Sigurna pobjeda relativnog pobjednika, manjinska vlada ili novi izbori

Od ranije se znalo kako je 2024. godina “super izborna” godina u Hrvatskoj tijekom koje će se održati čak troje izbora koji će naveliko utjecati na dalji smjer kojim će Hrvatska ići. Prvi u nizu su parlamentarni izbori, koji se održavaju u srijedu, 17. travnja, poslije čega će 9. lipnja biti održani izbori za Europski parlament. Do kraja godine nas očekuju i predsjednički izbori.

Prvi u nizu tih izbora su parlamentarni izbori čiji je krajnji ishod i prije početka izborne kampanje bio poznat s obzirom na snagu i resurse kojima HDZ raspolaže. Tako je bilo sve do 15. ožujka kada se u izbore uključio aktualni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović koji je najavio kako će biti premijer koalicije “Rijeke pravde dolaze” koju predvodi SDP.

Od toga dana predizborna i izborna kampanja postaju nešto sasvim drugačije. Od toga dana svjedočimo međusobnim prozivkama, uvredama, spominjanju članova obitelji, podsjećanjima na prošlost… Rezultat svega toga je da imamo nikad neizvjesnije parlamentarne izbore gdje će se prije svega najveća izborna borba voditi između HDZ-a i Andreja Plenkovića i SDP-a i Zorana Milanovića.

Sve ankete ukazuju kako će rezultati izbora biti tijesni te da će biti potrebno vrijeme, ali i puno političke umješnosti da se sastavi saborska većina koja će onda dati i novoga premijera Hrvatske. Kada se govori o tome postoje tri moguća scenarija.

Prvi je da neka od izbornih listi ostvari ubjedljivu relativnu pobjedu koja bi im onda omogućila da relativno lako pronađu još nekoliko zastupnika koji će postati dio parlamentarne većine. Takav slučaj imali smo na izborima 2020. godine kada je HDZ, suprotno svim najavama, ostvario ubjedljivu pobjedu i došao da većine od 76 ruku koja se održala sve do raspuštanja Hrvatskog sabora. Prema trenutnim anketama takvo nešto je trenutno nemoguće.

Drugi scenario je da u postizborno vrijeme niti jedna od listi ne uspije doći do većine. Tada bi jedna od mogućnosti mogla biti slaganje manjinske Vlade kakvu do sada Hrvatska nije imala. Naime, Hrvatsku bi do novih izbora vodila manjina u Saboru koju bi programski podržavale još neke političke opcije. S obzirom na međusobne razlike takvo nešto se čini nemogućim jer osim programskim i svjetonazorskih razlika postoje i mnoge osobne razmirice koje bi teško rezultirale slaganjem manjinske Vlade.

Treći mogući scenario je raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Do tako nečega bi došlo poslije postizbornih razgovora koji ne bi urodili time da se složi nova saborska većina. Mnogi su mišljenja kako je upravo ovaj scenario prilično realan ako niti jedna od listi 17. travnja ne ostvari ubjedljivu izbornu pobjedu. Međutim, postavlja se pitanje ako bi i došlo do novih izbora što bi se s njima dobilo s obzirom da bi u periodu između dvaju izbora stranke samo dodatno učvrstile svoje već dobro ukopane “političke rovove”.

Koalicijski potencijal

Kada se govori o političkoj sceni u Hrvatskoj, a posebno kada je riječ o najjačim političkim opcijama, od izuzetne važnosti je uvidjeti i tko ima kakav koalicijski potencijal. Naime, ta činjenica bi također mogla biti jedna od presudnih stvari kod slaganja nove saborske većine.

Vlada Andreja Plenkovića osam godina opstaje na vlasti s tankom saborskom većinom koju prije svega čine neke nekada velike političke stranke, poput HNS-a i HSLS-a, od kojih su ostali samo tragovi i sjećanje na nekadašnju političku snagu. HDZ-u su svih ovih godina vjerni i saborski zastupnici nacionalnih manjina gdje posebnu ulogu ima SDSS sa svoja tri zastupnika. U političkoj većini su i neki od političkih preletača, odnosno izabranih saborskih zastupnika koji su se iz nekog razloga priklonili većini i HDZ-u. Ranijih godina tu su posebno aktivni bili izabrani saborski zastupnici na listi strane Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. Među preletačima su bili i neki od viđenijih članova SDP-a kao i drugih stranaka. Mogućnost prelazaka iz jedne stranke u drugu poslije izbora nije isključena niti na ovim izborima jer, ipak, neki ne bi htjeli rizikovati ponavljanje izbora jer se nikada ne zna hoće li opet biti na listi i hoće li biti izabran od birača.

Kada se gleda koalicijski potencijal HDZ-a on je prilično ograničen. Naime, tijekom proteklih godina došlo je do velikih političkih sukoba između HDZ-a te stranaka poput Mosta, Domovinskog pokreta, Možemo tako da je poslije svega teško očekivati nekakvu njihovu novu suradnju. Problem za HDZ je što se radi o strankama koje sigurno ulaze u Sabor i koje će im biti potrebne za slaganje saborske većine. HDZ i Most imaju već primjere loše suradnje, a isto tako svakodnevno svjedočimo i teškim međusobnim optužbama između HDZ-a i Domovinskog pokreta pri čemu čelnici DP-a isključuju svaku mogućnost suradnje s Možemo i SDSS-om.

S druge strane SDP, kojega je kandidatura Milanovića “probudila” i podigla, opet teško može sa strankama desnice posebno ako će u novoj većini biti Možemo koji su se prilično izjasnili o toj opciji. Ulazak Milanovića u kampanju i moguće njegovo slaganje većine bi možda otvorilo više koalicijskog prostora ali opet teško je zamisliti većinu koju bi činili SDP, Možemo, Domovinski pokret, Most, SDSS…

Predsjednička sudbina

Kako god pred Hrvatskom je jedan prilično neizvjestan period kada je riječ o slaganju nove saborske većine i Vlade. Ono što je najgore je da je vrlo lako moguće da će nova Vlada, radi svih članova koalicije, a onda i političkih partnera, biti slaba i podložna brojnim udarcima. Trebati će biti pravi umjetnik pa zadovoljiti programe, odnosno prohtjeve i potrebe, svih članova većine.

Posebno na udaru će biti Andrej Plenković i Peđa Grbin kao predsjednik SDP-a. Naime, manje stranke će se relativno lako konsolidirati i njima je svaki ulazak u Hrvatski sabor veliki uspjeh tako da njihovi čelni ljudi i ne moraju previše brinuti. Međutim, izborni poraz za spomenuti dvojac bi isto tako vrlo vjerojatno značio i da bi morali odstupiti s mjesta predsjednika stranke. Naime, previše toga je uloženo, a i očekivanja su velika sa obje strane tako da bi svaki poraz i HDZ i SDP teško podnijeli.

Kada je pak riječ o Zoranu Milanoviću on je i dalje aktualni predsjednik RH s željom da postane i premijer. Ukoliko bi postao premijer to bi značilo njegovo novo političko uzdizanje, ali poraz “Rijeka pravde” bi vrlo vjerojatno značio i da na idućim predsjedničkim izborima neće biti izabran što bi vjerojatno značilo i njegovo političko umirovljene barem na neko vrijeme.

U konačnici, običnim građanima preostaje samo kupiti dovoljne količine kokica te sva izborna i postizborna događanja pratiti u televiziju, novine ili portale. Isto tako obični građani i ne moraju previše strahovati od svega toga što se i pokazalo kada je pala Vlada bivšeg premijera Hrvatske Tihomira Oreškovića. Naime, u tjednima i mjesecima do novih izbora Hrvatska je sasvim dobro funkcionirala jer, kako mnogi kažu, nije bilo politike i političara da koče razne uobičajene procese.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.