim kampanjama – što bi pokazalo da postoji zainteresovanost vlasti za rješavanjem problema prekomjernog zagađenja zraka ali i način pomoći građanima u prihvatanju novih stilova života što vodilo ka većoj koristi za sve. Zapadni Balkan mora povećati vidljivosti rada javnih institucija i uvrstiti mišljenje i potrebe građana u procesima kreiranja odluka.

Dakle, problem s prekomjernim zagađenjem zraka je danas jednako prisutan koliko i očekivanje javnosti da šefovi država u regiji Zapadnog Balkana hitno počnu prilagođavanje zakonskih okvira novim naučnim saznanjima, tehnologijama i globalnim političkim ambicijama radi stvaranja čistije, zdravije i klimatski neutralne sredine za život. Tranzicija koju će ugostiti zemlje ove regije zahtijeva potpunu posvećenost u izradi i provođenju politika zasnovanih na principima povećanja vidljivosti rada javnih institucija i participativnom odlučivanju, uključivanju naučne zajedice u procese donošenje odluka, isključivanja primjene zastarijelih i neefikasnih praksi, čime će se osigurati bolje zdravlje građana, čistija životna sredina i održiva ekonomija.

• Mnogo nade se polagalo u blokade, ograničenja rada i kretanja ljudi tokom epidemije korona virusa. Da li je evidentiran napredak, ili jedna godina ipak ne može popraviti višedecenijsku štetu?

– Imali smo priliku vidjeti nevjerovatno veliki angažman naučne zajednice tokom prethodnih mjeseci, a koja je vrijeme posvetila izradi analiza o povezanosti aerozagađenja i koronavirusa. Između ostalog, posmatran je fenomem naglog pada emisije zagađujućih materija u zraku koji je bio uslovljen uvođenjem mjera o zabrani kretanja. Međutim, kako se svijet prilagodio novim uslovima života, time je i nivo emisija vraćen u prethodno stanje.

Možemo reći da su ove mjere donijele višestruku korist za građane, divlji svijet i prirodu, ali se cjelokupna situacija ne može posmatrati samo kroz prizmu aerozagađenja. Za primjer, činjenica je da su se mnogi građani, zbog specifičnosti prenosa korona virusa i preporuka o fizičkom distanciranju, odlučili za svakodnevnu upotrebu automobila umjesto gradskog prevoza. To se može posmatrati kao jedan od pokazatelja povećanja doprinosa ukupnoj emisiji zagađujućih materija u zraku, kao što je i produženi boravak u mnogobrojnim domaćinstvima koja koriste čvrsta govira za ogrijev i kuhanje stvorio uslove za povećanu i dugotrajniju izloženost unutrašnjem zagađenju zraka.

Ovo su pokazatelji koji su identifikovani na teritoriji zemalja Zapadnog Balkana. U narednim godinama ćemo moći analizirati sve nove pokazatelje o upravljanju mjerama u situaciji pojave javno-dravstvenih prijetnji, a koje su povezane aerozagađenjem. Javnost je upoznata o potrebni hitnog provođenja mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete zraka, a upravo višedecenijska šteta mora biti motiv za dosljednost u postizanju bolje budućnosti za sve.

• Prema HEAL-u, ako imate takve podatke, da li je ijedna država Zapadnog Balkana radila na poboljšanju stanja zraka u proteklom periodu? Koliko vlasti uopće pokazuju sluha za ovu problematiku?

– HEAL nije radio nove studije o kvaliteti zraka na Zapadnom Balkanu, osim jedne analize za Republiku Srbiju, gdje smo željeli pokazati da finansijski podsticaji za ublažavanje zagađenja iz termoelektrana na ugalj nije način rješavanja ovog problema te koliko javno zdravlje i ekonomije pate uslijed rada ovih zastarijelih i neefikasnih postrojenja. Primjer iz Srbije oslikava situaciju u većini zemalja Zapadnog Balkana, u kojima se kršenje propisa o kontroli kvalitete zraka svakodnevno dešava i od vlasti, i od zagađivača. Analize pokazuju da prosječna termolektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu emituje 35 puta više emisije sumpor-dioksida i 14 puta više praškastih čestica (PM) u odnosu na prosječnu elektranu na teritoriji Evropske unije.

Svjedoci smo da postoje mnogobrojne inicijative manjih ambicija, koje se uglavnom provode na lokalnom nivou, zahvaljujući donacijama inostranih organizacija i institucija. Ali, vlast još uvijek nije pokazala dosljednost u provođenju ambicioznijih politika za zaštitu životne sredine, ublažavanja klimatskih promjena, unapređenje zdravlja i kvaliteta života građana, poboljšanje mreže javnog transporta, povećanje energetske efikasnosti i prelasaka sa foslnih goriva na obnovljive izvore energije.

HEAL je nekoliko puta pozvao šefove država zemalja Zapadnog Balkana i predstavnike Evropske komisije da sve kapacitete usmjere na implementaciju Zelene agende za Zapadni Balkan kao instrumenta za smanjenje uticaja aerozagađenja na zdravlje građana i da sredstva data za oporavak od posljedica pandemije korona virusom budu usmjerena na donošenje novih rješenja zasnovanih na naučnim saznanjima, stavljajući građanje u centar tranzicije. Dijalog, koji je inteziviran u posljednjih godinu dana između Evropske komisije i zemalja Zapadnog Balkana, daje nadu da će ova regija ubrzo početi tranziciju, koja će donijeti višestruku korist za građane, divlji svijet i prirodu.

• Šta treba ‘pod hitno’ uraditi da Sarajevo, Zagreb, Beograd, Priština, Skoplje nisu u vrhu liste najzagađenijih prijestolnica Europe i svijeta?

– Višedecenijska, a i trenutna zavisnost zemalja Zapadnog Balkana o fosilnim gorivima ne dozvoljava hitne akcije, već zahtijeva strateški pristup u rješavanju problema s aerozagađenjem. Da li smo ovaj problem trebali riješiti juče – jesmo, no javno ignorisanje ovog problema od predstavnika vlasti govori zašto ovaj problem još uvijek nije rješen.

Jačanje mreže javnog transporta, uvođenje većih površina za pješake i biciklističke staze, zamjena zastarjelih štednjaka i unapređenje energetske efikasnosti u domaćinstvima su mjere koje se mogu brže provoditi od same tranzicije energetskog sektora, koji je dominatni zagađivač na Zapadnom Balkanu. Ovake inicijative su se već počele dešavati u Sjevernoj Makedoniji, što je bio prvi pozitivan signal, koji može biti dobar primjer ostalim zemljama u regiji, imajući u vidu da samo otvoren proces u izradi nacionalnih politika donosi efikasnija rješenja s ciljem unaprijeđenja opšteg stanja u državama.

Građanima se savjetuje da od lokalnih vlasti i budućih političkih kandidata zahtijevaju da u programima o razvoju zajednice obavezno uključe i aktivnosti usmjerene na zaštitu životne sredine i unapređenje kvalitete zraka, jer konačno i ironično, građani plaćaju dva puta – za primjer, novac poreskih obveznika koristi se za podsticanje rada zagađivača, a u isto vrijeme građani moraju platiti svojim zdravljem i svojom zdravstvenom zaštitom poljedjice izlaganju lošoj kvaliteti zraka.

Zapadni Balkan je dio Evrope i zagađenje vazduha koje nastaje u ovoj regiji nije samo briga ovih zemalja, već i briga susjednih zemalja, jer zagađenje vazduha ne poznaje granice. Zemlje u okruženju provode mjere o kvaliteti zraka i upravo zbog političkog pritiska koji dolazi iz tih zemalja rezultiralo je intenzivnijim dijalogom između zemalja Zapadnog Balkana i Evropske komisije, jer građani susjednih zemalja plaćaju svoje vlade da brinu o zaštiti zdravlja i životnoj sredini i nisu srećni da im komšije stvaraju dodatni zdravstveni problem i ekonomski trošak.

Izvor: Al Jazeera