Festival srpske patriotske pjesme: Parada ideološkog pijanstva i kiča
Zaista je bilo krajnje vreme da resorno ministarstvo organizuje Festival srpske patriotske pesme, to je ono što najviše nedostaje srpskoj kulturi, da bi se konačno preporodila.

Zaista je bilo krajnje vreme da resorno ministarstvo organizuje Festival srpske patriotske pesme, to je ono što najviše nedostaje srpskoj kulturi, da bi se konačno preporodila.

![U Gazi svaka uništena kuća postaje svojevrsni album, ispunjen ne fotografijama, već stvarnim ljudima, mrtvim, stisnutim između stranica, pisao je Abu Toha [Hassan Jedi / Anadolu]](/wp-content/uploads/2025/05/AA-20250503-37833394-37833385-DAILY_LIFE_IN_GAZA_UNDER_ISRAELI_ATTACKS-1746327213-1746511921.webp?resize=770%2C513&quality=80)







Moja poezija je antiratni rukopis, ali i krik za duhovnom i društvenom ravnotežom u vremenima koja obiluju ratnim pokličima, kaže Omer ef. Redžić, imam Čaršijske džamije iz Prijedora.
Nije Vasiljev zaboravljen, daleko od toga. Njegove pjesme su u čitankama, ponekad se i recituju, ali je kontekst potpuno promijenjen.
Bogić Rakočević pripada onom tipu pjesnika koji smatra da poeziji nije potrebna nikakva reklama i da joj je dovoljno to što je poezija.
Abdulah Sidran je odavno, još kao mlad pjesnik, osvojio ovozemaljsku besmrtnost, a pjesnici svakako, što se oduvijek zna, tek počinju živjeti kada umru.
Pjesme Mahmouda Darwisha uvijek su relevantne za uvjete Palestinaca, posebno sada u Gazi.
Hadžem Hajdarević je objavio 12 knjiga poezije, više pjesničkih izbora, nekoliko knjiga proza, kolumni, eseja, čime se ubraja u najraznorodnije savremene bosanskohercegovačke autore.
Pažljivo osmišljeni billboardi osvanuli su na inicijativu lokalnih vlasti, a po Teheranu je raspoređeno više od 600 panoa sa stihovima, od kojih neki zauzimaju strateški položaj iznad autocesta.
‘Emigrantska mantra’ Velibora Čolića je knjiga koja je morala biti napisana. Svaki njen stih jeste jedan uzdah duše koja je spašava tako što doživljeno stavlja na papir, piše autor.
Neobična je to knjiga po konceptu, pjesme u njoj su obično duge, napisane slobodnim stihom, sa frazama na različitim evropskim jezicima svjesno umetnutim na određenim mjestima u pjesmi.
Iako je bio svestrani književni stvaralac, Rebronja je prije svega bio pjesnik – neko u kome se objedinilo ono epsko i lirsko u Sandžaku, piše autor.