Raste frustracija Ukrajine Evropom i SAD-om: ‘Gorjet će i u njihovoj kući’

Frustracija američkim zadržavanjem ključne finansijske i vojne pomoći Ukrajini izašla je na svjetlo dana na Ekonomskom forumu Delphi u Grčkoj prošle sedmice.

“Rusi uništavaju ukrajinske elektrane, što je ratni zločin, ali se izvlače tim jer kao kolektivni Zapad nismo opskrbili Ukrajinu s dovoljno projektila”, rekao je za Al Jazeeru na marginama sastanka Radoslaw Sikorski, bivši poljski ministar vanjskih poslova i odbrane.

Na dan kada je razgovarao s Al Jazeerom Rusija je ispalila baraž od 80-ak projektila koji su potpuno uništili termoelektranu u Kijevu, koja navodno ima najbolju protivzračnu odbranu u zemlji.

Bio je to tek drugi put u ratu da je uništena cijela elektrana. Rusija je 24. marta uništila postrojenje u Harkovu.

“Ne možete voditi moderne gradove bez struje. Stoga se bojim da, ako Ukrajincima ne damo dovoljno protivavionskih ili protivraketnih sistema navrijeme, možemo imati još jedan val izbjeglica koji ne mogu ostati u svojim gradovima”, rekao je Sikorski.

Amerika ‘zapela’, Evropa ‘spora’

U Poljskoj se već nalazi gotovo milion ukrajinskih izbjeglica od ukupno šest miliona koliko ih je u Evropi.

U međuvremenu, republikanci lojalni predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu u Zastupničkom domu Američkog kongresa plašili su se suprotstaviti mu se glasanjem za paket pomoći od 60,1 milijardu dolara, koji je zapeo u decembru, uprkos činjenici da su demokrate i republikanci u Senatu odobrili prijedlog zakona. Jedan je komentator rekao da je “optimista” da će sada proći.

“Ovo ‘do sljedeće sedmice’ ili ‘do sljedećeg mjeseca’ slušam oko osam mjeseci, tako da ću vjerovati tek kada se dogodi”, rekao je Sikorski.

Vladala je i frustracija što je evropska odbrambena industrija bila spora u povećanju proizvodnje municije i popunjavanju praznine koju je ostavio SAD.

“Oni ne proizvode dovoljno ni za sebe”, rekla je za Al Jazeeru ukrajinska zastupnica Julija Klimenko.

“Dvije godine pričaju kako će, možda, sutra ili do kraja 2025. krenuti s proizvodnjom. To izgleda vrlo neodgovorno.”

“Rat u Ukrajini je pokazao da je stopa iscrpljenosti municije mnogo brža nego što smo unaprijed planirali, tako da se moramo ponovno naoružati kao i Ukrajina. Moramo ojačati naše vojno-industrijske sposobnosti,” rekao je za Al Jazeeru David Lidington, predsjednik Kraljevskog instituta ujedinjenih službi, savjetodavnog tijela sa sjedištem u Londonu.

Sikorski procjenjuje da je Evropa isporučila milion artiljerijskih granata koje je obećala Ukrajini prije godinu, u novcu ili na drugi način. Odvojena češka inicijativa za kupovinu zaliha granata iz cijelog svijeta omogućila bi još blizu milion do juna, rekao je, kada se očekuje nova ruska ofanziva.

“Ali uporedite to s ruskom proizvodnjom od 2-3 miliona [godišnje]”, rekao je.

“Imamo višestruko veće resurse, ali oni su bolje mobilizirali svoje.”

Članice Evropske unije su se, također, obavezale na višegodišnju finansijsku i vojnu pomoć Ukrajini.

‘Smiješni izgovori’

Ipak, vladala je frustracija zbog Njemačke jer nije isporučila rakete Taurus dometa 500 kilometara, strahujući da će se koristiti za napad na Rusiju i američke administracije, jer ukrajinskoj vojsci nije isporučila taktičke projektile dometa 300 kilometara.

“Siguran sam da Rusija nema sposobnost izbaciti Ukrajinu iz ovog rata. Računaju na to da nismo uspjeli isporučiti ono što je potrebno, rekao je Ben Hodges, bivši komandant američkih snaga u Evropi.

“Riješite se svih ovih smiješnih izgovora zašto ne možemo osigurati određene vrste oružja.”

Veliki dio frustracije Evropom bio je fokusiran na njen percipirani nedostatak perspektive u pogledu razmjere izazova. Naprimjer, evropske finansijske institucije drže više od 200 milijardi dolara u ruskoj imovini, ali dok je EU odlučio usmjeriti oko 3,5 milijardi dolara prihoda u Ukrajinu, tek treba donijeti odluku o glavnici.

Klimenko krivi Evropsku komisiju, izvršnu vlast EU-a, da se previše fokusirala na zadržavanje ukrajinskog poljoprivrednog uvoza izvan EU-a.

“Oni ne shvataju da su oni sljedeći na redu. To je kao da se djeca igraju s vatrom i ne shvaćaju da će im požar spaliti kuću”, kaže Klimenko, govoreći o strahovima od ruskog napada na NATO u narednim godinama.

No, Evropljani su počeli shvatati stvarnost, rekao je Hrihorij Nemirija, zamjenik predsjedavajućeg Ukrajinskog parlamenta.

“Ono što sve bolje razumijemo je da ova [vojna] pomoć nije humanitarna. To je u interesu onih zemalja koje je pružaju i koje sada razmišljaju o tome da je udvostruče”, rekao je Nemirija za Al Jazeeru.

Ukrajina pati od nestašice oružja od prošlog ljeta kada je pokrenula kontraofanzivu na dobro pripremljene ruske položaje i nije ih uspjela probiti. Devet mjeseci ranije, razbili su ruske snage u kontraofanzivi kojom su zauzeli veliki dio Harkova na sjeveru i Hersona na jugu.

Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela, njemačko savjetodavno tijelo, procijenio je da su obaveze ukrajinskih saveznika o naoružanju u augustu i oktobru prošle godine bile 87 posto niže nego u istom razdoblju 2022.

“Moramo konačno doći do visokopreciznog oružja dugog dometa, opreme za deminiranje i artiljerijskih granata za probijanje fronta. Još ima vremena da to učinimo,” rekao je Nemirija.

‘Krvlju plaćena privrženost Evropi’

Uprkos nepostojanosti svojih saveznika Ukrajina nastavlja mobilizirati jedini resurs za koji je još isključivo odgovorna – ljudstvo.

Prošle sedmice donijela je svoj treći zakon o mobilizaciji od 2014, kada je počeo njen rat protiv proruskih separatista na istoku. Cilj mu je prikupiti do 300.000 novih vojnika, čime bi ukrajinske oružane snage do kraja godine brojale ukupno 1,2 miliona muškaraca i žena u uniformama.

Dodatne jedinice predstavljaju šest puta više ljudstva od onog koje se okupilo za prošlogodišnju kontrofanzivu, ali Ukrajini je potrebno da saveznici opreme te snage, što znači da će njeni zahtjevi samo rasti.

Nemirija je optimističan u pogledu izgleda Ukrajine.

Prije dvije godine, rekao je, “bilo je prilično čudno govoriti u evropskim prijestolnicama i pokušavati uvjeriti sagovornike da je Ukrajina evropska nacija”.

Ukrajina je dokazala svoju privrženost Evropi i to krvlju platila. To, rekao je, znači da se Ukrajina ponovno rađa kao evropska nacija, a EU i Ukrajina su povezane i u pobjedi i u porazu.

“Svaka nacija u historiji ima trenutak istine“, rekao je, “da dokaže je li nacija koja zaslužuje slobodu ili ne”.