Hrvatsku čeka burno političko proljeće, kriza bi se mogla zaoštriti

Nakon što je Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske najavio da će učestvovati na parlamentarnim izborima kao nezavisni i nestranački kandidat na listi Socijaldemokratske partije (SDP) za premijera te zemlje, i to uz zadržavanje dužnosti predsjednika republike, ubrzo su stigle brojne reakcije. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je Upozorenje da predsjednik Milanović dok obavlja tu dužnost, ne smije učestvovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke.

„Predsjednik Republike nestranačka je osoba i dok obavlja tu dužnost, ne smije sudjelovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Predsjednik Republike u kontekstu raspisanih parlamentarnih izbora bude kandidat na listi za izbor zastupnika ili istican kao kandidat za dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske i da u tom svojstvu sudjeluje u političkoj izbornoj kampanji“, piše u dijelu Upozorenja Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Odluka nije donesena jednoglasno već je od 13 ustavnih sudaca, dvoje glasalo protiv i to Andrej Abramović te Ingrid Antičević Marinović. Kako je potvrdio Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske na konferenciji za medije, prostoriju su prilikom glasanja napustili dvoje sudaca – Lovorka Kušan i Goran Selanec.

„Ustavni sud nije mogao odlučiti ništa drugo nego što je odlučio. Iako je jasno da bi jedini pravi potez u ovoj situaciji bilo razrješenje gospodina Milanovića s dužnosti predsjednika Republike, jasno je da to Ustavni sud nije mogao odlučiti, jer je u hrvatskom Ustavu jasno regulirana procedura opoziva predsjednika, neka vrsta impeachmenta, s time da je u Sjedinjenim Američkim Državama impeachment utvrđivanje krivične odgovornosti predsjednika, a u hrvatskom Ustavu predsjednik podliježe posebnoj odgovornosti, u slučaju povrede Ustava. Neupitno je da je Milanović povrijedio Ustav, ali da bi se taj proces mogao pokrenuti samo na inicijativu dvije trećine zastupnika u parlamentu“, kaže Davor Gjenero, politolog i politički analitičar iz Zagreba.

‘Ne mogu mi ništa’

I kod mnogih pravnih stručnjaka ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju.

„Predsjedniku nije mjesto na parlamentarnim izborima. On ima funkciju predsjednika države za koju je izabran. Parlamentarni izbori su jedna druga stvar koja formira predstavničko i zakonodavno tijelo. On ima kao predsjednik države određenu ulogu u izbornom procesu, ali sasvim sigurno njegova uloga nije da sudjeluje u izborima za zastupnike za Hrvatski sabor“, rekao je Đorđe Gardašević, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu u razgovoru za N1.

Uprkos odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Milanović je ponovio kako će se kandidovati na predstojećim parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati 17. aprila.

„Prezirem ta upozorenja. Ne mogu mi ništa. Krše Ustav i predstavljaju smrtnu opasnost za hrvatsku demokraciju. Neću poštovati odluku i radit ću ono što mi nalaže savjest. Ne može biti obrazloženje da je to duh demokracije. Svetinja za sve nas u liberalnoj demokraciji je – ono što nije zabranjeno je dopušteno. Ja sam građanin”, kazao je Milanović.

Prema Gjenerovim riječima, Zoran Milanović, kao i svi oni koje vezujemo uz maligne utjecaje totalitarnog režima Vladimira Putina, prezire liberalno demokratske poretke i načelo ustavnosti i zakonitosti.

„Ne treba biti posebice inovativan, pa da kršeći načela ustavnosti iznenadite sve one koji razmišljaju unutar ustavnog okvira i demokratskih procedura. Mislim da je manje važno koja ismijavanja ustavnog poretka Milanović još priprema, od odgovora na pitanje zašto ustraje na poziciji Predsjednika Republike, iako je u parlamentarnoj kampanji. Odgovor je jednostavan: zato što je svjestan da je vrlo mala vjerojatnost da bi nakon tih izbora on mogao biti taj koji će formirati većinu, a ako ustraje na mjestu predsjednika, onda je on taj koji povjerava mandat za sastavljanje buduće vlade.“

Bijeg od klopke

Prema njegovim riječima, vrlo je vjerovatno da Milanovićeva zamišljena koalicija neće biti moguća. Shodno tome, dodaje, neće biti jednostavno formirati niti alternativnu većinu.

„Njegov je cilj da iz Ureda Predsjednika blokira dodjelu mandata za sastavljanje buduće vlade i nakon toga raspusti tek izabrani 11. saziv Sabora, ali i vladu Andreja Plenkovića i formira prijelaznu vladu po svojoj volji. Ustav mu to omogućuje. Naravno, ta vlada ne može funkcionirati dugo, a njen je glavni posao pripremiti uvjete za raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Međutim, to je posve dovoljno vremena za uspostavljanje opasne autoritarne strukture u kojoj bi Milanović ovladao svim polugama vlasti“, kaže Gjenero.

Svojim postupkom Milanović je utjecao i na to da nekoliko stranaka istupi iz predizborne koalicije sa SDP-om.

„Praktički svi koji mogu platiti cijenu ulaska u parlament, koji samostalno mogu prijeći izborni prag, odlučili su se za samostalan nastup i bijeg od klopke u kojoj bi se mogli naći s Milanovićem. Predizborna koalicija više ne postoji, jer to što u njoj ostaju tri dosadašnje saborske zastupnice koje de facto nemaju političke stranke i koje ne mogu osvojiti novi mandat, ne znači koaliciju.

Najjasniji su o razlozima svog bijega iz Milanovićeva stiska bili iz dvije liberalno demokratske stranke, regionalnog Istarskog demokratskog sabora i relativno nove stranke Fokus, nastale nakon raspada nekoć utjecajne Hrvatske narodne stranke. To su odgovorni liberalno demokratski političari koji ne žele da ih se povezuje s Milanovićevim ustavnim pučem, mladi ljudi koji razumiju da će politike biti i nakon Milanovića.“

Akteri prave lakrdiju

Imajući u vidu da su izbori za članove u Evropski parlament iz Republike Hrvatske raspisani za 9. juni, Gjenero je stava da je Milanović već duboko u kampanji i za te izbore.

„Hoće li se formalno pokušati kandidirati, manje je važno. Očito je, međutim, da je jedini utjecajni hrvatski europarlamentarac iz redova Europskih socijalista, Tonino Picula, već de facto isključen iz svoje dosadašnje stranke. Tko god iz SDP-a bude izabran u idući saziv Europskog parlamenta, bit će marginalan među zastupnicima, pod sumnjom da pripada krugu utjecaja Putinovog režima“, kaže Gjenero.

Mišljenja je da je Milanović Hrvatsku gurnuo u krizu ustavnog poretka.

„Kriza bi se mogla rapidno zaoštriti, jer sredinom lipnja završava mandat desetoro od trinaest sudaca Ustavnog suda. Taj mandat može biti produljen maksimalno do sredine prosinca, a nakon toga bi Hrvatska mogla ostati bez Ustavnog suda. I to u vrijeme kad bi trebalo provesti eventualno ponovljene parlamentarne i redovite predsjedničke izbore. Od zemlje koja nije bila posebno važna, ali je bila dio glavnog toka europske politike, ona bi se mogla pretvoriti u ozbiljnu kriznu točku na rubu Europske unije“.

Da Hrvatsku čeka burno političko proljeće može se na kraju zaključiti i na osnovu riječi Sanje Barić, profesorice ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci.

„Spašeno je što se moglo spasiti, a akteri dalje rade lakrdiju i urušili su sve, povjerenje u išta osim ‘naših’. A to je smrt društva. Dugoročno. Jedini primjereni komentar jest onaj video klip iz Star Warsa, kada Galaktički senat uz ovacije proglašava senatora Palpatina carem, a Amigdala kaže: And so the democracy dies […] with deafening applause/acclamation (I tako demokracija umire […] uz zaglušujuću aklamaciju)“.