Super Mario: Spasilac eura u misiji spašavanja Italije

Mario Draghi, ekonomski ekspert koji je spasio euro 2012. godine, dobio je zadatak da spasi Italiju i izvede je iz političke i ekonomske krize usred pandemije korona virusa.

Svi domaći, ali i internacionalni mediji, su na manje-više isti način otvarili svoje izvještaje o mandataru za formiranje nove Vlade Italije nakon što se raspala vladajuća koalicija, a dosadašnji premijer Giuseppe Conte podnio ostavku.

Draghi, bivši predsjednik Evropske centralne banke (ECB), u srijedu je od predsjednika države Sergija Mattarelle dobio mandat da pokuša sastaviti novu tehnokratsku vladu.

“Pobijediti pandemiju, završiti kampanju vakcinacije i pokrenuti ekonomiju – to su izazovi s kojima se suočavamo. Italija se nalazi u teškom trenutku koji iziskuje adekvatan odgovor”, poručio je Draghi u prvom obraćanju javnosti.

No, prije nego što krene u borbu s izazovima, morao se suočiti s italijanskim političarima od kojih treba dobiti podršku za formiranje vlade. Draghi je već obavio prvi krug pregovora i konsultacija sa čelnicima najvećih partija i, prema navodima medija, polučio je odlične rezultate.

Odlučna odobravanja

“Dva dana nakon što mu je predsjednik Republike povjerio mandat, Draghijeve šanse da oformi vladu su mnogo bolje. Prvobitni skepticizam koji su ispoljile pojedine partije pretvorio se u odlučna odobravanja”, pisao je u petak najtiražniji italijanski dnevnik Corriere della Sera.

Prema navodima ovog lista, samo jedna od parlamentarnih stranaka, ultradesničarska Italijanska braća, sigurno će se izjasniti protiv Draghija. Istovremeno su bezrezervnu podršku već obznanile stranke lijevog centra, Demokratska partija i Italia Viva, te desničarska Forza Italija Silvija Berlusconija.

Dvije trenutno najjače italijanske partije, populistički Pokret pet zvijezda i nacionalistička Sjeverna liga, zasad se nisu decidno izjasnile, ali nakon početnih odbijanja obje zauzimaju kurs podrške. Niz manjih stranaka zasigurno će glasati za Draghija.

Corriere predviđa da će Italija do kraja iduće sedmice imati novu Vladu i da će je gotovo sigurno predvoditi Mario Draghi.

Ukoliko dobije potrebnu parlamentarnu podršku, Draghi bi trebao vladati do narednih izbora 2023. godine. No, čak i da ne uspije osigurati naklonost parlamenta, Mattarella bi ga mogao imenovati kao privremenog premijera s fokusom na kampanju cijepljenja i oporavak ekonomije, odnosno utrošak 209 milijardi eura pomoći Evropske unije.

Pozitivna reakcija na berzama

“Dolazak Draghija bit će kao da smo dobili najbolje osiguranje na svijetu”, komentirao je bivši premijer Matteo Renzi koji je kao predsjednik minorne stranke Italia Viva izrežirao pad Conteove vlade.

Na vijest o novom mandataru italijansko finansijsko tržište je reagiralo vrlo pozitivno. Kako piše Corriere, milanska berza je skočila za 2,09 procenata, dok je razlika u prinosima na državne obveznice, takozvani spread, između Italije i Njemačke pala na 103.

“Mogućnost da novu Vladu Italije vodi bivši predsjednik Evropske centralne banke donosi stabilnost i kredibilitet te ublažava strahove investitora od javnog duga”, primjećuje ovaj list.

Il Foglio, pak, komentira mogući scenarij da će Draghija premijerom izglasati parlament okarakteriziran kao najviše anti-evropski u historiji Italije.

“Bit će to samo potvrda kakvu je čaroliju Mattarella izveo”, stoji u uvodniku.

Ko je Mario Draghi?

Draghija su mediji svojevremeno nazvali “Super Mario” nakon što je spasio eurozonu u vrijeme evropske dužničke krize. Ovaj 73-godišnji doktor ekonomskih nauka iz Rima ne povezuje se niti sa jednom političkom partijom, ali daleko od toga da je politički debitant.

Od 1991. do 2001. je služio u deset različitih sastava italijanske vlade kao generalni direktor trezora. Potom je bio član uprave jedne od najvećih svjetskih investicijskih banaka, američkog Goldman Sachsa. Zatim je šest godina proveo na čelu Centralne banke Italije da bi u novembru 2011. naslijedio Francuza Jean-Claudea Tricheta na mjestu prvog čovjeka Evropske centralne banke.

Pod njegovim vodstvom ECB je potpuno promijenila vlastitu monetarnu politiku – smanjujući kamatne stope i ubrizgavajući velike količine novca u posrnule nacionalne ekonomije zaustavljena je velika dužnička kriza.

Mediji navode njegovo iskustvo, profesionalizam i odlučnost kao ključne osobine koje će mu pomoći u suočavanju s krizom.

Ekonomski fakultet je završio u Rimu, a doktorirao je na bostonskom MIT-u. Rođen je 3. septembra 1947. godine, oženjen je i ima dvoje djece, ali se o njegovom privatnom životu malo zna.

‘Sve što je potrebno’

“Whatever it takes”, u prijevodu “Sve što je potrebno”, riječi su po kojima je Draghi planetarno poznat i ovih dana su citirane valjda u svim ovdašnjim medijima.

Ove riječi su, prema mišljenju brojnih stručnjaka, doslovno spasile euro. Online magazin Il Post posvetio im je cijeli jedan članak.

“U okviru našeg mandata, Evropska centralna banka je spremna učiniti sve što je potrebno da spasi euro. I vjerujte mi, to će biti dovoljno”, rekao je Draghi u odlučnom obraćanju investicijskim bankarima na jednoj konferenciji u Londonu, 26. jula 2012.

Bilo je to u jeku krize eurozone, četiri godine nakon globalne ekonomske recesije uzrokovane krahom tržišta hipotekarnih vrijednosnih papira u Sjedinjenim Američkim Državama.

U to doba, podsjeća Il Post, niz zemalja, prije svih Grčka, Italija, Irska, Španija i Portugal, trpio je žestoke posljedice takozvane evropske dužničke krize. Sve glasnije se pričalo o raspadu evropske monetarne unije.

Najmoćnija rečenica

Draghi je tada bio na čelu Evropske centralne banke manje od jedne godine. Njegova poruka, ali i ton i gestikulacija, kao i vrijeme i mjesto radnje (među gostima su bili i princ Charles, tadašnji britanski premijer David Cameron i šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde te dakako cijela svita novinara), sve to učinilo je da fraza “Whatever it takes” postane simbol spašavanja eura.

Prema mišljenju ekonomskih analitičara, Draghi je porukom na skupu u Londonu uspio primiriti divljanje tržišta i zaustaviti spekulacije o raspadu eurozone. Njegove su riječi protumačene kao spremnost ECB-a da podrži ekonomski oporavak prezaduženih zemalja, što je odmah dovelo do optimizma na berzama.

Kasnije se sa riječi prešlo na djela – raznim monetarnim programima ubrizgane su milijarde u evropske banke. Posrnule zemlje odjednom su oslobođene pritiska jer im je Evropska centralna banka sada postala garant. Prestalo se govoriti o mogućem raspadu eurozone.

Christine Lagarde, koja je 2019. naslijedila Draghija na čelu ECB-a, ovu je poruku nazvala “najmoćnijom rečenicom u povijesti centralnih banaka”.