Tropske šume svijeta kao privredni resurs

Kada se govori o prirodnom blagu nekog geografskog prostora, uz obaveznu priču o rudama i vodenom potencijalu, uvijek se spominje i šumski fond kao veoma značajna stavka. Drvo je kroz prošlost odigralo veoma značajnu ulogu te bilo sirovina svake gradnje kao i osnovni energent. Razna plovila su pravljena od drveta, ono je bilo i baza gradnje nastambi, prvi energent, uvijek bilo i dobar fortifikacijski objekt, brana, most kao i sve druge stvari koje su trebale čovjeku da ostvari svoje biološke i socijalne potrebe. Zanimljivo je da se kroz prošlost ljudske vrste spominju kameno, metalno, bakarno i razna druga „doba“, a zaboravljamo da je cijela naša prošlost suštinski – drveno doba.

Značaj drveta i šumskog fonda ne jenjava ni u najmodernije doba. Može se konstatirati da se aspekt primjene i valorizacije promijenio, ali kvantitet iskorištavanja se permanentno povećavao. Danas poseban oblik industrije predstavlja ona drvoprerađivačka, a šuma predstavlja resurs od kojeg neke grane privrede zavise. S obzirom na cijene energenata jedno je sigurno – drvo neće izgubiti na značaju.

Geografija nas uči da vegetacija zavisi od klimatskih uvjeta prostora. Upravo zbog toga postoje klimatsko-vegetacijske zone, a nazivi klima aludiraju na osnovnu vegetaciju koja dominira tom regijom. Tako postoje klima tundre i klima tajge ili stepska, savanska, pustinjska i prašumska klima. Sami atributi dovoljno govore o tome koja je vegetacijska posljedica tih klimatskih odlika.

U posebnu kategoriju klima spadaju tropski klimati. Oni se rasprostiru od ekvatora do 15 stupnjeva sjeverne i južne geografske širine. Pojas je poznat kao „žarki“, a specifičan zbog velikog upadnog kuta Sunčevih zraka tokom cijele godine. Posljedica tih okolnosti su stalno ljeto te velika količina kišnih padavina. Vječna toplota i vlaga su idealni za gustu vegetaciju. U Kepenovoj klasifikaciji klimata ova regija spada u klime A, u koje spadaju prašumska, savanska i monsunska klima.

Tri velika geografska prostora gustih tropskih šuma

Zanimljivo je da prašumska klima ima oznaku Af u kojoj drugo slovo predstavlja feuchtigkeit (vlažnost). To znači da se padavine izlučuju tokom cijele godine i to u obliku zenitnih kiša. Visoka temperatura je „krivac“ stalnog isparavanja, a iznad ekvatora je pojas calme. To je pojas iznad kojeg nema horizontalnog vjetra nego se zrak samo vertikalno kreće jer vodena para isparava. Svaki dan oko podneva, kada je Sunce u zenitu, para se kondenzira i izlučuju pljuskovite kiše. Kod savane postoje sezonske kiše, pa je oznaka klime Aw, gdje drugo slovo označava winter (zima), jer nema padavina u tom periodu godine.

Pojas calme i zenitnih kiša je ponudio tri velika geografska prostora gustih tropskih šuma. Iako se pojam prašuma vezuje za sve šume koje su iz nekog ranijeg perioda (prašuma – stara šuma), ovaj pojam se vezuje uglavnom za tropske šume. Spominju se i „prašume Europe“ iz perioda nakon ledenog doba. U Bosni i Hercegovini postoje tri takve šume: Janj, Lom i Perućica. Svakako to nisu tropske prašume te im se šumski fond, i kvalitativno i kvantitativno, razlikuje od onoga što se može naći u tropskim prostorima specifične flore i faune.

Najveća prašuma na planeti je Amazonija ili Amazonska prašuma. Njena površina je deset puta veća od Francuske. Za tu regiju je poznat i naziv selvas jer na portugalskom i španjolskom jeziku to doslovno označava tropske šume. Iako su morske alge najveći proizvođači kisika, Amazonija je poznata pod nazivom „pluća svijeta“. Ta prašuma se rasprostire kroz devet država i najveći je šumski resurs planete. U Amazoniji je pronađeno drvo 89 metara visine, a znanstvenici smatraju da je gotovo 12.000 vrsta drveta zastupljeno u Amazonskoj prašumi.

Zbog nekih vrsta, kao što je kaučuk od kojeg se dobija prirodna guma, šuma se veoma brzo krči te se ponekad javljaju i politički problemi zbog toga. Poznata je nesuglasica Vlada Njemačke i Brazila, koja se dogodila zbog ekoloških razloga. Ekonomske potrebe i eksploatacija degradiraju floru i faunu kao i prostor obitavanja brojnih domorodačkih plemena tog dijela svijeta kao Kajapo, Piraha, Toromona i Korubo. Ta plemena su poznata i prema snimcima na kojima helikoptere gađaju kopljima, a veliki problem su imali u periodu korone jer nemaju akomodaciju na razne bolesti. Njihov prirodni prostor ih je izolirao, a njihova borba za svoj prostor na neki način liči na film Avatar. Eksploatacija nekih manje poznatih vrsta drveta kao što su abonos, koji se koristi za najluksuzniji namještaj, ili bocate, koji je dobar za izradu skupih muzičkih instrumenata, doprinose smanjenju životnog prostora domorodaca.

Krčenje šuma dovodi do opće katastrofe

U centralnom dijelu Afrike, u zoni nekadašnje belgijske kolonije, nalazi se druga po veličini tropska šuma na planeti. Poznata je pod imenom Zair, ali se u moderno doba konzumira izraz Kongo. Krčenje šume je tamo dovelo do opće katastrofe, erozije i spiranja tla te brojnih klizišta i ekoloških problema. Areal brojnih vrsta koje su endemične zbog specifičnih uvjeta je ugrožen. Drvo mpingo, od kojeg se prave neki instrumenti pa je posebno traženo, uzrok je silnih krčenja šume. Naravno da je opća potreba i potražnja za papirom, celulozom te industrijom namještaja omogućila da se kupuje drvo iz jeftinih i siromašnih prostora centralne Afrike. DR Kongo je uvijek specifičan po političkim problemima, a to doprinosi nekontroliranoj eksploataciji šume. Ovaj tropski dio Afrike je i dom ebanovine, drveta visoke čvrstoće i specifične težine koji se koristi u industriji namještaja. Zbog njegove eksploatacije ovdje je nastupila ogromna deforestizacija. Slično se dešava i zbog manje poznatog drveta bubinga (afrička ruža).

Treća tropska šuma je u Indoneziji, poznatija kao džungla. Dobila je ime iz jezika sanskrt gdje jangala doslovno znači „pustara“. Regije tropskih šuma su iznimno rijetko naseljene. Slična je priča i o ovdašnjoj eksploataciji koja datira od brojnih kolonizatora od kojih je dominirala Nizozemska. Najpoznatiji je mahagonij i kaučuk, ali je iznimno zanimljiva i vrsta agar koji je endemska vrsta i služi u proizvodnji parfema i namještaja. Pretjerano iskorištavanje je dovelo do potrebe da vlade država u kojima se nalaze tropske šume naprave pakt i pokrenu aktivnosti o zaštiti brojnih vrsta zbog čije ugroženosti može biti ugrožen cijeli ekosistem.

Prošle godine su se vlade Brazila, Indonezije i DR Konga dogovorile o „ekološkoj“ saradnji. Najveći problem prirode je što je mi mnogo brže uništavamo nego što se ona može obnoviti. Jedan od prirodnih zakona je samoregulacija, odnosno pojava da se sve obnavlja u određenom vremenskom periodu. Obnavljanje jedne četinarske šume traje od 500 do 700 godina, a jasno je da se deforestizacija vrši mnogo brže od tog perioda. Šuma je izvor kisika, kontrolor poplava jer drvo „pije vodu“ i čuva od erozija. Krčenje šuma i prodaja drvnog fonda jeste unosan biznis za pojedince, ali su posljedice nekontrolirane sječe šume ogromna negativna posljedica za sve nas.