Kako je šibenski biskup izgubio Azimut

Piše: Goran Borković

Počelo je onako kako i inače počinju priče u “malim mistima” na Jadranu. Sasvim je slučajno ovaj put riječ o Šibeniku, ali budite sigurni da se sličan scenarij ovog ljeta odigrao u još najmanje njih desetak.

Nekoliko pametnih ljudi, koji već nekoliko godina pokušavaju oživjeti zapušteni grad, otvorilo je kafić, moglo bi se reći klub, jer ima i malu pozornicu ispred. Nazvali su ga “Azimut”.

Divno mjesto, idealno i za održavanje manjih koncerata, recimo tako, urbane muzike. Jazz, blues, nešto rocka, etna… po toj uhodanoj špranci. Nastupaju domaći, ima ovih iz regije, pa i stranaca. Sve skupa, pedesetak manifestacija samo ove godine. Nema izgreda, nasilja nikakvog, droge i narodnjaka ni blizu, fina priča.

Činili su sve ono što i inače u sitnim noćnim satima možete očekivati od starijeg svijeta u Dalmaciji.

Zbog toga su gradski oci prepoznali “Azimut” kao destinaciju vrijednu pažnje i dopustili mu da radi do sitnih noćnih sati, sve do četiri ujutro. I bogme je radio. Punom parom i vrlo brzo postao nezaobilazna stanica ne samo za domaće, nego i za strane turiste željne provoda kojeg – posebno ovakve vrste – u Šibeniku i nema baš previše.

Budući da je “Azimut” smješten u samom centru grada, stanari su se bunili zbog buke. Prijavljivali su vlasnike policiji, polijevali goste vodom, neki tvrde i urinom. Činili su sve ono što i inače u sitnim noćnim satima možete očekivati od starijeg svijeta u Dalmaciji, koji se navikao buditi u vrijeme kad se u “Azimutu” toči zadnja runda.

Ništa, dakle, vrijedno posebne pažnje. Uobičajene rasprave, koje neupućenom mlađem svijetu iz dalekih država znaju biti i simpatične i tema su prepričavanja po povratku u te engleske, njemačke, australije, švedske…

Uključila se viša sila

Malomišćanske čarke pokušali su razriješiti i gradski oci, ali se model “vuk sit – ovce na broju” opet pokazao neuspješnim. Dozvola je izdana i neće se povlačiti, jer je “Azimut” obogatio gradsku turističku ponudu, pa je time čak i nova šibenska vlast (Hrvatska demokratska zajednica) načelno stala iza njih.

I tako je trajalo dok se u raspravu nije uključila viša sila. Točnije, svevišnja. Javio se, naime, šibenski biskup. Ime mu je Ante Ivas i po mnogočemu je kontroverzna pojava. Ukazao se “Azimutu”, koji ima sreću (ili nesreću, ovisi kako gledate) da je smješten odmah na početku stepenica koje vode prema katedrali Svetog Jakova u kojoj spomenuti stoluje.

Zašto se javio? Dozlogrdila mu je ta buka koju stvara narod ispod njega. Nije da je on tako osjetljiv. Štoviše, kao autor tekstova Marku Perkoviću Thompsonu, trebao bi biti ljubitelj malo teže glazbe koju ovaj izvodi, pa bi se očekivalo da će suptilniji tonovi od pastirskog rocka i hard rock melosa biti miliji biskupovom uhu. Ali, ništa od toga.

Malomišćanske čarke pokušali su razriješiti i gradski oci, ali se model ‘vuk sit – ovce na broju’ opet pokazao neuspješnim.

Bit će da je, ipak, stvar u nečem drugom. Biskup je – bit ću potpuno otvoren – teški hrvatski nacionalist i mrzitelj “nenarodne vlasti” u Hrvatskoj. Kad kažem nenarodne, u prvom redu mislim na svaku u kojoj je Socijaldemokratska partija, a šire na svaku u kojoj nije HDZ.

Uostalom, pročitajte stihove koje je napisao Thompsonu: MARANATHA / Dođi Gospodine / U zemlju Hrvata /  MARANATHA / Dođi na radost / Svega naroda moga / MARANATHA / Dođi nam brzo i zauvijek ostani / Ostani / Neka prođe vrijeme zavodnika / Lažnih proroka / I svih kukavica, izdajica, / Krivokletnika,/ I svih varalica, otpadnika, / Strašnih ubojica / I svih sluga Zloga / Iz Naroda moga / Skini lažne maske/ S lica moje zemlje Hrvatske.

Jasna poruka gradskim vlastima

Zauzvrat, Thompson je organizirao humanitarni koncert u Šibeniku za gradnju katoličkog đačkog doma. Orila se “Maranatha”, novac je sakupljen i dom se gradi. Biskup je, unatoč godinama, na koncertu gotovo pa zamahao glavom, a i desnicu je jedva suzdržavao kad je počela “ona naša”.

Nije Ivas stao samo na tome. Ovaj građevinski neimar nastavio je sa svojom bauštelom. Izvan svih pravila struke i zaštite spomeničke baštine počeo je gradnju grandiozne kripte u šibenskoj katedrali, inače najfascinantnijem gotičko-renesansnom monumentu u Hrvatskoj pod zaštitom UNESCO-a. U kripti, o kojoj zadnjih dana bruje hrvatski mediji, počivat će, već pogađate, baš Ivas.

Dotad, želi “u miru” provesti zadnje biskupske dane, pa je na Veliku Gospu, prije dva tjedna, zagrmio na misi: “Noćne zabave, uz zaglušujuću i izluđujuću buku, često tako bezobzirnu da mnogi ne mogu više živjeti u svojim kućama, ni moliti u svojim crkvama, pa ni u katedralama, nude se sve više kao vrhunac moderne zabave, naročito djeci i mladima. Gledam te prizore u našem gradu. Je li moguće, pitam se, to tumačiti potrebom za provodom, zabavom, turizmom, profitom ili, kako u Šibeniku kažu, revitalizacijom gradske jezgre?”

U kripti, o kojoj zadnjih dana bruje hrvatski mediji, počivat će, već pogađate, baš biskup Ante Ivas.

Reakcija je bila promptna. Policija je došla u tri sata ujutro da zatvori klub. Vlasnici “Azimuta”, zajedno s 200 prisutnih gostiju, odbili su otići, jer klub ima dozvolu raditi do četiri sata, pa je stiglo policijsko pojačanje. Klub je zatvoren, vlasnici privedeni, jer su bili u alkoholiziranom stanju, a jedna djevojka udarena.

Ni naivniji među Šibenčanima nisu imali dvojbu: biskup Ivas poslao je jasnu poruku civilnim vlastima, koje su po njoj i postupile, posebno kada se zna da je nešto prije toga preko predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka pokušao utjecati na šibensko gradsko vodstvo, ne bi li se “Azimutu” stalo ukraj. Nije, međutim, očekivao da će reagirati – građani.

Šta je previše…

“Šibenik je predugo šutio”, poručili su organizatori prosvjeda, koji je nekoliko dana poslije organiziran pred “Azimutom”. “Ovo je, također, naša borba, a ne samo borba za ‘Azimut'”, digli su se i šibenski studenti. “Što je previše, previše je”, uzviknuli su čak i poslovično šutljivi SDP-ovci.

I, zaista, pred klubom se okupilo više stotina ljudi, kako bi upozorili na “kulturocid biskupa Ivasa” i “klerofašizam kojem su izloženi”. Javio se i gradonačelnik Željko Burić, koji je, premda kao HDZ-ovac između dvije vatre, ipak stao na stranu građana, obećavši da neće podleći pritiscima i da će “Azimut”, kao i svi drugi klubovi, i dalje raditi.

Ali, javio se i Thompson, odnosno njegov PR, preko Facebooka i to nimalo suptilno. Prozvao je one koji “napadaju” biskupa da su “fašistoidni ljevičari”, koji mu oduzimaju pravo glasa “zbog nezakonite zarade dvojice ugostitelja”. I još dodao malo o braniteljima, ocu biskupu, molitvi dragom Bogu da mu pomogne “u ovim neuobičajenim trenucima, za koje smo mislili da su ostali u smeću komunističke prošlosti, kad su povlašteni napadali naše svećenike, naše vrijednosti i svetosti koje želimo svjedočiti i živjeti…”

Šibenčani su se okrenuli turizmu, nastojeći sustići Zadar i Split, koji su u tome već prilično odmakli.

Priča je, barem za sada, završena. “Malo misto” s dolaskom rujna polako se vraća u uobičajeno stanje, koje je jako daleko od ovog blještavog ljetnog. Šibenik je grad koji je, nakon ratne katastrofe i višegodišnjeg granatiranja, pretrpio žestoki ekonomski udar, od kojeg se tek zadnjih godina počinje oporavljati i to, prije svega, zahvaljujući promjeni gospodarske paradigme.

Svjesni da velikih tvornica više neće biti, Šibenčani su se okrenuli turizmu, nastojeći sustići Zadar i Split, koji su u tome već prilično odmakli. Organizirano je nekoliko festivala, koji su privukli tisuće gostiju iz cijelog svijeta, prije svih “Terraneo”. I ljudi su osjetili da se može. Ponovo su se počeli iznajmljivati apartmani, opet se sređuju zapuštene sobe, nakon 25 godina pojavila se neka nada.

I onda se ukazao biskup Ivas… A on je svoj azimut i tako odavno izgubio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera