Štefanova fula i Europina nula

Piše: Ešref Kenan Rašidagić

Po ko zna koji put sreli su se tako neki dan politički lideri Bosne i Hercegovine i europski povjerenik za proširenje Štefan Fule, da bi razgovarali o provedbi već famozne presude Sejdić-Finci. Na opće iznenađenje apsolutno nikoga, do dogovora nije došlo. Fule se “razočarao” rezultatima razgovora. Bh. javnost – u slučaju da je uopće primijetila da se ovih dana razgovaralo o toj temi – s univerzalnim pošalicama je popratila rečeno Fuleovo razočarenje. Bh. lideri su prigodno odverglali neku pjesmicu iz svojih izlizanih repertoara – o borbi za ovu ili onu naciju – i vratili se onome što ih ovih dana jedino i zanima: spašavanju vlastitih pozicija, donekle uzdrmanih aktuelnim dešavanjem naroda.

Europsku uniju se u međunarodnim odnosima već habitualno proziva za neefikasnost, bezubost i nemogućnost da usaglašeno djeluje s bilo kakvom dozom kredibiliteta, čak i u slučajevima i krizama koje su za nju od vitalnog značaja. Šta je, dakle, EU poduzela nakon debakla sarajevskih razgovora? Još se oporavljajući od “razočarenja” koje su joj priredili bh. lideri, EU je, djelujući putem svog povjerenika Fulea, odlučno i beskompromisno poručila da “bh. političare treba da je sramota”. Šta ti je reći institucija!

Bh. javnost – u slučaju da je uopće primijetila da se ovih dana razgovaralo o toj temi – s univerzalnim pošalicama je popratila Fuleovo razočarenje.

Naravno, jedina prava opasnost po bh. političare od ovakvih i sličnih “odlučnih” kominikea je da se neki od njih zagrcne i uguši od silnog smijeha slušajući Fuleovu konferenciju za novinare. Nikakva druga opasnost im ne prijeti za njihovo uporno odbijanje da svoj posao shvate kao nešto što nadilazi borbu za svoje feudalne posjede u ovakvoj rascjepkanoj Bosni i Hercegovini.

Europska politička elita, također, klasičnom zamjenom teza kontinuirano pere ruke od rješavanja situacije u Bosni i Hercegovini. Kao kosponzor frankenštajnskih dejtonskih ustavnih rješenja za Bosnu i Hercegovinu, u kojem profitiraju isključivo oni političari koji djeluju u skladu sa uzusima feudalne vladavine etničkim rezervatima, Europa se čudom čudi kako je u ovoj državi nemoguće postići koncenzus o pitanju integracija u EU, koje bi u velikoj mjeri tu feudalnu vlastelu učinile irelevantnom.

Poput uvrijeđenog djeteta

Ne očekuje, naravno, niko da se nekakvi bezoblični birokrati u Briselu hvataju ukoštac sa svim manama i nelogičnostima dejtonskog ustrojstva Bosne i Hercegovine, sazivajući nekakav “Dayton 2”. Tu mogućnost, naravno, posjeduje samo američka administracija, kada se i ako se ikada odluči da konačno završi posao uređenja države počet 1995. godine. Međutim, običan građanin ove zemlje mogao bi možda s pravom očekivati da moćna Europa ima načina i snage razlučiti ko su krivci za ovakvu blokadu bh. puta ka euroatlantskim integracijama i kazni feudalne elite koje profitiraju od statusa quo, umjesto što im, poput kakvog uvrijeđenog djeteta, plačnim glasom dobacuju: “Sramota!”

Slučaj Sejdić-Finci se, kroz netransparentan i kafanski način rješavanja problema, pretvorio u vježbu iz antidemokratije.

Pozitivno u cijeloj ovoj priči je jedino da se cijela saga o rješavanju slučaja Sejdić-Finci, usljed nemogućnosti EU-a da o tom pitanju poduzme bilo šta, vraća u bh. institucije, gdje je od početka jedino i trebala biti rješavana. EU je, vodajući i čašćavajući bh. političke lidere po bijelom svijetu, usput ih moljakajući da sami sebi odsijeku granu na kojoj sjede, pokazala ne samo koliko je nemoćna i nezrela, već i koliko težine nosi njena retorika o “potrebi jačanja demokratskih struktura” unutar Bosne i Hercegovine i drugih država u sličnoj poziciji.

Slučaj Sejdić-Finci se, kroz takav netransparentan i kafanski način rješavanja problema, pretvorio u vježbu iz antidemokratije, kojoj su zajedno kumovali lokalni politički lideri i beskičmena i dezorijentirana EU. Slučaj Sejdić-Finci se, također, usljed dopuštanja EU-a da se o njemu razgovara isključivo s predstavnicima lokalnih etnopolitičkih elita, uz potpuno isključenje bh. javnosti, već odavno pretvorio u farsu, u kojoj se jedino ne razgovara o samom Sejdiću i Finciju.

Kafanske turneje po Europi

Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci predstavlja dokaz da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava manjina, kojima je, zbog toga što je ta ista Europa putem OSCE-a i Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice svojedobno dokinula zadnje relikvije “građanskog” iz bh. političko-pravnog okvira, onemogućeno da se kandidiraju za najviše političke pozicije u zemlji. Ta ista Europa, sada u dosluhu s bh. političkim liderima, na kafanskoj turneji po europskim glavnim gradovima dopušta da se neophodne izmjene Izbornog zakona u cilju poštivanja prava manjina (ostalih u bh. političkom novogovoru) pretvore u novo crtanje karata i semantičko-pravne akrobacije, s isključivim ciljem daljeg jačanja etničkog karaktera bh. političkih procesa.

Djetinjasta politika ne zaslužuje drugo nego: ‘Štefane, ovaj debakl u Sarajevu Vam je bio potpuna fula. Europo, sjedi, nula!’

Na kraju krajeva – da se odmaknem malo od ustajale bh. političke žabokrečine – nije ovdje u pitanju samo Bosna i Hercegovina, već općenito kredibilitet EU-a i cjelokupnosti europskog djelovanja na međunarodnom planu. Kako očekivati da američki diplomati s podsmijehom ne odbacuju mogućnost da EU odigra bilo kakvu smislenu ulogu u daleko većoj i složenijoj krizi u Ukrajini (bilo bi dobro da Ujedinjeni narodi pomognu u ovoj stvari), kada administracija u Briselu nije u stanju izvršiti pritisak ni na lokalne bh. kabadahije da interese zemlje i naroda podrede svojim ličnim interesima. Magovima svjetske diplomacije Fule mora izgledati nevjerojatno opak i snažan dok kao dijete iz ćoška uvrijeđeno dobacuje: “Sramota! Sramota!”

Djetinjasta politika ne zaslužuje drugo nego: “Štefane, ovaj debakl u Sarajevu Vam je bio potpuna fula. Europo, sjedi, nula!”

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera