‘Palikuća i vatrogasac’: Može li SAD obuzdati Izrael nakon napada Irana?

Odgovor administracije američkog predsjednika Josepha Bidena na iranski historijski napad projektilima i bespilotnim letjelicama na Izrael bio je dvostruk: Washington je ponovno potvrdio svoje obećanje da će uvijek biti uz svog “oklopnog” saveznika Izrael, dok je, također, apelirao na Vladu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ne poduzima dalje akcije koje bi mogle uvući regiju u širi rat.

Dani pred nama pokazat će jesu li te dvije opcije kompatibilne ili su prioriteti dviju vlada u suprotnosti, rekli su analitičari za Al Jazeeru.

Kratkoročno gledano, iranski napad od 13. do 14. aprila državni je udar i za Izrael i za njegove pristalice u Sjedinjenim Američkim Državama. Iz njihove perspektive, to nudi obnovljeno opravdanje za vojnu podršku Izraelu dok slabi fokus svijeta na navodna zlostavljanja počinjena u Gazi u sedam mjeseci rata, govori Triti Parsi, izvršna potpredsjednica Instituta Quincy za odgovorno državništvo sa sjedištem u Washingtonu.

Ali, ukoliko Netanyahu ignorira američke pozive na suzdržanost, to bi moglo dovesti do toga da Bidenova administracija bude dodatno sputana svojim političkim i ideološkim obavezama prema Izraelu, što bi na kraju moglo uvući Washington u širi rat, dodaje on.

“Biden je rekao Izraelcima da ovo shvate kao pobjedu i ovdje stanu”, rekao je Parsi za Al Jazeeru. “Iako je to korisno, nije dovoljno snažno i jasno s obzirom na Netanyahuovo sistematsko prkošenje Bidenovim savjetima i upozorenjima koje je dobio u privatnosti tokom posljednjih sedam mjeseci.”

“Ovo je trenutak, s obzirom na činjenicu da gledamo u ponor u smislu regije, kada Biden mora biti mnogo jasniji i mnogo snažniji u povlačenju crvene linije za Izrael i Netanyahua da ne uvedu cijelu regiju u rat.”

Operacija ‘Pravo obećanje’

Biden je prekinuo vikend putovanje i vratio se u Washington DC dok je Iran lansirao stotine dronova i projektila prema Izraelu u subotu, u operaciji koju je Teheran nazvao “Pravo obećanje”.

Ovo je prvi put da je Iran ikada direktno napao Izrael, a iranski zvaničnici rekli su da je cilj bio uspostaviti “odvraćanje”. Napad je izvršen kao direktan odgovor na izraelski od 1. aprila na Iranski konzulat u Damasku (Sirija), u kojem je ubijeno osam osoba, uključujući dva iranska generala i koji je naširoko osuđen zbog kršenja diplomatskih normi.

Prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima, ambasade država smatraju se jednakim s njihovom suverenom teritorijom: Pravno, bombardiranje iranske diplomatske misije u Siriji bilo je jednako napadu na iransko tlo.

Ali nekoliko analitičara sugeriralo je da su napadi Teherana potencijalno trebali biti signal Washingtonu. Izrael i SAD su objavili kako je gotovo svih od više od 300 letećih objekata presretnuto, a prijavljena je samo manja šteta.

Na taj je način napad omogućio Teheranu da provede ono što su mnogi smatrali neizbježnim odgovorom na izraelski napad na njegov konzulat, istovremeno uklanjajući neke varijable koje bi mogle proizaći iz iznenadnijeg napada ili posredničkih snaga, a koje bi zauzvrat potencijalno mogle pokrenuti sukob koji se teže može kontrolirati, smatra izvršni direktor Arapskog centra Washington DC Khalil Jahshan.

“Nisam pristalica zavjera, ali imam osjećaj da je došlo do određene koordinacije strana u vezi s ovim u proteklih nekoliko dana”, rekao je Jahshan za Al Jazeeru, ističući da se to desilo posredstvom trećih strana u regiji.

“Mnogo informacija je podijeljeno između Teherana i Washingtona. Tako [napad] nije bio iznenađenje… To je neka vrsta političkog teatra drugim sredstvima.”

U nedjelju je agencija Reuters, pozivajući se na zvaničnika Bidenove administracije, objavila kako je SAD bio u kontaktu s Iranom uz pomoć švicarskih posrednika i prije i nakon napada. Međutim, zvaničnik je negirao da je Iran dao “obavijest” prije lansiranja, za koje je zvaničnik tvrdio da su cilj “uništiti i napraviti žrtve”.

‘Zaključena stvar’

Nakon napada, iranska misija pri UN-u signalizirala je da nema daljih planova za odmazdu protiv Izraela, rekavši u saopćenju da se “stvar može smatrati zaključenom”.

“Međutim, ako izraelski režim napravi još jednu grešku, odgovor Irana bit će znatno oštriji”, navodi se, upozoravajući SAD da se “drže podalje”.

Sa svoje strane, najviši američki i izraelski zvaničnici proveli su sate nakon napada u nizu poziva, a Biden je navodno rekao Netanyahuu da Washington neće podržati naknadni izraelski napad na Iran. Biden je naglasio snagu koju je Izrael prikazao u odbrani od napada, rekli su zvaničnici administracije, dok je pokušavao ublažiti dalje eskalacije.

U tome je odgovor Bidenove administracije utjelovio “mikrokozmos njihovog cjelokupnog pristupa od 7. oktobra”, smatra Brian Finucane, viši savjetnik za američki program u Crisis Group.

Takav pristup je “igrati i ulogu piromana i vatrogasca u Izraelu i Palestini i na širem Bliskom Istoku”, rekao je.

Bidenova administracija nastavila je pružati materijalnu i političku podršku Izraelu usred rata u Gazi, čak i dok se suočavala s rastućim domaćim pritiskom da uvjetuje pomoć usred raširenih navoda o izraelskim kršenjima u enklavi. Najmanje 33.729 Palestinaca ubijeno je od početka rata, navode vlasti Gaze.

Administracija je kritizirana zbog vršenja, većinom retoričkog, pritiska na Netanyahuovu Vladu posljednjih sedmica, dok je odbijala koristiti materijalnu moć. Međutim, izraelski napad u Gazi 1. aprila, u kojem je ubijeno sedam humanitarnih radnika Svjetske centralne kuhinje – uključujući građane SAD-a i njegovih saveznika – doveo je do toga da je Bidenova administracija zauzela najoštriji stav protiv Izraela dosad.

Ipak, Finucane je objasnio da je američko oružje godinama omogućilo izraelske napade širom regije “vjerovatno kršeći zakon SAD-a”.

“Izraelski udari u Siriji, uključujući udar u Damasku 1. aprila, koji je ubrzao ovu konkretnu krizu, izvedeni su ratnim avionima koje je isporučio SAD”, rekao je, napominjući da bi takva upotreba mogla značiti kršenje Zakona o kontroli izvoza oružja, koji kaže da američko oružje treba koristiti samo u legitimnoj samoodbrani.

Joshua Landis, direktor Centra za bliskoistočne studije na Univerzitetu Oklahoma, ukazao je na protivljenje SAD-a, Velike Britanije i Francuske izjavi Vijeća sigurnosti UN-a početkom aprila, kojom bi se osudio izraelski napad na Iranski konzulat, koji je opisao kao “eskalirajuće kršenje normalnih diplomatskih pravila”.

“SAD je tvrdio da je vrijeme da se zaustavi ova eskalacija”, rekao je Landis za Al Jazeeru. “Ali zapravo je dolijevao ulje na vatru time što je tako jednostrano stao na stranu Izraela i prekršio međunarodne norme.”

Hoće li Netanyahu poslušati?

Trenutna situacija ostavlja Izrael da povuče naredni potez, reklo je nekoliko analitičara za Al Jazeeru.

Netanyahu i drugi izraelski zvaničnici još nisu signalizirali hoće li odgovoriti i kako, iako su neki članovi Vlade pozvali na odlučan odgovor.

“Mislim da je vrlo jasno da su Washington i Teheran, ironično, bliži u svom cilju. Oba ne žele eskalaciju iz vlastitih razloga”, rekao je za Al Jazeeru Firas Maksad, viši saradnik na Institutu za Bliski Istok.

“Netanyahu je nepoznanica ovdje. A opasnost za SAD je da bi se, ako [Izrael] ne posluša njihove pozive na smirivanje situacije, mogli naći uvučeni i prisiljeni priteći u pomoć Izraelu, možda, nerado”, dodao je.

U SAD-u i u Izraelu domaća politika će vjerovatno odrediti ono što slijedi, stav je Andreasa Kriega, višeg predavača na Školi sigurnosnih studija na King's Collegeu u Londonu.

“Netanyahu hitno treba pobjednički narativ; on hitno mora projicirati neku vrstu snage na svoje birače”, rekao je Krieg za Al Jazeeru.

“To ga čini najbližim kandidatom za dalju eskalaciju”, nastavio je. “On je svakako uvijek bio prilično sklon riziku kada je riječ o njegovom političkom opstanku… Dakle, nije riječ, zapravo, o sigurnosnim interesima Izraela – riječ je o njegovom vlastitom političkom preživljavanju.”

Izraelski premijer je meta čestih – i velikih – demonstracija u Izraelu, a mnogi traže njegovu ostavku. Nekoliko analitičara sugeriralo je da je Netanyahuov najbolji način da ostane na vlasti nastavak rata.

U međuvremenu, napad Irana već je ponovno potakao napore da se Izraelu pruži veća vojna pomoć, nakon sedmica sve većeg pritiska na Bidenovu administraciju da postavi uvjete za pomoć svom bliskoistočnom savezniku. U nedjelju je predsjedavajući Zastupničkog doma Američkog kongresa Mike Johnson rekao da će kasnije ove sedmice biti održano glasanje o većoj pomoći Izraelu.

“[Napad] je promijenio narativ. Razgovaramo o tome da je Izrael danas pod napadom bez presedana iz Irana, ne govorimo o izgladnjeloj djeci u Gazi”, rekao je Finucane iz Krizne grupe. “Ne govorimo o napadima dronovima na humanitarne radnike u Gazi, što je bilo predmet rasprave prije sedmicu dana.”

Dok će se politički pritisak nastaviti da Biden traži prekid rata, Netanyahu je, također, svjestan da Biden vjerovatno vidi političku cijenu razlaza s Izraelom kao još veću u izbornoj godini, dodao je Landis s Univerziteta Oklahoma.

“U konačnici, to je loša vijest koja proizlazi iz ovoga: Izrael se pripremio za vrlo dug rat u Gazi”, rekao je.

Zbog dugoročne politike SAD-a Jahshan iz Arapskog centra navodi kako ne može zamisliti scenarij u kojem se Biden odvaja od Netanyahua, bez obzira na smjer akcije izraelskog lidera i kakve bi mogle biti njegove regionalne implikacije.

“Na temelju mog ličnog znanja o [Bidenu] – posmatrajući ga i s njim se suočavajući decenijama – mislim da on nije u stanju dovesti nesporazum s Izraelom do krajnjeg zaključka”, rekao je.

“Možda više opširnosti i dvosmislenosti, ali ozbiljna promjena politike? To ne predviđam.”