Zuber: Vakcinacija, problem koji polarizira globalno društvo

Publika voli kada njome ne manipulirate, već joj ostavljate prostor da sama donosi zaključke na osnovu onog što je u filmu vidjela, kaže hrvatski reditelj Robert Zuber (Al Jazeera)

Vakcinisati dijete ili ne postao je izbor s kojim su suočeni mnogi roditelji, a broj onih koji odustaju od ove medicinske prakse svakim je danom sve veći. Ali, kakve posljedice po zdravlje osobe može ostaviti odluka roditelja da svoje dijete liši medicinskog metoda, koji je uspio iskorijeniti mnoge smrtonosne bolesti pitanje je kojim se u svom filmu Pitaj slobodno bavi hrvatski reditelj Robert Tomić Zuber.

Sučeljavajući one koji su protivnici vakcinisanja sa onima koji i dalje vjeruju kako je to medicinsko dostignuće koje je poboljšalo život, Zuber donosi emotivnu priču o ljudima koji imaju različite poglede na život.

Za jedne, statistička omaška pri vakcinisanju, od koje u određenoj populaciji od cjepiva strada promil djece, a, prema nekim istraživanjima, najčešće posljedice su autizam, dovoljan je razlog da ne podvrgavaju djecu toj liječničkoj praksi.

Drugi, opet, vjeruju kako bi čovjekov život bio mnogo manje komforan i siguran a životni vijek stanovništva u mnogome kraći da se ne sprovodi obavezna i masovna vakcinacija djece.

Film Roberta Tomića Zubera Pitaj slobodno bit će prikazan na ovogodišnjem AJB DOC-u u okviru programa AJB Prikazuje.

Film Roberta Zubera biće prikazan na AJB DOC-u

  • Vaš film se bavi jednom veoma aktuelnom temom koja zapravo polarizira hrvatsko društvo, a riječ je o problemu vakcinisanja. Zašto je, po Vašem mišljenju, jedna medicinska praksa postala toliko kontroverzna tema?

Prije svega mislim da ova tema ne polarizira samo hrvatsko društvo, ili ona u regiji poput bosanskohercegovačkog ili onog u Srbiji, Sloveniji, Makedoniji. Mislim da je to tema koja polarizira globalno društvo na cijeloj planeti. U eri globalnog brzog protoka informacija, i njihove dostupnosti, pacijenti više nisu oni koji ne znaju gotovo ništa. Zainteresirani su, njihova prava kao pacijenata postala su globalna tema kako primjerice u Europskoj uniji, tako i na globalnoj razini. S druge pak strane, neke pojave kada je u pitanju cijepljenje čini se da se nisu događale u vrijeme prije tog globalno informatiziranog društva. Ili se možda radilo samo o činjenici da upravo stoga te informacije o tim pojavama nisu bile dostupne? U tom smislu ne mislim da je ova tema kontroverzna, barem ne onako kako smo je mi postavili u filmu Pitaj slobodno, za koji mi je velika čast da svoju premijeru ima upravo na AJB DOC-u.

  • Da li faramaceutske kompanije namjerno šire strah od globalne pandemije zaraznih bolesti kako bi što više i uspješnije prodavali vakcine?

Mislim da kao autor dokumentarnog filma ove tematike, samom činjenicom da sam taj film o njoj radio, nisam stekao sva relevantna znanja da bi meriotrno odgovorio na vaše pitanje. Time se u ovom filmu na kraju krajeva nisam ni bavio. Mene je zanimao dijalog u njoj, odnosno postoji li uopće. Ako ne, što je tome razlog? Jednostavno, kada obrađujem ovako važnu temu za moju, vašu djecu, djecu svih nas, mislim da je važno odgovorno pristupiti toj temi. I sagledati sve uglove te priče. Subjektivitet autora je dopušten u dokumentarizmu, njeguje se čak. No, nikada ne bi stao na stranu neodgovornosti, koja bi tom subjektivnošću bila opravdana.

  • Da li su mediji saveznik faramceutskim kompanijama u širenju tog straha?

I ovo je pitanje iz sfere moguće spekulacije. Takvo što ostavljam gledateljima da sami zaključe, ne volim nametati svoje zaključke. Moj autorski zadatak završava motiviranjem da ljudi o temi filma razgovaraju, uđu u dijalog. Na kraju krajeva, ušao sam već u neke, vjerujem, zrele godine, kada bi spekulativnost trebala biti nešto čega se klonim. Pa nastojim u tom smislu djelovati iz filma u film. Publika iskusio sam, voli kada je ne podcjenjujete, kada njome ne manipulirate, već joj ostavljate prostor da sama donosi zaključke na osnovu onog što je u vašem filmu vidjela.

Hrvatski režiser Robert Zuber

  • Jedno od ključnih pitanja filma, po mome mišljenju, jeste borba prioriteta između društva i porodice. Šta je važnije interes društva, koji populaciju štiti od zaraznih bolesti vakcinisanjem djece ili roditelj koji zbog straha od nus pojava brani vakcinaciju vlastitog djeteta?

Ono što vas nauče na jednom od prvih sata studija sociologije, jest definicija društva i od čega se ono sastoji. Od nukleusa – pojedinca, potom obitelji, zajednice i tako dalje. Ocean ne može postojati bez kapi mora koje ga sačinjavaju. Tako da mislim da ni društvo ne može kvalitetno postojati bez svih njenih pojedinaca, kapi mora koje čine ocean zvano društvo. I naravno da valja sagledati što za većinu donosi boljitak. Ali isto tako nemojmo zaboraviti da se kvaliteta nekog društva mjeri i odnosom prema manjinama. Kako se to primjenjuje prema rasnim, nacionalnim ili vjerskim manjinama nekog društva, mislim da se može primijeniti i na manjinu one djece koja iz nekog razloga loše reagiraju na cjepivo. Zabraniti dati odgovor toj djeci ili njihovim roditeljima na pitanje zašto mi se nešto dogodilo, pomoći im s posljedicama, jedan od naših sugovornika, dubrovački paraolimpijac Mihovil Španja, kao danas zagovornik cjepljenja, smatra neodgovornosti sustava u njihovom slučaju. Opet moram istaknuti kako ovdje mogu govoriti kao jedan od tih pojedinaca, roditelja koji je cijepio djecu koja nemaju nikakve posljedice cijepljenja. Kao autor ponovno mislim da je to pitanje koje autorima u ovakvoj temi ne treba postavljati.

  • Da li je zakonska obaveza vakcinisanja dobra legislativa?

Zauzeti stav o zakonodavnom okviru na ovako općeniti način je teško napraviti. I za to mislim da bi bio neodgovorni postupak. Jer, ako govorimo o mom filmu koji će nadam se gledatelji AJB DOC-a pogledati u velikom broju, ta vrsta pitanja nije u njemu ni postavljena. Ono što kao kod svakog drugog zakona može biti tema, jest pitanje može li se on kao takav mijenjati na bolje? Temeljeno na iskustvima pacijenata, znanosti, struke. Ili se radi o religijskom tekstu, koji nije moguće mijenjati? Meni se čini da je zakonodavstvo stremilo pronalaženjem boljih zakonskih rješenja, ukoliko ona postoje. Ukoliko nemamo bolje rješenje, onda sigurno postoji mogućnost smanjenja ili ublažavanje njegovih mogućih posljedica.

  • Koliko je moralno i medicinski opravdano braniti nevakcinisanoj djeci pohađanje škole i prijetiti, u najradikalnijim slučajevima, njihovim oduzimanjem?

I ovdje ako bi se kao autor usudio odgovoriti na ovo pitanje, samo zato jer sam radio film o pitanju dijaloga na temu cijepljenja, ponio bi se prilično bahato naspram svojih sugovornika u filmu, koji su bilo znanstveno bilo iskustveno životno bitno meritorniji od mene odgovoriti na vaše pitanje. Ostavljam stoga njima da gledateljima AJB DOC-a odgovore s velikog ekrana.

Režiser iz Hrvatske Robert zuber

  • Da li neke bolesti kod djece, a za koje se smatra da su nus pojave vakcinacije, sugerišu da vakcinisanje nije dobra stvar?

Cijela polariziranost ove teme, pa tako i dio o mogućim nuspojavama cijepljenja, sugeriraju da je o svemu tome nužno sjesti za stol i razgovarati. Probati naći odgovore na pitanja, koja postavljaju neki od naših sugrađana. U ime svoje djece, a kasnije i sama ta djeca. S druge, pak, strane medicinska, znanstvena, farmaceutska struka ima svoje argumente. Ne vidim problem da u nekom ozračju kulture dijaloga, međusobno te argumente jedni drugima kažu.

Izvor: Al Jazeera