Oglasi

Zvezdin put iz defanzive u evropsku Ligu prvaka

Tajna povratka beogradske ekipe u elitu u osnovi se krije iza tri imena - Milojević, Terzić i Vučić; svi ostali bespogovorno rade za njih.
Crvena zvezda danas je na stadionu u Zvečanu trebala igrati utakmicu 1/16 finala Kupa Srbije protiv TrepčeReuters/Arhiva

"Ma, j... li vas i tenk i traktor! Zvezdo, dobro došla u Zagreb!"

Ovim je riječima legendarni hrvatski trener Miroslav - Ćiro Blažević prokomentirao nesvakidašnje postupke navijača Crvene zvezde, koji su se pred stadion "Rajko Mitić" u Beogradu dovezli u pravom tenku i parkirali ga iznad sjeverne tribine, te reakciju navijača zagrebačkog Dinama, koji su uzvratili istom mjerom - postavljanjem traktora ispred stadiona Maksimir u Zagrebu.

U završnoj rundi kvalifikacija za Ligu prvaka Crvena zvezda je remizirala sa švajcarskim Young Boysima, a Dinamo s norveškim šampionom Rosenborgom (koji je prethodno izbacio slovenački Maribor), što im je bilo dovoljno da se domognu grupne faze najelitnijeg klupskog takmičenja na Starom kontinentu.

Bez povratka na Maksimir

Incidenti sa tenkom i traktorom, koji su navodno djelo "navijača" i koji su nedvosmisleno asocirali na rat u Hrvatskoj devedesetih godina, preciznije na njegov početak (Vukovar) i njegov kraj ("Oluja"), bacili su sjenu na nesumnjive sportske uspjehe popularnih klubova iz Beograda i Zagreba. Više se pisalo i govorilo o tenku i traktoru  i drugim nesporskim stvarima, a manje o fudbalskim i nogometnim majstorima, koji su stali u rang s najboljima.

"Ovo podneblje je dalo dva kluba u Ligu šampiona, pa radujmo se! Ako dođe do meča Dinama i Zvezde, ne očekujte incidente. To su posla umobolnih ljudi", rekao je popularni Ćiro, koji je prije desetak godina spominjan kao neko ko bi mogao da dođe u Beograd, na kormilo Crvene zvezde, i pokuša je vratiti među evropske veličine. Međutim, to se nije nikad dogodilo, kao što se nije dogodilo ni da se Zvezda i Dinamo ove jeseni nađu u istoj grupi, za šta je postojala ozbiljna mogućnost jer su se srpski i hrvatski šampion nalazili u različitim šeširima prilikom žrijebanja.

Mogućnost da se Zvezda i Dinamo susretnu prvi put nakon onog neodigranog meča na Maksimiru 1991. godine i raspada zajedničke države, u ovom trenutku prilično je smanjena, jer je skoro nevjerovatno da i Dinamo i Zvezda nadvise protivnike koje su dobili. Dinamo će po dva meča igrati sa Manchester Cityjem, Šahtarom i Atalantom, a Crvena zvezda sa Bayernom, Tottenhamom i Olympiakosom. Ali, u fudbalu, kao i u životu, i dalje važi "nikad ne reci nikad".

Iako su šanse Dinama, barem na papiru, veće da u sedmom pokušaju preskoči i grupu i stigne do nokaut faze Lige prvaka, ovaj put ćemo se pozabaviti "slučajem" Crvene zvezde, koja će drugu godinu zaredom nastupiti u grupnoj fazi Lige prvaka, što je prvi takav slučaj u istoriji fudbalske Srbije.

Kada se tome doda i prethodno igranje u Ligi Evrope, koje je nagovijestilo Zvezdin povratak među najbolja 32 kluba u Evropi, eto i sasvim logičnog pitanja: šta se to promijenilo, odnosno koje su se to kockice posložile u ovom klubu koji je, poslije osvajanje naslova evropskog prvaka 1991. godine u italijanskom Bariju, godinama tavorio poput mnogih drugih prvoligaša koji su očajnom igrom tjerali navijače sa stadiona? Podsjetimo, kvalitet fudbala u prijeratnoj Srpskoj ligi za mnoge je srbijanske prvoligaše decenijama ostajao nikad dostignuti uzor.

Ko je trener Miloje(vić)?

Za najnoviji Zvezdin bum najzaslužniji su trogodišnji kontinuitet igranja u Evropi, jednom u Ligi Evrope i, evo, drugi put u Ligi prvaka pod trenerskom palicom Vladana Milojevića.

Za razliku od Zagrepčana i drugih hrvatskih klubova, koji se nikad nisu ni približili sjajnim rezultatima hrvatske nogometne reprezentacije, u slučaju Srbije i Crvene zvezde je skoro obrnuto. U Zvezdi se sada ne može desiti presedan, kao u reprezentaciji, da jedan trener (Slavoljub Muslin) odvede ekipu pred vrata Moskve, odnosno Svjetskog prvenstva, a potom da bude smijenjen (jer nije htio uslišiti zahtjeve menadžera o angažovanju jednog fudbalera).

Vladan Milojević ne samo da nema problema te vrste, nego ima odličnu saradnju sa upravom, pogotovo kada je u pitanju dovođenje ili prodaja igrača, što je u današnjem sportu temelj bilo kakvog postignuća. Pa dobro, ko je taj Miloje, kako navijači zovu Milojevića još od prvog dana kada je iz Čukaričkog došao u Crvenu zvezdu?

Bivši je to defanzivni fudbaler Crvene zvezde, koji je imao skoro nezapažen učinak u klubu i, kasnije, u grčkim timovima. Sve dok se nije otisnuo u trenerske vode, vrh karijere su mu nastupi u Panatenaikosu na poziciji libera. Kao trener, najveći uspjeh je ostvario u Panioniosu. Veći dio sezone bio je na drugom mjestu, odmah iza Olympiakosa, kojem je nanio prvi poraz na Karaiskakiju. Potukao je i slavnije klubove, kao što su AEK i PAOK, ali su teška finansijska situacija i skroman igrački kadar presudili da Panionios u plej-ofu završi na četvrtom mjestu, ali i izbori kvalifikacije za Ligu Evrope.

Jaka odbrana i brza tranzicija

Po povratku u Srbiju kratko je trenirao Javor iz Ivanjice, a potom preuzeo ekipu Čukaričkog. Na beogradskom Banovom brdu ostat će tri i po godine, uvesti Čukarički u superligaško društvo i napraviti po snazi treći klub u Srbiji, odmah iza Crvene zvezde i Partizana. Pod komandom Milojevića, dva puta je izboreno učešće u kvalifikacijama za Ligu Evrope i osvoje Kup Srbije pobjedom nad Partizanom.

Sve ovo nije ostalo nezapaženo, pa je ujesen 2015. godine Miloje preuzeo kiparsku Omoniju... Već u junu 2017. godine preuzeo je Crvenu zvezdu, u kojoj se za manje od dvije i po godine izjednačio sa legendarnim Miljanom Miljanićem na listi trenera po broju utakmica na klupi šampiona Jugoslavije i Srbije u evropskim mečevima – 36!

Bilo bi, međutim, nepravedno ako se, uz Milojevića, ne spomene i njegova desna ruka – Vlada Janković, s kojim godinama radi zajedno. Uigran su duet i tačno se zna ko šta radi, uz veliko povjerenje. Sam Milojević često ponavlja da "ako Vlada kaže da je nešto tako, onda je tako".

Milojevićeva filozofija najpopularnije igre je jednostavna i bliska većini evropskih trenera. Moćna i jaka odbrana ispred svog gola i brza tranzicija, često uz preskakanje pripreme napada, kako bi lopta što prije stigla do prednjih veznih igrača ili direktno do onih koji igraju u špicu.

Zato je jedna od ključnih stvari bila nalaženje pouzdanog golmana, što je riješeno dovođenjem Milana Borjana sa gola kanadske repezentacije. Potom se dugo eksperimentisalo sa stoperima, koji su godinama bili najranjivije mjesto u čitavoj postavci Zvezdine odbrane, da bi u ovoj sezoni, bar tako izgleda u ovom trenutku, povratkom Miloša Degeneka iz saudijskog Al-Hilala, gdje je bio na pozajmici, i taj problem uspješno riješen.

Kapiten kakvog dugo nije bilo

Uz standardnog Nemanju Milunovića i Radovana Pankova, koji je pristigao iz niškog Radničkog, te bekove Bojana Rodića i Marka Gobeljića, konačno je napravljena "gvozdena zavjesa" ispred protivničkih napadača, koja je kikseve u svom šesnaestercu svela na najmanju moguću mjeru. Podatak da su jedina dva kiksa koja su Zvezdu mogla izbaciti iz kvalifikacija napravila dva izrazita napača - Richmond Boatie, koji je skrivio penal u Copenhagenu, dosuđen tek uz pomoć VAR tehnologije, i Mohammed El Fardu Ben, koji je postigao autogol u revanšu protiv Young Boysa.

Nema nikakve sumnje da je plasman u Ligu prvaka osiguran iz defanzive, koju znatno ojačavaju zadnji vezni, poput Dušana Jovančića, Španca Jose Alberta Kanasa, Portugalca Tomanea ili tek pristiglog Argentinca Matea Garcie.

Da, što se tiče igre, ovo je možda najvažnije. Zvezda je dobila i pravog kapitena, kakvog dugo nije imala, u Marku Marinu, koji je, igrajući po njemačkim klubovim, dogurao čak i do njemačke reprezantacije. Ovaj neumorni graditelj i asistent je svakako najpopularniji Zvezdin adut u Evropi, koji lucidnim pasovima u prostor opskrbljuje špic igrače loptama koje završavaju u protivničkom golu.

Tajne nema. Prevelike ljepote u igri nema, osim ako je lopta kod Marina, sve drugo je podređeno rezultatu. Kako bi to trener Milojević lakonski rekao: "Ovakve tekme igraju se za prolaz, ne za lepotu!"

Vučićeva pomoć bolesnom klubu

Da bi sve gore rečeno odbacivalo rezultat i profit, naravno, fudbal je odavno postao biznis, potrebno je da u "svetom trojstvu" između igrača, trenera i uprave kluba dominiraju odnosi visoke saradnje i povjerenja i da svako u lancu radi svoj posao. Tako se, poslije godina proizvodnje igrača u omladinskom pogonu i njihove brze prodaje, kako bi se bilo šta zaradilo, došlo u poziciju da se igrači kupuju isključivo u saglasju s trenerom, a prodaju tek kad su prošli vrhunac motivacije igranja za Zvezdu.

Tako, naprimjer, Milojević sada mirno može da forsira u špicu Boatijea, koji je prošao svoj vrhunac u Zvezdi, ali se čeka najpovoljnija ponuda da se dobro proda. Istovremeno, na klupi već čeka mnogo "nabrijaniji" Milan Pavkov, za koga, iako je prošle godine zabio dva gola Liverpoolu, kažu da ima još dosta vremena i da nije ni blizu svog zenita.

Svega toga, naravno, pa ni ove priče, ne bi bilo da u stolici direktora kluba ne sjedi Zvezdan Terzić, siva eminencija svega i pozitivnog i negativnog u srbijanskom fudbalu, koji se ne libi da uspjeh kluba u kojem drži dirigentsku palicu, uz izraze zahvalnosti, pripiše predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću lično. Jer, nije tajna da je najveći poslodavac u Srbiji, dakle država i njen direktor, dakle Aleksandar Vučić, u dobroj mjeri pomogao da teško bolesnu Zvezdu, koja je do prije nekoliko godina grcala u dugovima od oko 50 miliona eura, postavi na zdrave finansijske noge.

Samim plasmanom u grupnu fazu Lige prvaka Zvezdi je već donio 15,2 miliona eura, sa koliko Evropska fudbalska asocijacija nagrađuje sve učesnike. Uostalom, kao i prošle godine. Četiri miliona eura je prihod od ulaznica. Svaka naredna pobjeda donosi 2,7 miliona, a neriješena igra 900.000 eura od UEFA-e, koja na kraju dodjeljuje i dodatne nagrade na osnovu koeficijenta, odnosno ranga kluba.

Čekajući kaznu za 'budalaštinu'

Prošle godine je po tom osnovu Zvezdi pripalo više od dva miliona eura. Još milion do milion i po eura Zvezdu sleduje od takozvanih marketing nagrada. Tome treba dodati i prodaju prava za televizijske prenose i vlastitog marketinga, o čemu za sada nema javnih podataka.

Crvena zvezda prvi od šest mečeva u grupnoj fazi Lige prvaka igra već 18. septembra na Allianz areni u Minhenu protiv velikog Bayerna. Samo dan kasnije Disciplinska komisija UEFA-a objavit će ishod postupka protiv Crvene zvezde zbog ispada u revanšu protiv Young Boysa.

Kako se navodi na internetskom sajtu UEFA-e, Zvezda je optužena zbog toga što su gledaoci na stadionu "Rajko Mitić" palili baklje, ubacivali tvrde predmete u teren, pravili nered na tribinama i blokirali stepenice, a ekipa se na kraju utakmice, umjesto obaveznog prolaska kroz "miks zonu", direktno zaputila u ranije pripremljeni oklopni transporter, vojni ili policijski, vrag će ga znati, u kojem se odvezla do Trga republike, da pobjedu proslavi sa navijačima. Takve "budalaštine" igrači i uprava ne bi trebalo da dopuste.

Male su šanse da se UEFA dobroćudnom psovkom poput Ćire Blaževića obrati Zvezdi, za koju će biti prava sreća ukoliko se izvuče samo sa novčanom kaznom. U klubu ne očekuju kažnjavanje u vidu igre pred praznim tribinama, jer su već odredili i štampali komplete ulaznica za sva tri meča u Beogradu.

Cijena? Prava sitnica - 120 eura.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.