Srebrenica, poligon za političke igre i ‘rudnik novca’ na izdisaju

Umjesto da bude mjesto stalnog pijeteta prema žrtvama genocida, umjesto da zauzima posebno mjesto u političkom životu svih stanovnika Bosne i Hercegovine, s obzirom na najmanje 8.372 brutalno ubijena dječaka i odrasla muškarca, umjesto da se njeno ime spominje s najvećim poštovanjem, Srebrenica opet i iznova postaje scena nacionalističkih provokacija i sitnošićarskih igara lokalnih političara koji nezajažljivo diraju rane koje nisu i nikada neće zarasti.

Jedna je od posljednjih takvih igara, jer kako drugačije nazvati političko odlučivanje koje nikakvu korist za obične građane koji se godinama i decenijama muče s ekonomskim, obrazovnim, saobraćajnim nedaćama, odluka Skupštine Opštine Srebrenica o (pre)imenovanju ulica. Neke ulice su dobile nova imena, a nekima su uklonjena stara poput Ulice maršala Tita ili nekoliko partizanskih heroja.

Skupština Opštine Srebrenica ima 21 zastupnika (odbornika), od kojih je 15 srpske, a šest bošnjačke nacionalnosti. Odlučuje se prostom većinom, odnosno za izglasavanje jedne odluke treba 11 glasova. Na sjednici na kojoj se odlučivalo o imenima ulica nije bilo predsjednika Salke Tursunovića zbog zdravstvenih razloga, a preostali predstavnici Bošnjaka su napustili sjednicu prije glasanja.

Sve se ovo dešava u dane uoči predstavljanja rezolucije o genocidu u Srebrenici pred Generalnom skupštinom UN-a, koja je, također, podigla veliku buru u regiji.

Pitanje formiranja Komisije

Osoba koja veoma dobro poznaju prilike u Srebrenici (u kojoj živi od 2002. godine) je višedecenijski novinar Marinko Kokeza Sekulić koji za Al Jazeeru kaže kako je ovo jednonacionalna politička odluka Skupštine Opštine Srebrenica zbog odlaska Bošnjaka, čiji su zahtjevi i prijedlozi odbijeni. Ističe kako su Bošnjaci u SO Srebrenica razjedinjeni po stranačkom principu i to je jedan od problema.

„Koliko znam, oni od početka nisu učestvovali u radu Komisije koja je pripremala i obrađivala prijedloge po javnom pozivu za promjenu naziva ulica, koji je SO Srebrenica još ranije raspisala. Moram reći da je i to rađeno selektivno i da svi prijedlozi nisu ni razmatrani. I sam sam imao dva prijedloga: da se shodno istorijskim činjenicama i vjekovnim prisustvom katolika, pored muslimana, pravoslavnih i ostalih u Srebrenici, nekoj od ulica ili trgova da ime ‘Franjevačka’ ili ‘Bosne Srebrene’. Koliko znam, taj prijedlog koji sam podnio u pismenoj formi nije ni razmatran“, ističe.

Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Srebrenici, za Al Jazeeru kaže kako je politika, koja je osmu godinu na vlasti u Srebrenici, na čelu s načelnikom Mladenom Grujičićem, politika kojoj je glavni cilj negiranje genocida i omalovažavanje žrtava genocida.

„Na tu činjenicu mi stalno upozoravamo ali, nažalost, nema reakcija i oni nesmetano rade i jednonacionalno donose odluke“, istakao je ef. Peštalić i prozvao predsjednika Skupštine Salku Tursunovića kao jednog od odgovornih za rad komisije.

Ne staje tu, nego proziva i sve ostale bošnjačke i probosanske političare i ističe kako su Bošnjaci „nakon gubitka Srebrenice 2016. godine (kada je prvi put za načelnika izabran Grujičić op.a.) potpuno dezorijentisani“.

„Bošnjački politički lideri nisu shvatili ozbiljno situaciju u kojoj se Srebrenica nalazi. Očekujemo da će konačno to shvatiti i napraviti ozbiljnu analizu iz koje će proisteći kvalitetna strategija i plan kada je u pitanju vraćanje dostojanstva našoj Srebrenici. Ona je obaveza svih dobronamjernih ljudi, a nikako ne smije biti samo na teretu žrtava genocida koji su se vratili i pokušavaju uspostaviti novi život na ovim prostorima.“

Tursunović za Al Jazeerin portal iznosi svoje viđenje toka i ističe kako nije mogao direktno učestvovati u radu Komisije zbog nespojivosti funkcija.

„Pri formiranju Komisije za imenovanja ulica predložio sam tri Bošnjaka koji su se sa četvoricom Srba trebali dogovoriti o imenima. I da je tako ostalo, sigurno bi drugačije bilo. Nisam mogao biti u komisiji zbog nespojivosti funkcija, tako da sam preporučio tri bošnjačka imena i oni su pristali“, ističe Tursunović.

„No, usljed pritiska iz srebreničke SDA trojica Bošnjaka daju ostavke na ta mjesta. Prozivali su ih da su izdajnici, vršili razne pritiske na njih i oni su se odlučili povući. Tako su na kraju u komisiji ostala četiri srpska predstavnika i oni su donijeli prijedlog koji je na kraju i usvojen.“

Kaže kako se o Srebrenici mnogo priča, ali se neka pitanja zaobilaze, poput onog o bojkotu na posljednjim izborima „kada su Bošnjaci imali šansu dobiti barem devet odbornika, prema mišljenju nekih, i mjesto načelnika, pa bi onda bilo drugačije pri odlučivanju“.

„Srebrenica je rudnik novca koji je na izdisaju, na izmaku, i sada se svi bore kako bi došli na čelo lista, a time i do preostalog novca“, dodaje sagovornik.

Duraković: Tradicionalno negiranje genocida

Ćamil Duraković, potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska, nakon usvajanja odluke o imenima ulica u Srebrenici kazao je kako je od dolaska Grujičića na čelo Općine njegov „primarni cilj bio da se Bošnjaci potisnu kao politički faktor iz lokalne vlasti“.

„Nažalost, nije ovo jedina odluka koja je donesena, koja je atak na suživot. Na pozicije koje su zakonom pripadale Bošnjacima izabrani su oni koji su pogodovali vladajućoj većini. Danas smo došli do toga da su oni svojom većinskom odlukom poslali poruku da je Srebrenica ekskluzivitet jednog naroda, odnosno grad onih koji tamo vladaju“, rekao je Duraković za Federalnu TV.

„Mijenjajući nazive ulica, koji su godinama unazad simbolizirali Srebrenicu, danas imamo izmjene i reviziju historije u gradu gdje je počinjen genocid. Mijenjaju se i oni nazivi ulica, koji su simbolizirali Bošnjake i svjedočili onome što se tamo dešavalo. Mislim da je ovo jedna šizofrena politika koju Mladen Grujičić provodi godinama unazad i ta politika ima podršku zvanične Banje Luke.“

Ističe kako je ovo „tradicionalno negiranje genocida u Srebrenici“ te „pokušaj revizije historije da se ospori ono što cijeli civilizovan svijet zna“.

„Genocid nije naš politički narativ. On je svjetski utvrđena pravna činjenica. Mi ne tražimo da Srebrenica bude bošnjačka, mi tražimo da bude i srpska i hrvatska i bošnjačka… Mi smo poslali apel međunarodnoj zajednici, ako prosta većina donosi odluke koje narušavaju međuljudske odnose u Srebrenici, onda je Banja Luka dužna da interveniše kada se produkuje ozbiljan multietnički problem.“

Predizborna kampanja i izostala obnova

Sekulić smatra kako ova dešavanja imaju mnogo veze s predizbornom kampanjom za lokalne izbore koji će biti održani u oktobru.

„Više puta sam pisao i govorio da se u Srebrenici, kao po matrici, svaki put pred izbore inscenira neki incident ili problem jer je Srebrenica neuralgična tačka za sve. Vlasti u Banjaluci bi najradije da Srebrenice nema nikako, da se ne spominje, posebno riječ ‘genocid’ koji negiraju, zato se i čini sve da ovaj grad izumire.

Vlasti u Sarajevu se Srebrenice sjete samo kada treba nešto tražiti od međunarodne zajednice ili kada su izbori, a i ta međunarodna zajednica ima svog prljavog veša ovdje još iz vremena rata, pa bi i njima odgovaralo da se ime Srebrenice što manje spominje.“

U cijeloj priči je narod Srebrenice, svi koji tamo žive „samo kolateralna šteta“, dodaje sagovornik.

„Pokazalo se to u ratu i već godinama na druge načine u tzv. miru. Kažem takozvanom jer ovo i jeste mir samo utoliko što se ne puca, a rat prije svega političkim sredstvima nije ni prestajao i vodi se svakodnevno.“

Sekulić ističe kako je na ime Srebrenice u Bosnu i Hercegovinu „stiglo toliko novaca da se mogla izgraditi iz temelja, nova Srebrenica“. Posebno ukazuje kako je aktuelna vlast, u posljednja dva mandata, Općinu zadužila i s dva višemilionska kredita za čiji utrošak nema zvaničnih izvještaja, kao ni novih radnih mjesta.

„Novih privrednih pogona i radnih mjesta gotovo da i nema, čak se mnogi i zatvaraju. Iako nisam vjernik i poštujem sve vjere i istinske vjernike, ali činjenica je da nema novih fabrika, ali ima novih vjerskih objekata koji su prazni jer je sve manje naroda.

Ljudi svih vjera, nacija i generacija ovdje podjednako loše žive, ako u to ne ubrajam šačicu ovih što su u vlastima ili ‘uhljebljeni’ da ništa ne rade i samo primaju platu u institucijama koje se finansiraju iz nekog budžeta. Mladi odlaze i ne vraćaju se jer za njih ovdje nema perspektive. Sele se i cijele porodice. Stariji umiru i grad je sve pustiji. Za svaku sitnicu treba ići u najbliži Bratunac, jer i ptice na grani znaju da u Srebrenici nema nijedne pekare, mesare, slastičarne, prodavnice, obuće, odjeće, namještaja i mnogo čega drugog.“

Svi su odgovorni za Srebrenicu

Jedan među onima koji odbija napustiti Srebrenicu je novinar i historičar Adem Mehmedović koji u ovom podrinjskom gradu živi s porodicom. Smatra da je pogrešan trenutak u kojem je donesena odluka o promjeni imena ulica, da je bilo izvjesno da će doći do reakcija i da je bilo bolje da je ostalo stanje kako je bilo.

„Smatram i da je odluka loša, jer je usvojena jednonacionalno od strane 14 srpskih odbornika. U sredini kakva je Srebrenica donošenje odluka koje imaju jednonacionalni karakter ne može biti dobro. Međutim, sasvim je jasno da je srpska politika išla u tom pravcu da ‘gura’ svoje, ne videći i ne doživljavajući Bošnjake kao bitan faktor o kojem treba voditi računa“, kaže Mehmedović za Al Jazeeru.

„Sve oko ulica i promjene naziva od početka je išlo u pogrešnom smjeru, jer samo formiranje komisije je pogrešno – od toga da je komisija formirana tako da je ostavljena mogućnost preglasavanja, da je komisija nekompetentna za posao kojim se bavila i da komisija nije radila u punom kapacitetu još od formiranja jer su članovi iz reda Bošnjaka podnijeli neopozive ostavke.“

Nastavlja kako se ovom osjetljivom pitanju trebalo ozbiljnije pristupiti, ako se htjelo voditi računa o osjećajima svih koji žive u Srebrenici. Kategoričan je: za ovo stanje su svi krivi, osim običnih ljudi koji žive u Srebrenici jer „obične ljude niko nije ništa pitao“.

„Činjenica je da je bošnjačka i probosanska politika u Srebrenici u proteklim periodima pravila greške, a to vidimo i po broju odbornika Bošnjaka u lokalnom parlamentu. Ruku na srce, trenutno su bošnjački odbornici nemoćni da blokiraju ili spriječe donošenje bilo kakve odluke ukoliko srpski odbornici odluče da donesu i usvoje nešto, jer srpska politika ima većinu, i to je to.

Često se u Srebrenici i bh. javnosti govori o tome da je bošnjačka politika napravila grešku s bojkotom izbora 2020. godine. Ako bojkot i nije bio greška, ali je greška, između ostalog, napravljena onog trenutka kada bojkot nije doveden do kraja, jer čim se ušlo u priču o formiranju vlasti nakon izbora, onda je bojkot i svaki vid takve političke borbe izgubio smisao“, govori sagovornik.

Mehmedović kaže kako ne pije vode dalje analiziranje šta bi bilo da se nešto drugačije uradilo.

„Svi politički akteri u Srebrenici, a tako i na višim nivoima, snose odgovornost za trenutnu situaciju, jer nisu uspjeli da pomire razlike i Srebrenicu stave na prvo mjesto. Kada je Srebrenica u pitanju nema nevinih – svi snose dio odgovornosti.

U Srebrenici, u suštini, predizborna kampanja nikad i ne prestaje. Srebrenica je dobar poligon za političke igre bez granica od lokala do viših nivoa. Činjenica je i da je ta nacionalna i nacionalistička priča uvijek karta na koju se može igrati i, što se tiče srpskog bloka, on je u tim stvarima jedinstven, bez obzira na neke političke nesuglasice i razmirice na relaciji npr. SDS-SNSD, načelnik i njegovi oponenti.“

Sa druge strane, u redovima bošnjačkih/probosanskih stranaka u Srebrenici vlada „totalna anarhija, iako deklarativno svi imaju isti cilj“.

„To se najbolje vidi po tome da se još uvijek nije dovela priča do kraja po pitanju zajedničkog kandidata za načelnika Opštine. Bojim se da su u mnogim stvarima razlike nepomirljive, iako bi trebali svi malo spustiti loptu. Centrale stranaka su dozvolile i dale previše prostora lokalnim akterima, iako moraju biti svjesni da Srebrenica nadilazi lokalnu priču“, priča Mehmedović.

Kao roditelj, ističe kako je u Srebrenici problem što političke odluke utječu na svaki segment života, pa i na djecu.

„U Srebrenici je situacija bila bolja prije 10-ak i više godina – bilo je više ljudi, optimizma. Nažalost, imamo situaciju da ljudi odlaze, mladi koji odu da studiraju više se ne vraćaju. Oni koji ne studiraju gledaju kako da odu i pronađu posao daleko odavde. Slično kao u pjesmi našeg Abdulaha Sidrana – odlaze svi ‘i muslimani, i pravoslavni, i ono malo katolika’.

Postoje i oni koji će uvijek htjeti da žive u ovom gradu, bez obzira na sve. To je ono što daje neku nadu, i garantuje da će Srebrenica opstati kako tako. Međutim, prost zaključak je da, ma kako se ulice zvale u Srebrenici, u njima nema ljudi onoliko koliko bi trebalo biti. I sve će ih biti manje“, navodi.

Reakcije međunarodne zajednice

Na kraju, spomenimo i reakcije predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. One su, ipak, ostale na nivou poziva na čuvanje odnosa, na izgradnju pomirenja i povjerenja u društvu te preispitivanju odluke o preimenovanjima srebreničkih ulica.

Tako je misija Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH pozvala u ponedjeljak, prije glasanja u Skupštini Opštine o preimenovanjima ulica, da ne nastavljaju s usvajanjem prijedloga o preimenovanju ulica u Srebrenici.

„Još nisu iscrpljene sve mogućnosti za postizanje inkluzivnog i transparentnog rješenja”, navodi se u izjavi iz OSCE-a. No, njihov poziv nije bio plodonosan.

Potom je Ured visokog predstavnika (OHR) rekao za Fenu da preimenovanje ulica u Srebrenici, bez javnih i transparentnih procedura i učešća predstavnika Bošnjaka, nije adekvatan način djelovanja te da to ne doprinosi pomirenju i izgradnji povjerenja u društvu.

Na upit Al Jazeere, odgovorili su iz ambasada Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

„Imenovanje ulica i javnih prostora predstavlja priliku liderima u bilo kojoj opštini da izgrade inkluzivnu zajednicu koja poštuje i odaje počast svim svojim stanovnicima. S obzirom na mučnu prošlost Srebrenice, njeni opštinski čelnici trebali bi posvetiti svoje vrijeme i energiju promovisanju pomirenja i poticanju ekonomskog razvoja umjesto da preduzimaju korake koji dodatno dijele i antagoniziraju stanovnike Srebrenice kao što su to učinili svojom odlukom da preimenuju neke od srebreničkih ulica“, navode iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD-a.

„Sjedinjene Američke Države pozivaju odbornike u Skupštini Opštine Srebrenica da preispitaju odluku o preimenovanju gradskih ulica“.

U komentaru Britanske ambasade se navodi: „Sve lokalne vlasti treba da služe svim građanima koji žive i rade u njihovoj zajednici. Odluke koje utječu na cijelu zajednicu uvijek treba donositi na inkluzivan i transparentan način, uz poštovanje, saradnju i zajedničke vrijednosti. Podstičemo vlasti u Srebrenici da razmotre svoju odluku i pronađu rješenje prihvatljivo za sve građene ove opštine“.