Kad parlament postane pozornica obračuna ‘vanzemaljskih’ poslanika

Da su državni parlamenti mjesta u kojima žučne rasprave mogu dovesti do usijane atmosfere i raznih verbalnih, ali i fizičkih ispada i obračuna, poznato je valjda od kada su zakonodavna tijela ‘izumljena’.

No, nekako se uvijek očekuje da se takve stvari događaju u zemljama koje se nalaze u ozbiljnim političkim previranjima, kvazidemokratskim ili nedemokratskim, ‘egzotičnim’ zemljama, a ne zemljama Europske unije, koje se u pravilu ipak doživljava – više ili manje – uređenim demokracijama.

Ipak, da tome nužno nije tako, pogotovo ukoliko je i sama članica EU-a, poput Hrvatske, u neku ruku i sama po mnogo čemu ‘egzotična’, dokazali su prošlog tjedna pojedini političari tijekom sjednice Hrvatskog sabora.

Predstava za glumce

I to ne bilo koji – iznervirani provokacijama iz redova oporbenih zastupnika, u glavnim ulogama bili su ministar obrane Damir Krstičević i sam premijer Andrej Plenković.

Prvi je kutiju s maketom borbenog zrakoplova F-16, koju mu je ‘darovao’ jedan oporbeni zastupnik kao ‘utjehu’ za propali posao nabavke izraelskih F-16 Barak, bijesno bacio na pod te reakciju kasnije objasnio tvrdnjom da je vojnik i ratnik koji nije zaslužio takav odnos, dok je premijer izazvao nezapamćenu situaciju nasrtanjem na zastupnika Mosta nezavisnih lista Nikolu Grmoju, koji ga je, između ostaloga, optužio da radi protiv hrvatskih, a u korist interesa Srbije.

Holy: Iz politike nestala ideologija

U hrvatskom političkom diskursu, smatra Holy, sve je prisutniji govor mržnje i šovinizma, a razlog je što društvo represivno u okviru pravosudnih organa i policije ne kažnjava takvo ponašanje, iako postoje jasne zakonske odredbe koje to omogućavaju.

“Rekla bih da je dosljedno slijeđenje zakona, vrlo stroga primjena zakona koji se odnose na govor mržnje, vjerojatno najbolji oblik prevencije eskalacije ovakvih tipova ponašanja i pojave takvih ponašanja. Jer, budimo realni, ako netko koristi takav tip diskursa i bude strogo sankcioniran i dobije možda i maksimalnu zatvorsku kaznu koja je predviđena za takve činove, drugi će jako dobro razmišljati kada im prstići polete prema tipkama na kompjuteru ili kada se odluče izvikivati nekakve mrzilačke i nasilne parole”.

Političari, navodi, moraju osjećati odgovornost, no problem je što u hrvatskoj politici više ne postoji ideologija – u političkom diskursu, kaže, postoji samo fingiranje ideologije, koja se koristi tek kao način manipulacije biračkim tijelom, dok se isključivo vodi borba za partikularne, financijske interese.

“Biračko tijelo to dopušta i zato imamo slučajeve kao što je bio ovaj recentni, masovnih prelazaka u klub Milana Bandića i slično. To je pokazatelj da više nema ideologije u politici, da su političarima koji sudjeluju u tom procesu potpuno nevažne političke ideje i nekakvi programi za čiju realizaciju se bore, nego je jedino bitno da se maksimalno iskoristi neki mandat, pozicija, položaj i to isključivo na partikularne interese tih političkih ili opcija ili politika”.

Takvi i slični trenuci često su razlog što već godinama mnogi hrvatski građani odmahuju rukom kada ih se upita što misle o hrvatskoj politici te se posvećuju rješavanju svojih egzistencijalnih problema, pri čemu se odavno uglavnom uzdaju ‘u se i u svoje kljuse’.

Analitičar Darijo Čerepinko navodi da su incidenti u Saboru, u odnosu na neke druge svjetske parlamente, u pravilu benigni, iako ne služe na čast akterima.

Različite pozicije poslanika i članova vlade 

No, postoji, navodi, razlika između onoga što govore i kako se ponašaju zastupnici i onoga što se očekuje od članova Vlade – Sabor je, kaže, barem nominalno vodeće tijelo koje reprezentira volju naroda, dok bi Vlada i ministri trebali svoju poziciju potvrđivati, odnosno braniti pred zastupnicima.

“U tom smislu saborski zastupnici imaju nešto veći legitimitet da, na bilo koji način na koji smatraju poželjnim, propituju rad Vlade i njezinih članova. To propitivanje, koliko god to ponekad zvučalo neugodno, može, smije, a ponekad i mora uključivati i optužbe za izdaju, odnosno veleizdaju. Birači, u ovom slučaju Mosta i gospodina Grmoje, će odlučiti je li takav način propitivanja rada Vlade u skladu s njihovim stavovima i to ili nagraditi ili kazniti na idućim izborima”, kaže Čerepinko.

I premijer i ministar obrane su, kaže, na u Ustavu i demokratskoj praksi utemeljene prozivke, reagirali neprimjereno pozicijama.

“Je li to posljedica cijelog niza skandala i skandalčića koji tresu aktualnu Vladu ili postoji neki ozbiljniji problem kojim bi se trebale baviti institucije, to ćemo možda saznati u skorijoj budućnosti. U svakom slučaju je ponašanje bilo neprimjereno, a gospodin Krstičević pokazao je da možda i nije najkvalitetniji izbor za ministarsku funkciju”.

Honoriranje prazne retorike i kafanskih doskočica

Kada su u pitanju saborski zastupnici, njihovo ponašanje, kaže, na izborima ocjenjuju birači – oni ih biraju da u njihovo ime govore, glasuju i zastupaju njihove interese.

Stoga, iako se o sadržaju i stilu mogu imati različita mišljenja, na kraju je važno samo njihovo mišljenje.

“U trenutku kad birači prestanu honorirati praznu retoriku, kafanske doskočice, nerad i bezobrazluk, tada će se i ponašanje zastupnika promijeniti”.

U Hrvatskoj, navodi, na djelu je niska politička kultura, loše stranke, negativna selekcija i zgađenost građana politikom, a onda se dobiva rezultat kakav se dobiva.

Pritom su pasivnost građana, katastrofalan sustav i pravosuđe temeljni problemi hrvatske politike, a k tome je mržnja već neko vrijeme odgovor dijela hrvatskih građana spram svega što je drugačije, iako je to i globalni trend.

“Čini se da su razlike između pojedinaca sve veće, a međusobno razumijevanje, uvažavanje i komunikacija sve slabije ili praktički nepostojeće. Dugoročno, ovakvo je stanje teško održivo, a može dovesti do ozbiljnih društvenih kriza i sukoba. Rješenje je u izgradnji novih institucija na svim nivoima koje bi mogle odgovoriti problemima trenutka”, zaključuje Čerepinko.

Holy: Dok baka prolazi s kolačima… 

Nekadašnja ministrica i dugogodišnja saborska zastupnica, komunikologinja Mirela Holy, Krstičevićevu je reakciju ocijenila kao emocionalno nedoraslu jer bi ratnik i vojnik trebao biti otporniji na provokacije te je, kaže, pokazao da nije dorastao biti političar i ministar.

Kada se, pak, o premijeru Plenkoviću radi, kao njegova bivša kolegica u Saboru, navodi, stekla je dojam da se ne radi o osobi koju je lako isprovocirati pa ne vjeruje da je uopće bio isprovociran.

Njoj je, kaže, to više djelovalo kao skretanje pozornosti iskusnog i pragmatičnog političara s nečega što prošlog tjedna Vladi nije išlo u prilog.

“Moja je procjena da je on isfingirao u stvari takvu situaciju znajući da će se mediji ‘uhvatiti’ na to i da će svi analizirati cjelokupni taj događaj i da će novine i općenito televizije biti pune analiza toga, a budimo realni – ništa se u stvari nije niti dogodilo, a tko zna što je zapravo bilo u pozadini cijele priče. To je klasična metoda fingiranja, skretanja pozornosti, skretanja pažnje – dok baka prolazi s kolačima, baci se kost i svi navale na tu kost. I ako je to bilo, a moja je pretpostavka da jest, mislim da je to bilo jako uspješno izvedeno”, kaže Holy.

Pecnik: Prljavo stanje

Iz dojma sigurnosti svoje pozicije, kaže Pecnik, vladajućima u Hrvatskoj smeta kada mediji propituju neke od afera, poput propale nabavke borbenih zrakoplova.

“Krstičević naprosto sebi kaže: Ja sam ratnik. Nisi ti nikakav ratnik, ti si bio ratnik, ti si sada ministar koji si odgovoran i moraš se tako ponašati. Znači, jedna neodgovornost prema svojim biračima i naprosto pokazuje da nije očekivao takvu vrstu provokacije”.

Iako je premijer Plenković pojasnio kako je Grmoju samo želio upitati na koga je mislio kada je govorio o veleizdajnicima, Pecnik ističe da kamere danas sve snimaju, a da Plenković nije jedini koji je unatoč tome svoju reakciju pokušao prikazati drugačijom – primjerice, kada se političare podsjeti na izjave u kojima obećaju ono što potom ne ispunjavaju pa se postavlja pitanje kako s tim osobama računati.

“Zagušeno, prljavo stanje u kojem je sve dozvoljeno, a mi smo na vlasti i sada možemo raditi kako hoćemo jer i drugi nam to dozvoljavaju. A i drugi kad bi došli na vlast, SDP sjetite se i tako dalje, možda bi se samo malo pristojnije ponašali, ne toliko bahato, ali metodologija bi zapravo bila identična”.

Navodeći da i u parlamentima koji imaju daleko dulju tradiciju ima i verbalnih i fizičkih ispada, pa i tučnjava – što ne bi trebalo poslužiti kao uzor – ističe da treba imati na umu način na koji su politički akteri došli do funkcija.

‘Nisu ih birali vanzemaljci, nego hrvatski birači’

“Trebamo imati na umu činjenicu da političare nisu izabrali vanzemaljci, nisu ih izabrali marsovci, nego su ih izabrali hrvatski građani i hrvatski birači. I zbog toga smatram da politika uvijek predstavlja prosjek i presjek bilo kojeg društva i ona ne može biti bolja od društva samog i u pravilu u stvari pokazuje kakvi mi jesmo kao društvo. A sad svi oni koji su skloni zgrožavati se nad time kako izgleda komunikacija u Saboru, kako se ponašaju saborski zastupnici, to trebaju imati na umu sljedeći put kad s olovkom krenu prema izbornim listićima”, zaključuje Holy.

Politički analitičar i bivši saborski zastupnik Jaroslav Pecnik smatra da je prošlotjedno ponašanje pojedinih političara izraz krajnjeg prezira prema građanima i biračima.

Oporba, tumači, trenutačno i ne postoji – Socijaldemokratska partija (SDP) se, kaže, rastače, a drugi ne predstavljaju alternativu – pa se HDZ osjeća previše sigurnim.

“I tako da si od Plenkovića pa nadalje dozvoljava ono što u nekim malo ozbiljnijim situacijama, gdje ipak treba više balansirati istupe i izjave, više o tome ne vodi računa”, kaže Pecnik.

Stoga se, smatra, radi o jednoj od najnižih razina političkog ponašanja od ratnih vremena, koja se produbila upravo zbog osjećaja apsolutne moći i sigurnosti elita, a neki političari Sabor koriste kao pozornicu s koje pokazuju koliko vrijede ili ne vrijede.

Pecnik: Dominacija neznanja

Osim toga, navodi, problem je što u politici dominira neznanje te više gotovo da i nema javnog angažmana istinskih intelektualaca spremnih da se izlože za javnu stvar, riskirajući time da se nađu u nekoj vrsti neprilike jer svako takvo djelovanje u ovako maloj sredini može imati posljedice u vidu daljnjeg djelovanja, rada i angažmana.

Iako u tom smislu ne vidi velike šanse za promjene, pa ni promjene elita u kojima su svi, smatra, međusobno umreženi, navodi da su opcije bunt kritične mase “pristojnih ljudi” te naravno izbori.

No, na njima se, navodi, uvijek iznova potvrđuje Hegelova misao da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.

“Jer da hoćemo bolje, valjda bi se ponašali bolje. Možemo se prevariti na jednim izborima, možemo se prevariti na drugim izborima, ali ne možemo se stalno varati”, zaključuje Pecnik.

Izvor: Al Jazeera