Druga šansa za NATO

Piše: Luke Coffey

Rečeno nam je da će samit NATO-a u Varšavi biti najvažniji od okončanja Hladnog rata. Problem leži u tome što smo istu stvar čuli za druge samite NATO-a, kao za onaj održan u Velsu 2014, samit u Chicagu 2012, lisabonski samit iz 2010. i tako dalje.

Iako političari ne žele to da priznaju, istina je da ovaj samit nije najvažniji. Najvažniji samit održan proteklih godina je vjerovatno onaj u Velsu 2014. godine. To je bio prvi samit od kad je Rusija napala Ukrajinu, posljednji samit prije nego što su se borbene operacije NATO-a u Afganistanu trebale okončati i posljednji prije nego što je novi generalni sekretar Alijanse trebao preuzeti dužnost.

Ovo okupljanje u Varšavi bi bilo preciznije nazvati samitom “druge šanse”.

To je tako jer NATO ima priliku da donese tešku odluku koji je trebao donijeti u Velsu i poslati poruku Rusiji da je Alijansa ozbiljna kada je u pitanju sigurnost njenih članica.

Zahvaljujući ruskoj agresiji i Moskvinom korištenju sile prilikom precrtavanja granica u Evropi prvi put od 1945. godine, samit u Velsu je trebao Alijansu natjerati da se fokusira na kolektivnu odbranu kako bi se suprotstavila rastućoj prijetnji sa Istoka.

To se nije desilo.

Problemi u NATO-u

Zaobilazila su se sporna pitanja kao što je trajno stacioniranje NATO snaga u baltičkim državama.

Data su nejasna obećanja o povećanju budžeta za odbranu, ali se on od tada povećao samo za 1,5 posto.

Nijedna nova članica nije pozvana da se priključi Alijansi, jer nije bilo političke volje za proširenje NATO-a.

Vrhunac samita je bila objava o stvaranju snaga za brzu reakciju od 4.000 vojnika, ali se čak i ova skromna inicijativa vrlo brzo našla u problemima.

Iako Evropa ima gotovo dva miliona muškaraca i žena u uniformi, i jedna je od najbogatijih regija u svijetu, trebalo je više od 18 mjeseci da se u konačnici formiraju te snage.

Samit u Velsu se završio farsom, kada su generalni sekretar i predsjednik Ukrajine istovremeno održali konferencije za novinare, ali na dvije različite lokacije: prvi u hotelu u kojem se samit održavao, dok je potonji konferenciju održao negdje na hotelskom golf terenu.

Razlog za to? Moskva je odlučila da objavi detalje prvog prekida vatre u Ukrajini istog dana i gotovo u isto vrijeme kada se samit završavao. Dokazujući da čak i Vladimir Putin može da kontrolira ciklus vijesti samita NATO-a.

Od okončanja Hladnog rata, NATO pokušava da pronađe svoju novu ulogu. Nakon ruske invazije na Gruziju 2008. godine, te zatim nakon aneksije Krima 2014, sada je jasno da je nova uloga NATO-a ustvari njegova stara uloga.

Alijansa mora da se preusmjeri na tradicionalnu ulogu teritorijalne odbrane. NATO ne mora biti svugdje u svijetu i raditi sve, ali mora biti u stanju da brani teritoriju svih svojih članica.

Nakon kolapsa Sovjetskog saveza postojala je nada o bližim odnosima između Zapada i Rusije. Sredina devedesetih godina prošlog stoljeća – posebno tokom vladavine Borisa Jeljcina – sugerirala je da je Rusija okrenula ploču.

Dolazak Putina

Ali je onda došao Vladimir Putin.

Putin je podsjetio na dane carske Rusije i namjerio se da uspostavi ruski utjecaj van granica njegove zemlje.

Iznova je Putin dokazao da mu se ne može vjerovati.

Uzmite Siriju za primjer. NATO i Rusija imaju zajednički interes u Siriji na isti način na koji klijent i pljačkaš imaju zajednički interes za banku. Isto se može reći i za Arktik, Istočnu Evropu, Balkan te Južni Kavkaz. Ovo je stvarnost sa kojom se NATO mora suočiti.

Strateški koncept NATO-a je zamišljen da naglasi prijetnje sa kojim će se Alijansa suočiti u budućnosti i kako da se najbolje nosi sa tim izazovima. NATO očajnički mora da počne da piše novi Strateški koncept na samitu u Varšavi.

NATO je zadnji Strateški koncept objavio 2010. godine. To je bilo prije takozvanog Arapskog proljeća, ruske nezakonite aneksije Krima i rasta ISIL-a. Očito je da je taj koncept zastario.

Najvažnije od svega, naredni samit NATO-a mora povući liniju u odnosima sa Moskvom dok god je Putin na vlasti. To bi moglo potrajati i članice NATO-a moraju pripremiti svoju javnost na to.

Zahvaljujući Putinovom manipuliranju ustava, on je od 1999. godine bio ili na poziciji predsjednika ili na poziciji premijera i može ostati na bilo kojoj od tih pozicija do kraja svog života. 

Srećom, Putin nije uradio ništa previše ludo od prošlog samita da istinski testira NATO. Alijansa mora biti zahvalna za ovu drugu šansu da uradi ono što nije urađeno na samitu u Velsu.

Čekanje na naredni samit 2018. bi moglo biti prekasno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera