Dodikova igra na ‘sve ili ništa’

Više uopšte nije bitan Dodik, koji, osim odlaska sa vlasti, teško da može imati nekih drugih ozbiljnijih posljedica, piše autor (Al Jazeera)

Piše: Mladen Mirosavljević

“Ne može nam niko ništa / jači smo od sudbine”, kaže folk pjesma sa ovih prostora – a kamoli od države Bosne i Hercegovine i njenih institucija – tako me podsjetivši na zaključke posljednjih nekoliko zasjedanja Narodne skupštine bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, odnosno – oni na nju. Toliko godina entitetski čelnici ubjeđuju narod da je Republika Srpska maltene država i da treba izdržati samo još malo pa ćemo se svi lijepo pridružiti njima, u zajedničkoj nam majčici Srbiji, u kojoj su oni već odavno sa državljanstvom i dijelom svoje ne male imovine da se svaki put začudimo kada se u entitetu pojavi država Bosna i Hercegovina.

Dok se euforija, potkrijepljena jedinstvom entitetskih stranaka i potpisanom zajedničkom Izjavom o odlučnom NE Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nije ni slegla, eto ti novog “izazova” i nove euforije zbog nove ugroženosti Republike Srpske. Poslanici Narodne skupštine usvojili su na posebnoj sjednici zaključke entitetske vlade kojima se traži od svih entitetskih institucija da prekinu svaku saradnju sa Sudom i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine te Državnom agencijom za istrage i zaštitu. Za odluku vlade, od 83, glasala su 43 prisutna poslanika, a sjednici nije prisustvovala opozicija.

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine su iznenađeni zbog reakcija u RS-u, jer su imali intenzivnu i dobru saradnju sa entitetskim MUP-om.

Prije toga je vlada Republike Srpske na vanrednoj sjednici donijela istu takvu odluku. Entitetska vlada smatra da je akcija hapšenja petorice osumnjičenih za ratne zločine i pretresa koju su proveli SIPA i državno Tužilaštvo u Novom Gradu neustavna te je njome narušeno povjerenje među bezbjednosnim institucijama u Bosni i Hercegovini, kao i da ona predstavlja grubo kršenje međupolicijske saradnje, jer je dovedeno u pitanje povjerenje u Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske. U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine su iznenađeni zbog reakcija u Republici Srpskoj, jer su, kako navode, uvijek imali intenzivnu i dobru saradnju sa entitetskim MUP-om.

‘Izvučene ogromne pare’

“Pretrese u policijskoj stanici, zgradi opštine i komunalnom preduzeću zatražili su i naredili Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine, zbog postojanja dokaza da su strukture policije i civilne zaštite u Bosanskom Novom / Novom Gradu bile aktivno i direktno uključene u proces uklanjanja i skrivanja tijela i posmrtnih ostataka 27 žrtava iz sela u mjesnoj zajednici Maslovare, nakon počinjenog zločina, a za kojima se većim dijelom još uvijek traga”, kazali su predstavnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

U nizu izrečenih ocjena pažnju privlači posebno jedna – da entitetska “vlada naređuje MUP-u da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Republike Srpske”, ali i izjava ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića da se “ovdje pokušava dati druge konotacije i da se prekine svaka saradnja sa ovim institucijama, jer su neke istrage došle pred vrata na koja nekome treba zakucati. To je problem. Ovdje se ne govori o tome je li hapšenje za ratni zločin, ima li osnova sumnje, ko su ljudi koji su uhapšeni i jesu li krivi. Ovdje je problem što su institucije pretresle MUP i što znači da će Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine vrlo brzo završiti neke istrage, ali mogu reći da se radi o ozbiljnim istragama, gdje su pokradene, opljačkane i izvučene ogromne pare. Koliko god sjednica organizovali – neko će, ipak, morati da odgovara”, kaže Mektić.

Komšić: ‘Ne postoji zakon, ne postoji ustav, ne postoji ništa. Postojim samo ja…’

Dakle, odgovor na novonastalu situaciju treba tražiti upravo između naređenja vlade i izjave državnog ministra bezbjednosti. Zašto je baš ova akcija SIPA-e izazvala takve reakcije, i to neposredno poslije zaoštravanja odnosa zbog odluke Ustavnog suda Bosne I Hercegovine o proslavi Dana Republike Srpske i stvaranja atmosfere da je ugrožen opstanak i samog tog entiteta. Da li je riječ o njenoj ugroženosti ili o nekim sasvim drugačijim interesima, kao što to vidi čelnik Demokratske fronte Željko Komšić: “Ne postoji zakon, ne postoji ustav, ne postoji ništa. Postojim samo ja, to jest, u ovom slučaju, Savez nezavisnih socijaldemokrata, koji tumačim sve. I kako bi svaka država reagovala u ovakvoj situaciji? Na kraju će to završiti političkim poravnanjem i preslaganjem ponovo ove parlamentarne većine u državnom Parlamentu”, ističe Komšić. Ili istinu treba tražiti između Mektićeve i Komšićeve izjave.

‘Jedini čuvar RS-a’

Da li je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik stvarno zaigrao na “sve ili ništa” u igri ubjeđivanja kako je on jedini čuvar tog bosanskohercegovačkog entiteta i da, ako njega ne bude, u vlasti neće više biti ni nje. A ako ne bude u vlasti, lako bi mogao biti i procesuiran u aferama u kojima se pominju ogromni novci. Odnosi između entitetskog i državnog nivoa vlasti zategnuti su kao nikada poslije završetka rata i čitav sukob je institucionalizovan da je teško napraviti korak unazad bez određenih posljedica u biračkom tijelu.

Više uopšte nije bitan Dodik, koji, osim odlaska sa vlasti, teško da može imati nekih drugih ozbiljnijih posljedica, bez obzira da li ga neko izvan Bosne i Hercegovine zaista štiti ili ne. Bitno je ono čemu je doprinio, a što je strateški porazno za Republiku Srpsku i narod koji živi u njoj. Za sada se zadržimo samo na tome što je doprinio ubjeđivanju njenih građana da Republika Srpska ima sve elemente državnosti i da je u Bosni i Hercegovini čisto “onako”, privremeno, jer još nije momenat da se odvoji, i da zbog toga ne treba ni razmišljati o modalitetima daljeg funkcionisanja u njoj, a razmišljati o bilo kakvoj modifikaciji Dejtonskog sporazuma je bogohulno, čak i teoretski.

Bitno je ono čemu je Milorad Dodik doprinio, a što je strateški porazno za RS i narod koji živi u njoj.

Kako će onda Dodik i vladajuća koalicija pomiriti interese Republike Srpske tretirajući Dejtonski sporazum kao nepromjenjivu svetinju, a istovremeno ignorišući ingerencije državnih institucija po tom istom sporazumu, ostaje da se vidi. Pogotovo u situaciji kada ne raspolaže ni jednim adutom niti mehanizmom koji mu to omogućavaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera