Treći egzodus iz Afganistana

Piše: Helena Malikyar

Godine 1919, britanski agent u Kabulu se u pismu upućenom Radži požalio da je afganistanski monarh “uvijek bio izuzetno ljubazan prema Nijemcima i Austrijancima i da je ih je često zabavljao i posjećivao”.

Pri tome je mislio na više od 120 njemačkih i austrijskih ratnih zarobljenika koji su pobjegli iz kampova u Rusiji i našli utočište u Afganistanu tokom Prvog svjetskog rata. Afganistan ih je primio unatoč činjenici da su u to vrijeme međunarodni odnosi te zemlje bili pod britanskom kontrolom.

Ista darežljivost je ukazana mnogim jevrejskim porodicama koje su pobjegle iz Sovjetskog saveza tokom Drugog svjetskog rata i nadolazećih Staljinovih čistki.

Zauzvrat su Njemačka, Austrija i druge zapadne zemlje otvorile svoja vrata za afganistanske izbjeglice tokom protekle četiri decenije stalnog nasilja u Afganistanu.

Druga najveća grupa

Do prošle godine Afganistanci su bili najveća globalna izbjeglička populacija sa 2,6 miliona izbjeglica, što je gotovo 10 posto ukupne populacije te zemlje. Danas se procjenjuje da je 12 posto Afganistanaca u izbjeglištvu, što ih čini drugom najvećom izbjegličkom grupom (nakon Sirijaca) koja je stigla do evropskih obala i granica.

Prema agenciji Ujedinjenih naroda za izbjeglice, UNHCR-u, više od 40.000 Afganistanca je tražilo azil u Evropi od januara do augusta ove godine.

Iako tragedije koje su decenijama zadesile afganistanske izbjeglice nisu dospjele na naslovne strane i u udarne termine zapadnih medija, mnogi su umrli užasnom smrću ili su pretrpjeli neopisive teškoće.

Mnoge porodice još čekaju da čuju vijesti o svojim najmilijim koji su jednostavno nestali na putu ka boljem životu.

Austrijska policija ovog mjeseca je  spasila 24 afganistanska tinejdžera koji su bili natrpani u transportni dio malog kamioneta, čija su teretna vrata bila zavarena.

Sedmicu ranije pronađena su beživotna tijela 71 Afganistanca, zapečaćena u kamionu.

Iako grozna sigurnosna situacija tjera mnoge Afganistance da sve riskiraju, drugi bježe zbog ekonomske stagnacije u zemlji i zapanjujuće nezaposlenosti.

Deseci porodica prodaju svoju imovinu ili posuđuju novac da plate krijumčarima ljudi da ih prebace u Evropu. Oni koji ne mogu da plate za putovanje cijele porodice, plate put samo za mlade, uglavnom vješte sinove, sa nadom će pronaći svjetliju budućnost u sigurnoj i prosperitetnoj zemlji.

Misteriozna smrt

Nedavno je tijelo mladića vraćeno njegovoj porodici u provinciji Logar. Prošle godine je okončao studije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kabulu. Nemogućnost da osigura zaposlenje je natjeralo mladog ljekara da stavi život na kocku – njegovim roditeljima je rečeno da je umro “misterioznom” smrću negdje između Irana i Turske.

Ali, grozna iskustva nisu ograničila stopu migracije. Od kad su Njemačka i neke druge evropske zemlje objavile da će prihvatiti izbjeglice, afganistanski Odjel za izdavanje pasoša je preplavljen zahtjevima.

Prema riječima uposlenika agencije za pasoše, sada u prosjeku izdaju 2.000 pasoša dnevno, što je trostruko više u odnosu na broj od prije šest mjeseci. Nezvanični izvještaji sa graničnog prelaza u provinciji Nimruz kažu da više od 8.000 ljudi svakodnevno prelazi u Iran. Ukupan broj bi mogao biti mnogo viši, s obzirom na afganistanske porozne granice i brojne granične prelaze.

Najava Njemačke da će prihvatiti više izbjeglica je također trenutno smanjila cijenu putovanja sa 10.000 dolara na sadašnjih 4.000 dolara.

Iako su dobre vijesti da Evropa preispituje i mijenja svoju imigracijsku politiku sa humanitarnog stanovišta, masovni egzodus predstavlja problem za budućnost Afganistana. Ovo bi predstavljalo treću veliku masovnu migraciju za manje od četiri decenije. Rezultirajući odljev mozgova, te bijeg obrazovanih i sposobnih ljudi bi bio poražavajući za zemlju u tranziciji.

Prvi egzodus

Prvi val se desio osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je obrazovana klasa drevnog režima pobjegla od sovjetske invazije i afganistanske komunističke vlade.

Krvavi sukobi mudžahedina i kasnije talibansko preuzimanje vlasti devedesetih godina doveli su do drugog vala migracije, što je ostavilo zemlju bez preostale obrazovane elite i rastuće urbane srednje klase.

Sa invazijom NATO-a, predvođenom Sjedinjenim Američkim Državama, svrgavanjem talibana te uspostavljanje demokratskog sistema krajem 2001, mnogi Afganistanci su se vratili u svoju domovinu, donijevši svoje obrazovanje stečeno u progonstvu i svoje globalno iskustvo.

Međunarodno učešće je proizvelo novu generaciju obrazovanih, vještih i socijalno svjesnih Afganistanca.

Također je stvorilo i želje za boljim životom, želje za ekonomskim prosperitetom i očekivanjima za osnovnim životnim potrebama.

Generacija kojoj je dozvoljeno da proba slatki ukus mogućnosti, slobode, prava i relativne stabilnosti sada mora da izbjegava eksplozije i samoubilačke napade.

Ujedinjeni narodi su izvijestili da je u prvoj polovini 2015. godine gotovo 5.000 civila stradalo u napadima talibana i od improviziranih eksplozivnih naprava.

Psihološke posljedice

Pojačano nasilje također utječe na pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, pravosuđu te ekonomskoj aktivnosti, a da ne govorimo o dubokim psihološkim posljedicama.

Nezaposlenost je dosegla rekordne visine. Domaća i strana ulaganja su zaustavljena, a odlazak kapitala postaje kritični problem. Projekti vezani za međunarodnu pomoć – jednim od najvećih izvora zaposlenja u protekloj deceniji – većim dijelom su ugašeni ili stavljeni u stanje hibernacije. 

Svijet također tjera Afganistan da postigne mirovni sporazum sa svojim neprijateljima. Nedavne podjele unutar talibanskih redova, povećano prisustvo grupe Islamska država Irak i Levant, te aktivnosti drugih regionalnih terorističkih grupa, zajedno sa trajnom neiskrenošću Pakistana su dodatno zakomplicirale mirovni proces.

Rastuće afganistanske Nacionalne snage sigurnosti su svoj posao obavile izuzetno dobro, ali bez međunarodne vojne pomoći, afganistanski rat protiv terorizma i mirovni napori će biti uzaludni.

Njemačka i druge zemlje Zapada su možda pokazale velikodušnost prihvaćanjem izbjeglica, ali ako svijet ne obnovi afganistansku ekonomiju i ne pozabavi se ozbiljno obnovom sigurnosti, odljev mozgova će teško unazaditi globalne napore vrijedne hiljade milijardi dolara za rehabilitaciju i stabiliziranje Afganistana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera