Vrijeme je za izbor strane

U ova užasna vremena, svako od nas mora napraviti izbor.

Da li ćemo odabrati mjeru umjesto haosa?

Da li ćemo izabrati ljudskost umjesto užasa?

Da li ćemo odabrati primirje umjesto genocida?

Da li ćemo odabrati savjest umjesto karijere?

Josh Paul, iskusni američki diplomata, napravio je svoj izbor.

Prošle sedmice, Paul je dao ostavku u State Departmentu nakon snažne, kategorične podrške – retoričke, diplomatske i vojne – koju je iskazao američki predsjednik Joe Biden Izraelu.

U dugom i detaljnom pismu u kojem objašnjava svoju odluku, Paul je napisao kako je posvetio posljednjih 11 godina u pokušajima da napravi “razlike” u nastojanju postizanja stvari koje smatra “dobrim i pravednim”.

Tokom tog perioda, Paul je znao kako treba biti spreman i kako je obavezan praviti “moralne kompromise… dok god sam smatrao kako šteta koju mogu napraviti nije veća od dobra koje mogu uraditi”.

“Slijepa podrška”

No, da iskoristim frazu popularnu ovih dana, Paul je dosegao “prijelomnu tačku” koja je značila “kraj tog dogovora”. 

Paul se protivio Bidenovoj odluci da što prije pošalje “smrtonosnog oružja” Izraelu.

“Slijepa podrška jedne strane je dugoročno destruktivna za interese ljudi obje strane”, napisao je Paul. “Bojim se kako ponavljamo iste greške koje smo pravili proteklih decenija i više ne želim biti dio toga.”

Paul je odbacio ubitačnu politiku koja dugo vremena definira američki okrutni stav prema Bliskom istoku: Ubij prvo, razmišljaj kasnije.

Njegova otvorena kritika glavno-komandujućeg bila je nevjerovatna iz nekoliko vanrednih razloga koji su, u izvještavanju o njegovom iznenadnom odlasku, uglavnom i predvidivo prošli nezamjećeno.

Hirurški precizno, Paul je istakao nevjerovatno licemjerje u srži Bidenovog neosjetljivog i historijski netačnog odgovora na ubilačko ludilo koje guta Izrael i okupiranu Palestinu.

“Mi ne možemo biti i protiv okupacije i za nju. Ne možemo biti i za slobodu i protiv nje”, tvrdi on.

Dozvolite mi da parafraziram Paulovo upozorenje za nesvjesne glupane koje treba lupiti po glavi da shvate i koji su, naravno, osnova američkih medija: Govorimo o okupaciji, idiote.

Ubijanje bez straha od kazne

Potom je Paul priznao nešto što nijedan zapadnjački diplomata, a kamoli američki predstavnik – koliko ja znam – nije uradio, a to je javno priznanje, po cijenu navlačenja na sebe osvetničkog gnjava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovih domaćih i stranih pristalica: Izrael je država aparthejda, kriva za etničko čišćenje i kolektivno kažnjavanje.

Paul je na ovaj način uokvirio svoju žestoku optužnicu: “Ljepota se može naći širom ovog svijeta i zaslužuje i zaštitu i pravo da se razvija, a to je što najviše želim za Palestince i za Izraelce… kolektivno kažnjavanje je neprijatelj te želje, bilo da je riječ o uništavanju jednog ili hiljadu domova, kao i etničko čišćenje, kao i okupacija, kao i aparthejd”.

Čini mi se kako je Paul čuo upozorenja – koja su izgovorile organizacije za ljudska prava iz New Yorka, Londona i Jerusalema – a koje su njegov šef, Kongres i širi establišment zapadnjačkih medija ignorirali ili odbacili u evangelističkoj odanosti odmetnutom režimu koji je pun lopova, rasista i autokrata.

Država aparthejda, još od svog vještačkog nastanka, koristi “blanco” dozvolu, ne samo da otima palestinske domove i zemlju, već da traumatizira, zatvara, muči, ranjava i ubija Palestince bez straha od kazne.

Ta nezakonita, ciljana, sistematska brutalizacija i dehumanizacija generacija zatvorenih Palestinaca u Gazi, okupiranim Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu je neodrživa i morala je eksplodirate, te, neizbježno, potpaliti Hamasove nemilosrdne, osvetničke napade.

Pukotina u fasadi jednoglasnosti

Poučno je i nevjerovatno sramotno da, među karijernim i imenovanim diplomatama koji, zajedno, kreiraju razarajuću politiku SAD-a u regiji, samo Josh Paul ima dobrog i dalekovidnog osjećaja da djeluje uoči humanitarne katastrofe u nastanku.

Bilo bi lako odbaciti njegovo načelno stajalište kao držanje mališe čije odustajanje neće imati nikakvog utjecaja na nemilosrdan kurs koji su Biden i društvo zauzeli.

Bilo bi i pogrešno, također.

Birokratije očekuju i zahtijevaju usklađenost. Morate to pratiti kako bi opstali.

Stoga, kada se usamljeni glas probije iz zvanične linije koju diktira predsjednik SAD-a, mislim kako je to teško i usamljeno iskustvo.

Ipak, jedna pukotina u fasadi jednoglasnosti može dovesti do veće, problematičnije pukotine.

Doista, Paul sada može naći značajnu utjehu znajući kako su mu se mnoge njegove bivše kolege pridružile u osporavanju “neograničene” podrške svoje Vlade Izraelu, smatrajući je opasnom i kratkovidnom.

Pobuna i plima neslaganja

Navodno, “pobuna” kuha među mnogim američkim diplomatama koje pripremaju pisati “pismo neslaganja” kako bi iskazali ogromno protivljenje Bidenovom tvrdoglavom vođenju proklete američke takozvane “strategije” “ubij prvo, razmišljaj kasnije”.

Kako bi suzbio plimu ovog neslaganja, američki državni sekretar Antony Blinken je izgleda imao “sesije slušanja” malih grupa uznemirenih diplomata muslimanskog, arapskog i jevrejskog porijekla kako bi ublažio njihove brige.

To je sramotan potez koji ukazuje kako je “različitost” pogodan smokvin list koji se koristi kao kamuflaža sa tvrdoglavu činjenicu o tome ko donosi genocidne odluke u Foggy Bottomu i Bijeloj kući: bijeli muškarci ratohuškači.

Ipak, neslaganje se širi Capitol Hillom.

Adam Ramer, politički direktor ureda demokratskog kongresmena Roa Khanne, dao je otkaz samo nakon dvije sedmice od imenovanja u znak protesta zbog odbijanja parlamentarca da sponzorira rezoluciju kojom se poziva na hitni prekid vatre.

“Dao sam otkaz u ponedjeljak zbog odbijanja da se traži prekid vatre. Dat ću sve od sebe kako bi se protivio ratu i borbi za palestinsku pravdu”, napisao je Ramer na X.

Nekoliko dana kasnije, u strastvenom otvorenom pismu, više od 400 muslimanskih i jevrejskih uposlenika Kongresa zahtijevalo je da njihovi “šefovi” prestanu “iskorištavati” njihove “bol i hitorije” kako bi “opravdali nasilje” i da podrže prekid vatre.

Oni su napisali kako, u ovom ključnom trenu, “pozivamo naše izabrane zvaničnike da pronađu novi način za napredak, uz nepokolebljivu solidarnost koja je motivirana našom čovječnošću”.

To je bio hrabar i potreban potez.

Konjica ratnika za tastaturama

Predsjednica Evropske unije Ursula von der Leyen suočila se sa pravednom reakcijom 800 javnih djelatnika koji su, u pismu, kritizirali njene očite “dvostruke standarde” i “nekontrolirano” podržavanje izraelskih ratnih zločina u Gazi.

“Ako Izrael odmah ne prestane, cijeli Pojas Gaze i njegovi stanovnici će biti izbrisani sa planete”, navodi se u pismu.

Oni su u pravu.

Što me, konačno, dovodi do izbora uglavnom nepokolebljive konjice ratnika za tastaturama, koja ponovo sretno jaše – u svojim kolumnama i nastupima na TV – i ponovo brani poznatu mantru svog tima: Ubij sada, razmišljaj kasnije.

Sjećamo se kako ste, ne toliko davno, napravili iste užasne odluke u Afganistanu, pa potom i u Iraku.

Kad su užasne ljudske i geopolitičke posljedice vaše neoprostive ludosti postale očite, nekoliko vas je priznalo svoje saučesništvo i ponudilo izvinjenje – radi reda.

Vaša izvinjenja tada nismo prihvatili, i nećemo prihvatiti vaša izvinjenja kada se Gaza pretvori u prah i sjećanje.

Mi ćemo pamtiti, pošto će većina vas bez sumnje voljeti, kao i uvijek, da zaboravi užasni izbor koji je, ponovo, napravljen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.